RIJEČKI PRIVREDNI BAROMETAR: Hoće li kineske investicije spasiti Rijeku?

Riječki privredni barometar: Hoće li kineske investicije spasiti Rijeku?

U čiji vlak uskočiti?
Pitanje svih pitanja koje se ovih dana postavlja u medijima je da li uskočiti u kineski, ruski, katarski, njemački ili bilo koji drugi vlak? Kao i do sada, pljušte brojke o visini ulaganja pojedinih država u naše susjedne zemlje ali nitko od tih stručnjaka nije točno izračunao šta će te investicije dugoročno generirati u samim tim državama ali i šire. Postoji izreka u poslovnom svijetu: ‘Nisu sve investicije ekonomski opravdane ili poželjne a posebno ne one koje se kose sa strateškim interesima države i njenih građana’.

Novih 100.000 nezaposlenih u sljedeće 1-2 godine!
Svaka gospodarska politika mora težiti k punoj zaposlenosti. Puna zaposlenost po nekim kriterijima počinje kada nezaposlenost padne ispod 6% radno sposobnog stanovništva. Puna zaposlenost može se postići jedino sa pozitivnom pokrivenosti uvoza izvozom što u prijevodu znaći da više izvozimo nego uvozimo. U ovom trenutku naša pokrivenost uvoza izvozom je negativna i iznosi oko 55%.Teoretski to znači da nam zaposlenost klizi prema NULI. Neki analitičari kažu da još možemo dodati novih 100.000 nezaposlenih u sljedećih 1-2 godine što je scenarij ravan socijalnoj katastrofi ali u našem slučaju on je više realan nego nerealan.

Više izvoziti ili manje uvoziti?
Mantra koja se prodaje u Hrvatskoj ali i PIGS zemljama: ‘Trebamo više izvoziti’. Postavlja se pitanje kome to i koje proizvode? Onim zemljama koje su u plusu kao što su Nizozemska, Njemačka, Danska, Švedska, Norveška, Švicarska, Kina itd. 75% onoga što Nizozemska proizvede završi na stranim tržištima, a samo 25% na vlastitom tržištu. To je ključ uspjeha ove zemlje sa 16 milijona stanovnika koja je sačuvala sve svoje obiteljsko srebro i stavila ga u funkciju prosperiteta vlastitih građana. Da li će te zemlje biti solidarne i prepustiti dio svojih proizvodnih viškova (kapitala & radnih mjesta) Hrvatskoj? Pa naravno da neće. Stvarno moraš biti naivac da bi u to povjerovao. Zemlje sa proizvodnim viškovima traže ˝afzet markt” što u prijevodu sa nizozemskog znači prodajno tržište. Način na koje su to postigle i postižu je za svaku državu specifičan ali obično to ide u kombinaciji {(država)+(kredit + proizvod + H&V povezanost tvrtki )} = zadovoljan ali prezadužen kupac.

Izgubili 250.000 radnih mjesta poklanjanjem domaćeg tržišta strancima!
Ako uzmemo pod lupu sve strane lanaca supermaketa onda možemo vidjeti da smo u paketu dobili i dobro umreženu (H&V) preradivačku industriju iz tih dotičnih zemlja. Ispada nevjerovatno da visoko razvijene zemlje povećavaju proizvodnju mlijeka i prodaju u Hrvatskoj ali hrvatsko mlijeko se ne isplati proizvoditi u Hrvatskoj i bilježi rekordan pad od 19% samo u ovoj godini. Mlijeko je samo jedan od primjera sistematskog uništavanja hrvatske privrede (primarne i sekundarne) od strane nekompetentnih političara i stranaka pa bile one ˝stožerne˝ ili ˝ izdajničke˝ pa se ovdje već može govorit o ‘privrednom genocidu’.

Hrvatsko-kineski ‘new deal’
Ovakav studiozni pristup osvajanju našeg, istočnog i PIGS tržišta preuzeli su i Kinezi. Kinezi su jedni od rijetkih koji danas putuju business klasom i smješkajući se u kameru s našim lokalnim i državnim političarima nude elektrane, vjetroelektrane, mehanizaciju, opremu, led rasvjetu, strojeve, izgradnju infrastrukture uz uvjet da 50% radnika na tim projektima budu Kinezi i naravno, sve su to spremni financirati uz malu kamatu. Hrvatski new deal rekli bi naši političari. Genijalno kako se toga prije nismo sjetili. Primarni starteški cilj Kineza je jasan. Prodati kinesku tehnologiju Hrvatima i preuzeti dio tržišta koji drži Njemačka i ostale industrijske EU zemlje. Sekundarni, a možda i još važniji cilj je osiguravanje dugogodišnjih primanja za kinesku industriju, osigurati stabilan novac za R&D&I te osigurati kinesku punu zaposlenost temeljenu na dugogodišnjem ‘after sale-u’.

Koji su hrvatski strateški ciljevi u ovom ‘new dealu’? Investirati par milijardi HRK, a dalje? Da li je strateški cilj hrvatska puna zaposlenost? Na temelju čega kada ono što posudite vraćate odmah nazad u iste zemlje koje su vam i prodale proizvode/tehnologije te kada zbog toga u Hrvatskoj više neće biti niti popratne industrije koja će ove proizvode i tehnologije opsluživati. Ako Kinezi stvaraju viškove ovakvim dealovima onda Hrvatska po defaultu stvara debele manjkove. Sve bi ovo bilo drugačije da Kinezi odluče ulagati i u proizvodne pogone, preradivačku industriju ili da u ovim dealovima imate klauzulu ‘local content’ od minimalno 50% ili offset program za hrvatsku industriju u Kini u dogovorenoj protuvrijednosti ali eto, prije će na vrbi roditi grožđe nego će naši političari početi shvačati svoju ulogu u kreiranju Hrvatske ‘pune zaposlenosti’.

Treba se popeti na hrvatski vlak dok ne bude kasno
Zabrinjavajuće je to da u politici i nekim slojevima društva ne shvaćaju da se mi trebamo popeti prije svega na hrvatski vlak a da li ćemo neko vrijema paralelno voziti uz neki drugi vlak to je već stvar pametnog dogovora i procjene isplativosti investicija. Inače će se svaka investicija političara na kraju plaćati prodajom obiteljskog srebra kao što je bio slučaj i do sada te guranjem naše djece i unuka u dužničko ropstvo.(Riječi privredni barometar – Boris Bradarić)