U svjetlu sve izraženijih sigurnosnih prijetnji na istoku Europe, Francuska i Ujedinjena Kraljevina — jedine europske zemlje s vlastitim nuklearnim arsenalima — postigle su važan dogovor o jačanju strateške obrane Starog kontinenta. Ovaj tjedan dogovoreni su prvi preduvjeti za suradnju s ciljem stvaranja učinkovitog obrambenog štita, neovisnog o tradicionalnom osloncu na SAD.
Zašto je ovaj dogovor važan?
Iako još uvijek nisu objavljeni svi detalji sporazuma, britansko Ministarstvo obrane jasno poručuje da „ne postoji ekstremna prijetnja Europi na koju Francuska i UK ne bi oštro odgovorile“. To predstavlja snažnu poruku unutar NATO saveza, osobito nakon zabrinutosti izazvane izjavama bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji je doveo u pitanje bezuvjetnu potporu SAD-a europskim saveznicima.
📌 Ključni element dogovora: formiranje zajedničkog francusko-britanskog tima za koordinaciju eventualnog nuklearnog odgovora na vanjsku prijetnju.
Nova realnost u europskoj obrani
Donedavno se podrazumijevalo da će SAD kroz NATO pružiti nuklearni kišobran svim članicama, dok su britanski i francuski nuklearni arsenali bili rezervirani za nacionalnu obranu. No, sve veće strateške promjene — osobito mogući zaokret SAD-a prema Pacifiku — tjeraju Europu da redefinira svoju obrambenu autonomiju.
Macron je već godinama zagovornik jače europske obrambene suverenosti, dok je Velika Britanija, iako tradicionalno bliža SAD-u, sada pokazala spremnost na zajednički europski iskorak.
Brojke koje ulijevaju sigurnost
Francuska i UK zajedno raspolažu s 515 nuklearnih bojevih glava. Za usporedbu, SAD i Rusija imaju svaka preko 5000, no i manji arsenal dovoljan je za učinkovitu strategiju odvraćanja. U konačnici, dovoljan je jedan udar da izazove desetljećima trajnu štetu, a upravo na toj logici počiva i nuklearna doktrina.
Povijesni kontekst: od američke zaštite do europske autonomije
Nakon Drugog svjetskog rata, SAD je Europi ponudio obrambenu sigurnost bezuvjetno kako bi spriječio širenje komunizma. Time su europske države mogle ulagati u socijalne sustave, dok su SAD preuzele obrambeni teret. No, ta je dinamika ostala ista punih 80 godina, a sada dolazi vrijeme prilagodbe novoj realnosti.
Sljedeći koraci
Iako potpuna garancija francusko-britanske obrane za cijeli kontinent još nije potvrđena, prvi koraci su jasni: Europa više ne može ovisiti isključivo o SAD-u. Ulog je visok, ali i potencijal ogroman — ovaj potez može biti prekretnica prema stvaranju samoodržive europske obrambene unije.
