Uoči izbora dvanaestorice za plaću od 8.000 eura koji će sjediti u Bruxellesu, te nakon što nas je Slovenija nakon dvadesetgodišnjeg sporenja zbog Ljubljanske banke „pripustila“ u Europsku Uniju, u hrvatskim tiskovnim medijima stvara se dojam da će nam od 1.srpnja poteći samo med i mlijeko, te da će svi naši svakidašnji problemi nestati preko noći.
No, situacija u Europskoj Uniji je nešto sasvim drugačija, a evo i argumenata.
Britanski premijer David Cameroon najavio je za 2016. godinu referendum o izlasku iz Unije, Grčkoj prijeti izbacivanje iz eurozone (članice koje kao platežno sredstvo koriste euro), u Španjolskoj je nezaposlenost 27 posto radno sposobnog stanovništva (Hrvatska 21,9 posto) dok se u dubokoj krizi i to ne samo zbog nemogućnosti sastavljanja Vlade našla i treća ekonomija Europe Italija. Najjačoj Njemačkoj sami europski ekonomski analitičari predviđaju recesiju najmanje do 2015. godine.
Gdje je tu Hrvatska? Slovenija ima jače gospodarstvo od našeg, a upravo njoj predviđaju da je sljedeća na redu nakon Cipra za sanaciju banaka i cjelokupnog financijskog i monetarnog sustava.
No, da ne bih ispao previše euroskeptičan, šansi ipak imamo ili bismo ih trebali imati kad bi imali kvalitetne proizvode za izvoz na europsko tržište i to, dakako, po konkurentnim cijenama. Dalje, šansa je i da iskoristimo sredstva koja ćemo nakon plaćanja „članarine“ dobivati od EU, samo što nam se taj novac ne poklanja, već bi za njega trebali imati konkretne, kvalitetne i samoisplative projekte. Procijenite sami da li to sve imamo.
Dakle, Europska Unija nam se nudi kao šansa, ali može predstavljati i svojevrsni nemali rizik u situaciji kada imamo nesposobnu esdepeovu Vladu i još nesposobniju hadezeovu opoziciju. (Giancarlo KRAVAR)
,Europska unija je prvenstveno ekonomska zajednica, što znači da Oni kao mi, koji puno pričaju a malo rade, ne mogu živjeti bolje samo iz činjenice što će ući u EU.To su parole, kao što su parole novci iz EU, ne da neće doći, već će doći u puno manjem iznosu od iznosa kojeg ćemo uplačivati za članstvo, zahvaljujući nesposobnosti i državne administracije ali i nenaviknosti na zahtjeve administracije iz EU. Naša je država devastirana zbog sveopće krađe što putem zakona ili čistim kriminalom, i ako mi kao građani ne raskrstimo sa svima koji su do danas bili na vlasti,nema nam spasa, odnosno velikim masovnim prosvjedima će se postići promijene, no, ako se po treći put na čelo države stave isti kao 1945 i 1990. opet ništa od promijena na bolje.