Igrališta su potrošena jer se nisu održavala

Hrvatska nogometna tijela, od Komisije HNS-a za objekte do Izvršnoga odbora Nogometnog saveza Primorsko-goranske županije, smatraju da je umjetna trava na riječkim terenima potpuno istrošena i da se na njoj ne smije (Podmurvice), odnosno ne bi trebale (Omladinsko i Kantrida) igrati utakmice sve dok se ne postavi potpuno nova podloga. Politička i sportska tijela Grada Rijeke priznaju da su igrališta potrošena (direktor Rijeka sporta Zlatan Hreljac), ili pak tvrde da je podloga, barem na Kantridi, još uvijek dobra za igru (gradonačelnik Vojko Obersnel). Gradske strukture pritom optužuju HNS za nedostatak kriterija po kojem se na određenom terenu zabranjuje igrati utakmice, a nogometne strukture optužuju Grad za nedostatak kriterija u primanju nogometnih klubova u gradsku sportsku obitelj. To je dovelo do prevelikog broja klubova na premali broj terena, a potom i do ubrzanog trošenja umjetnih travnjaka koji su za svega četiri do šest godina postali praktički neupotrebljivi. Gdje je istina u ovoj međusobnoj »streljani«, možda znaju oni koji igrališta najčešće koriste.

– Ja mislim da je HNS najpozvaniji da verificira igralište ili ne – kaže Zvjezdan Radin, riječka nogometna legenda i šef »Rijekine« škole nogometa. – Oni znaju propise kojih se treba držati, bez obzira na to jesmo li u pitanju mi ili bilo tko drugi. Ne vjerujem da oni imaju nešto posebno protiv nas. Koliko sam razumio, uskoro će se na Kantridi oblagati zid uz pomoćno igralište koji predstavlja latentnu opasnost, dok za podlogu postoji prijedlog da se sanira. Nisam shvatio na koji bi način to trebalo napraviti, ali mislim da nam sugeriraju kako podloga nije dobra za razvoj igrača – govori Radin, koji najviše iskustva ima s terenom na Kantridi. Šef riječke škole upustio se i u detaljnije objašnjavanje tajni umjetnih travnjaka.
– Ostali klubovi imaju crni granulat, za razliku od nas koji imamo zeleni – ekološki. Crn granulat je navodno kancerogen, ali to nitko nije potvrdio i svi ga postavljaju i dopušteno je igrati na njemu. Ovaj naš je ekološki, ali nema elastičnost kakvu ima crni. Za djecu do uzrasta pionira nemamo primjedaba na travnjak, ali već za uzrast kadeta imamo. Kadeti osjećaju probleme nakon vježbi agilnosti ili promjene pravca, ostaje zamor dva dana i nakon toga je vrlo teško s njima bilo što raditi. Što se tiče prljavštine, imamo sreću da je ovo kišno područje, pa se sve ispere. Srećom nismo imali infekcija ili nešto slično, ali u svakom slučaju i igralište s umjetnom travom treba zalijevati – dodaje Radin.
Da s riječkom umjetnom travom nešto nije u redu svjedoče i primjedbe klubova iz cijele Hrvatske koji su negodovali zbog toga što njihovi juniori i kadeti moraju igrati na Kantridi.

