Već duže vrijeme sport nema ulogu kakvu je imao nekada. “Brže, bolje, jače!” je ono što čini olimpizam i ono iskonsko u čovjeku. Natjecanje samog sa sobom i dokazivanje protivniku da si bolji i nadmoćniji. Od pamtivijeka ljudi su se natjecali i pokušavali doseći granice nemogućeg sve dok vladajuća oligarhija nije shvatila da se port može sasvim pristojno iskoristiti pa je zaluđenoj masi pred nosom preuzela punu kontrolu. Kontrolom sporta kontrolira se i veći dio stanovništva, prenose političke poruke, a masa drži na okupu poput goveda na proplanku…
Olimpijada je poput ostalih jačih natjecanja – svjetskih i europskih prvenstava, panazijskih igara isl. – postala pista za političare i bogate. Stječe se dojam da bez njih nogometa, atletike, košarke ne bi niti bilo…
Politika bi morala biti vještina upravljanja strastima ljudi i njihovog usmjeravanja prema društvenom dobru, ali danas je ona postala tek vještina i oružje članova društva za međusobno uništavanje i uništavanje samog društva koje bi po političarima trebalo postojati samo u svrhu njihove osobne dobiti.
I sami sportaši više nemaju puno veze sa korijenima olimpizma. Zanimanje “Sportaš” jedno je od najprofitabilnijih zanimanja današnjice. Spoj sporta i politike baca malog čovjeka na marginu, iako upravo ‘obični’ ljudi pune sportske proračune.
Politika bi morala biti vještina upravljanja strastima ljudi i njihovog usmjeravanja prema društvenom dobru, ali danas je ona postala tek vještina i oružje članova društva za međusobno uništavanje i uništavanje samog društva koje bi po političarima trebalo postojati samo u svrhu njihove osobne dobiti.
I sami sportaši više nemaju puno veze sa korijenima olimpizma. Zanimanje “Sportaš” jedno je od najprofitabilnijih zanimanja današnjice. Spoj sporta i politike baca malog čovjeka na marginu, iako upravo ‘obični’ ljudi pune sportske proračune.
Da bi se upotpunio broj debeloguzih penzionera MOO pobrinula se i Hrvatska pa je na brzinu osnovano “Ministarstvo za obmanu” (do sada je radilo po kružocima). Predsjednik je već u Kini, a stižu Obersnel, Komadina, Sanader, Kalmeta, Kosor, Primorac, Šuker i ostali. Ministarstvo, tek ustrojeno, mora osim sportskih dostignuća države Kinu poučiti o školstvu, ekonomiji i industrijskom razvoju, a naša poduzeća spojiti sa Kineskim kako bi i dalje proizvodile jeftino i zapošljavale veći broj ljudi.
Drugi zadatak je potrošiti što više i beskorisnije da bi cijene energije, kruha, parkiranja i ostalog mogle rasti brže od očekivanog. Nema veze, dobit ćemo koju medalju i veseliti se u Hrvatskoj kući, Peking bb, Kina. (FIAT LUX)
hehe pozdrav svima