Domoljublje nije crna majica

Nemam ništa protiv Marka Perkovića Thompsona. Štoviše, mnoge njegove pjesme smatram dijelom hrvatske domoljubne glazbene baštine. Neke su nastale u najtežim trenucima rata, poput “Bojne Čavoglave”, čiji početak uključuje sporni poklič “Za dom spremni”.

Upravo taj poklič već godinama izaziva pravne, političke i društvene prijepore. Prema odluci Visokog prekršajnog suda iz 2020. godine, njegovo korištenje u izvornom obliku pjesme od strane samog autora nije prekršaj. Međutim, to pravo ne prenosi se na publiku – niti na građane koji ga uzvikuju izvan tog konteksta. Slično vrijedi i za oznake HOS-a: njih mogu nositi samo bivši pripadnici, i to isključivo prilikom službenih obljetnica.

Koncert na zagrebačkom Hipodromu ponovno je otvorio to pitanje. Mladi ljudi u crnim majicama s HOS-ovskim oznakama, poklici iz Drugog svjetskog rata, miješanje simbola 1941. i 1991. – sve to ne doprinosi duhu zajedništva i domoljublja, već ga zagađuje. Time se krši i Ustav, konkretno članak 39., koji zabranjuje svako poticanje na mržnju i nesnošljivost.

Zanimljivo je da se u takvim situacijama često zakoni tumače selektivno – jedan sud tvrdi jedno, drugi drugo. Vijeće za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima preporučilo je čak blanketnu zabranu svih totalitarnih simbola, ali je ipak ostavilo prostor za iznimke – konkretno za HOS, i to uz jasne uvjete.

No, kako objasniti mladima da se crna majica s natpisom HOS ne može poistovjetiti s legitimnim braniteljima Domovinskog rata? Gdje su majice s oznakama gardijskih brigada, specijalne policije, legendarnih postrojbi HV-a koje su oslobodile Hrvatsku? Zašto se njih ne slavi s istim žarom?

Thompsonovi koncerti trebali bi biti slavlje hrvatske glazbe, domoljublja i zajedništva – ne platforma za provokaciju, revizionizam i simboliku poraženih ideologija. Nema ništa sporno u pjesmi koja slavi ljubav prema domovini, ali ima u pokušaju da se time prikrije povijesni revizionizam i ideološki ekstremizam.

Volio bih vidjeti Thompsonov koncert u Sinju, Rijeci, bilo gdje u Hrvatskoj – ali bez crnila, bez pokliča iz prošlosti, bez pokušaja da se 1941. i 1991. stave u istu rečenicu. Domoljublje nije crna majica – ono je poštovanje prema onima koji su Hrvatsku gradili, a ne koristili je kao pozornicu za ideološku predstavu.

Vrijeme je da policija i sudstvo počnu provoditi zakon jednako za sve. Jer, domovina nije ni HOS, ni partizani, ni bilo koja ideologija – domovina smo svi mi.