Bio je to jedan od naših najboljih koncerata, još uvijek uzbuđen ispričao nam je jučer ujutro Davor Lukas Bajo, vokal uskrslog »Fita« koji je preksinoć, nakon 17 godina izbivanja pred riječkom publikom, održao jedan od onih koncerata koji se ne propuštaju. Zašto? Zato što je »Fit« jedan od onih bendova koji je oblikovao dio riječke glazbene povijesti, sviđalo se to nekome ili ne.
Miro Tešević, Siniša Banović, Zorko Opačić i Davor Lukas Bajo bojali su se da će »reunion« biti »šibanje mrtvog konja«, da su osamdesete prošlo svršeno vrijeme, tri godine vagali su za i protiv ponovnog okupljanja, no želja za svirkom bila je prevelika, nasreću brojnih fanova koji nisu preboljeli njihov nestanak sa scene. Poziv starog frenda Vlade Simčića Vave za nastup u sklopu projekta »Rijeka zove!« kojim se obilježava 30 godina Ri Rocka došao je u pravi trenutak. Fitovci su pokazali da još nisu za otpis i da dobre pop stvari nemaju rok trajanja – baš kao što su osamdesetih svojim power popom zarazili ondašnju državu, preksinoć su to učinili u Stereo dvorani.
Odlično usvirani, možda bolji no ikad, kako nam je priznao sam Bajo, priredili su energičnu svirku i podsjetili na sve svoje hitove, a njih nije malo. Kao uvod u koncert poslužilo je »Vrijeme«, stvar s njihovog nesuđenog trećeg albuma koja je svoje mjesto pronašla na Bajotovom samostalnom albumu »Lukas«, a potom je uslijedila »Rijeka«, te sva ona dobra znana glazbena mjesta – »Novi dan«, »Daj mi ruku«, »Uživaj«, »Bubanj«, »Ritam promjene«, »Veliki grad«, »Zaboravit ću sve«, »Neke žene«, »Valovi«, »Zvoni telefon«, »R’n’R je kriv za sve«, »Makni kosu sa očiju«, … Jedan od vrhunaca večeri bila je unplugged verzija »Mačke«, a Zorku na gitari i Bajotu za mikrofonom grleno je pomogla i publika, pa su »fitovci« tako dobili sjajan bonus za album uživo »Live uz Rijeku«.
Za one koji su odrasli s »Fitom« njihova energična svirka možda i nije bila iznenađenje, no oni koji su tek preksinoć prvi put imali priliku čuti kako zvuče uživo uvidjeli su kako dva albuma »Uz rijeku« i »Daj mi ruku« možda i nisu njihova najbolja »osobna iskaznica«. Miro na basu i Zorko na gitari odlično se nadopunjuju, Siniša na bubnjevima cijelom zvuku daje tvrđu boju, a Bajov vokal nije izgubio na senzualnosti na koju su osamdesetih »okidale« ondašnje curice. A tih i nekih drugih curica bilo je i preksinoć, baš kao i mnogih kolega s riječke scene poput Pavice i Zdravka Čabrijana, Damira Urbana, Nene Belana, »enica«, »fatherovaca«, »quasarrovaca«, … Dva bisa nisu bila dovoljna, pa svi oni koji nisu na vrijeme nabavili ulaznicu za ovaj koncert, mogu se nadati još nekim svirkama. (novi list)
