Giovanni Palatucci – Riječki pravednik među narodima

Dana 31. svibnja 1909. rodio se Giovanni Palatucci u gradu Manteli u južnoj Italiji. Kad mu je bilo 23 godine diplomirao je na pravnom fakultetu. Četiri godine radio je kao pravnik sve do 1936, a onda se kvalificirao za inspektora Talijenske javne sigurnosti. Nakon što je radio jednu godinu u policijskoj stanici u Genovi, Giovanni Palatuci je 1937 preseljen u Rijeku gdje bio postavljen kao šef ureda za strance. Samo godinu kasnije bio je postavljen za šefa policije u Rijeci, koja je tada bila jedan od najvećih lučkih gradova na sjevernom dijelu Jadranskog mora. U to vrijeme bila je to talijanske luka.

Giovanni Palatucci

Godine 1938. Giovanni Palatucci imenovan je šefom Riječke policije; Italija je pod pritiskom Nacističke Njemačke donijela brojne rasne (antisemitske zakone – uključujući tjeranje židovske populacije u internaciju po brojnim kampovima uspostavljenim po cijeloj Italiji baš u te svrhe. U tom trenutku Giovanni Palatucci odlučio je pomagati riječkim židovima “službeno” ih deportirajući u internističke kampove u blizini Rima, gdje je imao članove obitelji koji su garantirali sigurnost i osiguravali dobrobit deportiranih.

Njegov stric Giovanni Palatucci je bio biskup Campanske biskupije, a njegov drugi stric Alfonso Palatucci je bio namjesnik provincie provincije Puglia, smještene uzduž Jadranskog mora sjeverno od grada Barija. Giovanni Palatucci pozvao je oba svoja strica da paze i štite deportirane Židove, te govorio u inat Nacističkim zakonima “Oni nas uvjerevaju da je srce običan mišić kako bi nas spriječili da postupamo po srcu i vjeri.”

1939. godine oko osamsto Židovskih izbjeglica otplovilo je za Palestinu da bi pobjegli od ugrožavajuće nacističke tiranije u Njemčkoj i istočnoj Europi (tadašnja Čehoslovačka, Mađarska, Poljska). Brod je morao proći kroz riječku luku da bi došao do Palestine, a nacistički suradnici su se trudili i pokušavali zaustaviti brod i sve putnike poslati nazad u Njemačku. Giovanni Palatucci uspio je u tome da na vrijeme upozori putnike i kao rezultat toga brod je sigurno pristao u južnoj Italiji prije nego su nacistički sradnici uhvatili putnike.

Početkom 1940. Italija službeno ulazi u Drugi svjetski rat na strani Njemačke. Od 1940. do 1944. Giovanni Palatucci poduzima sve što je u njegovoj moći da bi spasio živote židova. Izdavao je lažne osobne isprave i vize, dostavljao je i novac onima koji su se skrivali, dojavljivao kada i gdje nacisti planiraju “lov na židove”, sklanjajući što je moguće veći broj židova u logore za internaciju u Campanju i Puliu. Na kraju rata logor interniraca u Kampanji bio je jedan od najvećih u cijeloj Evropi.

U zadnjim mjesecima 1943. nacistička sumnja u Palatuccija je narasla do opasnih razmjera prvenstveno zbog toga što im Giovanni Palatucci nije mogao dati liste židova naseljenih i sa prebivalištem u Rijeci. Većina dosjea bila je uništena, a oni preostali u Palatucijevom uredu bili su od obitelji koje su odavno emigrirale iz Italije.

Znajući u kakvoj se opasnosti nalazi, njegov bliski prijatelj, Švicarski ambasador u Trstu, ponudio mu je izlaznu vizu za Švicarsku. Palatucci je prihvatio vizu i dao ju svojoj tadašnjoj zaručnici radije nego da vizu iskoristi za sebe. Ona je preživjela rat i živjela u Izraelu sve do svoje smrti.

Samo nekoliko dana poslije Gestapo je uhapsio Giovanni Palatuccija, uhapšen je 13. Septembra 1944. Bio je optužen za izdaju i zavjeru i bio osuđen na smrt.

Amos Luzzato, predsjednik Unije Židovskih zajednica Italije, citirao je Palatuccijeve riječi: “Postoje dvije vrste herojstva, jedna koja proizlazi iz neočekivane potrebe ili impulsa i druga vrsta – Palatuccijeva: dnevno herojstvo koje se ponavlja i potvrđuje svakodnevno. Šef policije nemože dopustiti sebi da ignorira opasnosti i veliki rizik. Bio je previše involiviran u sigurnosni mehanizam da to ne bi shvatio. Palatucci je tako postupao znajući da se polako približava svojoj vlastitoj propasti. Za Giovannija Palatuccja je vrijedilo dati svoj život ako spasi samo jednog jedinog čovijeka.

Iza 1953. godine kada je u izraelskom gradu Ramat Ganu posađeno 36 stabala u čast Palatuccija na Rehov Hapodimu, njegovo herojstvo je bilo zaboravljeno sve dok nije bio imenovan pravednikom medju narodima 1990. godine.

Kardinal Camilio Ruini svečenićki vikar za Rim inicirao je zahtjev za beatifikaciju Giovannija Palatuccija u oktobru 2002. godine. Dvijetisuće i treće Vatikanski novinar Antonio Gašapari otkrio je “novootkrivena” pisma naslovljena na Biskupa Palatuccija u kojima mu je primjetno nudio novčanu pomoć za brigu o židovima i ostalim intetniranim u Campaia.

Givanni Palatucci je spasio mnoge Židove za vrijeme drugog svjetskog rata i holokausta zahvaljujući njegovim pravednim, nesebičnim i hrabrim radnjama.

Za ta herojska djela na kraju je uhvaćen i poslan u koncentracioni logor Dachau. U Dachau je bio tučen i brutalno ubijen. Poslije drugog svjetskog rata spašeni židovi i Izrael nisu zaboravili njega, a pogotovo njegova humana djela i nazvali su jednu ulicu blizu Tel-Aviva i još mnoge spomenike te šumu njegovim imenom njemu u čast i sjećanje na njega. (Sakupio materijale i napisao Filip Kohn)