Redatelj Oliver Frljić u razgovoru za Express otvoreno progovara o fenomenu Marka Perkovića Thompsona, njegovoj popularnosti i sve snažnijoj povezanosti s političkim vrhom u Hrvatskoj.
Glazbeni fenomen ili politički simptom društva?
Podsjeća kako Thompson, unatoč kontroverzama – od ilegalne gradnje do stalnih ideoloških polemika – i dalje bez problema puni dvorane i dobiva institucionalnu podršku. Kao primjer navodi dodjelu titule počasnog građanina Raba, iako tamo nikada nije nastupio.
Frljić taj trend komentira s dozom ironije: umjesto simboličnih priznanja, predlaže da se u svim većim gradovima po jedna ulica u samom centru nazove po Thompsonu, a kao “logičan završetak procesa”, dodaje i ideju da bi se neki grad mogao preimenovati u “Thompsongrad”.
Političari, Thompson i poruka društva
Govoreći o političarima koji pjevaju Thompsonove pjesme na državnim obilježavanjima, Frljić ističe kako je riječ o simptomu šire društvene slike: u Hrvatskoj, kaže, živimo u nominalnoj demokraciji u kojoj i “kulturna regresija ima pravo glasa”.
No, upozorava i na dublji problem:
„Kad se glazbeni horizont političkih elita uporno svodi na pastirski rock, teško je izbjeći dojam da se od građanske politike polako vraćamo prema mentalitetu koji se osjeća sigurnije uz tor nego uz institucije.”
Takav kulturni i politički okvir, prema njegovim riječima, sve više udaljava društvo od građanskog modela i vraća ga obrascima u kojima dominiraju simboli i kolektivni narativi, a ne institucije.
Krležin pogled na društvo
U tom kontekstu citira i Miroslava Krležu, upozoravajući na dugotrajnu sklonost hrvatskog društva da precjenjuje vlastitu kulturnu i umjetničku vrijednost, dok istodobno zanemaruje vlastite slabosti.
Frljićeva poruka je jasna: fenomen Thompsona ne može se promatrati izolirano kao glazbeni ili estradni uspjeh, već kao dio šireg društvenog i političkog okvira u kojem se brišu granice između kulture, ideologije i vlasti.