– Imali smo primjedbe da podloga nije dobra, odnosno da je tvrda, ali klubovi su upoznati s našom situacijom i ne pišu primjedbe Savezu. Međutim, iz razgovora s njima razumio sam da im nije drago kada se igra na Kantridi na pomoćnom igralištu. Tu su i roditelji koji se zanimaju za razvoj svog djeteta i boje se da su uvjeti ograničavajući faktor. Problem je u tome što u prvo vrijeme, kada je igralište napravljeno, nije bilo stroja kojim će se održavati. Kasnilo se s održavanjem, a od početka nije bilo ni dovoljno granulata – rekao je Radin.
Dok je »Rijeka« uglavnom vezana samo za Kantridu, ostali riječki klubovi raštrkani su na sva tri terena. Šef omladinskog pogona »Lokomotive« Srećko Šegota također smatra da je najveći problem bio u neodržavanju.
– Kasno je stigao stroj koji bi barem dva puta mjesečno trebao stavljati novi granulat i dizati travu. A i kada je došao, na Omladinskom igralištu i na Podmurvicama bio je svega nekoliki puta, uglavnom služi za održavanje igrališta na Kantridi. Da su se igrališta održavala kako treba i da nisu bila toliko eksploatirana, vjerujem da bi izdržala još nekoliko godina – smatra Šegota, koji poput pripadnika gradskih struktura također smatra da ne postoje egzaktni kriteriji po kojima bi se procijenilo smije li se na travnjacima igrati ili ne.

– Teško je u cijeloj situaciji biti pametan. Kada ljudi iz nogometnog saveza vizualno gledaju igralište, ono doista može biti u lošem stanju. Ali pitanje je kakve ono ima karakteristike kod kretanja ili skakanja lopte, za što bi trebali postojati nekakvi parametri, na temelju kojih bismo mogli ocijeniti je li igralište za igru ili nije. Osim toga, igrališta koristi prevelik broj pogona, tako da je teško konkretno reći o čemu se radi. Ako zatvorimo vlastito igralište morat ćemo zatvoriti klubove i prepustiti djecu ulici i porocima. Ako želimo zadržati djecu, moramo istrpjeti neke stvari – kazuje Šegota, smatrajući da je zabrana igranja na Podmurvicama oblik pritiska na Grad.
– Vjerojatno je ovo posljednji pritisak prema Gradu da se nešto napravi. No, izabran je nezgodan trenutak jer su veliki novci uloženi u bazen, dvoranu na Zametu i novu travu na Kantridi i vjerojatno nema grada koji bi sada krenuo i u investiciju promjene podloge na sva tri igrališta umjetnom travom. Oni će to morati napraviti, uopće nema govora, samo je pitanje u kojem roku. Drugi je problem što se u Rijeci i dalje osnivaju klubovi, a grad je ostao na igralištima koja je imao i prije sto godina. Nemamo niti jedno novo igralište, ova igrališta su i prije bila u funkciji, samo su imala šljaku, a ne umjetnu travu. Nama nedostaju ba
rem dva igrališta kao oko u glavi – rekao je Šegota.

Šef škole Nogometnoga kluba »Zamet« Boris Caput ne podržava odluku da se zabrani igranje na Podmurvicama.

– Od kada je trava postavljana, igralište nije kvalitetno održavano. Koristi ga prevelik broj klubova pa su umjetna vlakna potpuno potrošena. Istina je stoga da igralište nije u dobrom stanju, ali problem je u tome što nemamo gdje igrati i zbog toga se ne slažem s odlukom Saveza da se igranje zabrani. Rješenje bi možda bilo u tome da nam Savez omogući rok u kojem bismo sanirali igralište. Naravno, uz pomoć Grada – kaže Caput, dometnuvši da Podmurvice ne muči samo travnjak, nego i premali broj svlačionica.
Na manje-više istoj liniji sa svojim kolegama je i šef »Orijentove« škole Davor Dželalija.
– Odlično je što su igrališta napravljena i činjenica je da je Grad uložio velika sredstva, ali očito po nekim propisima igrališta više nisu odgovarajuća. Iako bi se i o tim propisima moglo raspravljati budući da se mijenjaju svako malo i stvari nisu jasne. Na početku su igrališta bila odlična, ali sada, i sami vidite, nije tako. Nije se održavalo kako se trebalo održavati, ali ne bih ulazio u problem tko je odgovoran za to. Ja se ne sjećam da se nešto radilo na održavanju. Zabrana nije tragično rješenje, ali nije ni idealno, čim se ne može igrati – zaključio je Dželalija. (novi list)