Goran Šaric, kontroverzni teolog i doktor povijesnih znanosti iz Rijeke, razgovara o trenutnoj ratnoj situaciji u Ukrajini. Razgovarala: Marija A. ŠTRAJH (fb, linkedin, Twitter, yt, tiktok, ig)
1. U zadnje vrijeme držite čitav niz predavanja o ratu u Ukrajini sa svojim kolegama i to s druge strane gledanja na situaciju. Po vama o čemu se točno radi i što se zapravo događa iza scene?
Vrlo je jasno o čemu se radi. Taj rat ima niz dimenzija. Jedna je realpolitička. Ruska vojska napala je Ukrajinu i na žalost, za običnog malog čovjeka, Ukrajinca samo je to važno. Zato u sukobu Rusa i Ukrajinaca ne zauzima stranu, i jedni i drugi su naša slavenska braća ,a i da nisu, sve da su Kinezi ili Bantu crnci, žao mi je da ljudi u 21. stoljeću sukobe rješavaju nasiljem. Kao čovjek, imam loše osjećaj svaki put kad pomislim da su vojnici jedne zemlje u drugoj, bez obzira jesu li to Amerikanci koji su svoj krvavi trag ostavili u desetinama zemalja, ili u ovom slučaju Rusi. Ukrajina će biti najveća žrtva ovog rata Zapada i Rusije, odnosno druge, geopolitičke dimenzije. SAD i Velika Britanija nisu htjele dozvoliti povezivanje Njemačke (a Njemačka je EU) i Rusije preko investicija, nisu htjele dopustiti da Europa bude ovisna o ruskom plinu. Jedni način da prekinu veze Europe i Rusije bilo je da isprovociraju Rusiju tamo gdje je ona najslabija, a to je upravo Ukrajina. Tako su 2014. pučem srušili legalnu ukrajinsku vlast ,i Ukrajina je počela voditi anti-rusku politiku koja se ogledala u zabrani korištenja ruskog jezika, zabranama stranaka koje se zalažu za suradnju sa Rusijom (tada najveće Stranke regija i nešto slabije Komunističke partije), paljenjem Rusa u Odesi. Rusiji je s jedne strane odgovarao taj sukob Kijeva i ruskog stanovništva u Donbasu (dio Ukrajine sa ruskom većinom), jer je na taj način Ukrajina stalno imala problem i bila daleko od ulaska u NATO. Zašto se Moskva ipak odlučila na napad na Ukrajinu nije do kraja jasno, jer se u današnje vrijeme nuklearnim raketama Rusiju može gađati iz iz Poljske koja je članica NATO-a. Treća i posljednja dimenzija ovog rata je duhovna. Teško dekadentni Zapad, potonuo u konzumerizam i sve oblike moralne destrukcije, Zapad na kojem se djeca više ne rađaju (ako nisu djeca migranata), Zapad na kojem su jegulje u Temzi “drogirane” od količine kokaina kojeg stanovnici Londona ispuštaju, nalazi se u svom posmrtnom maršu. Pripada nam ta čast, ali i prokletstvo da svjedočimo kraju potrošačkog društva i rađanju društva kontrole. Nakon pandemije, došao je rat s Rusijom, što je sljedeće?
2. Jedna od vaših tvrdnji je da Putin krenuo na Ukrajinu kako bi se riješio nacista u njihovoj vladi i zastitio svoje Ruse tamo. O kome se točno radi, ako znamo da je Zelensky židov?
To nije moja tvrdnja, nego jedan od tri uvjeta ruske strane za prestanak rata. Sam Putin je to tražio. Zelensky ima djelomično i židovsko porijeklo, ali i Mladen Schwartz je rođen od roditelja Židova, pa Hrvatska nije imala većeg neonacista od njega. Igor Kolomoisky je ukrajinski Židov pa financira Azov i Desni sektor. Zelensky sam nije neonacist, ali ni Tuđman nije bio ustaša, pa je pored sebe imao HOS (do duše on se sa njima dosta brzo razračunao). Ako pogledate hrvatske medije od prije nekoliko godina, naći ćete dobre analize o neonacistima iz Lavova, prije svega Azovu, samo je to sad naravno zaboravljeno, iako google pamti. Predlažem vam da nađete tekst “Ustašizacija Ukrajine”, hrvatske novinarke Tene Erceg.
3. Sad kad je u svijetu puno protestiranja protiv tog rata, na neki svoj način podržavate rusku invaziju. Koji je argument za to?
Ni na koji način ne podržavam rusku invaziju. To je klasičan stav zapadnjačke propagandne mašinerije – ako nisi sa nama, onda si protiv nas. Zbog te invazije poginuti će tisuće ljudi, stotine tisuća biti će raseljene, a ekonomske posljedice bi za Europa mogle biti strašne, o Rusiji da ne govorimo. Kako mogu biti za takvo nešto? Ono o čemu ja pričam su dvostruki standardi. U ovom trenutku ginu ljudi u Jemenu, Siriji, Somaliji, ali to zapadnim medijima nije bitno, to za njih nisu ljudi jer ih ubijaju Amerikanci i njihovi saveznici. Amerika i Velika Britanija, odnosno NATO kao njihova ispostava ubili su između 50 i 55 milijuna ljudi od 1945. do danas. Zašto nije bilo ovakve medijske histerije kad su u Iraku ginula djeca ili u Libiji? Oduvijek sam protiv anglo-američke imperijalističke politike, smatram da je za svijet bolje da postoje jaka Rusija, jaka Kina, jaka Indija, sutra možda i jak Brazil, a ne samo jedan jedini svjetski hegemon. Također, protivim se globalizaciji i prenošenju suvereniteta država na nadnacionalne tvorevine poput EU.
4. Hrvatski mediji vas ne štede epitetima “lud i bolestan”, a s druge strane dobro došli ste u srpskim medijima. Ne mislite li da je to dvosjekli mač za katoličkog teologa kao što ste vi?
Hrvatski mediji me uglavnom ignoriraju, još od kada sam u niz javnih nastupa osudio srbofobiju u hrvatskom društvu, iako sam bio daleko najčitaniji kolumnist na Večernjaku, iako su moje emisije na HRT-u i Podcast inkubatoru imale stotine tisuća pregleda, evo trenutno sam 18. u trendingu Youtube-a u Hrvatskoj. Ovo o čemu Vi pričate nisu “hrvatski” mediji, to su opskurne klerofašističke stranice koje nitko ne čita, po kojima je Plenković srpski agent, a u Jasenovcu je stradalo 500 ljudi od tifusa. U Srbiji je drugačija situacija, kad sam tamo rekao da su Bošnjaci veće žrtve rata o Srba i da su Srbi počinili brojne zločine nad njima, nitko me nije cenzurirao. Kad sam napisao tekst “Zapalimo svijeću za Vukovar” dobio sam podršku stotina ljudi iz Srbije. Hrvati (do duše ne u Rijeci, ali u onim pasivnijim hrvatskim krajevima, gdje redovno pobjeđuje HDZ) su opterećeni Srbima. U Srbiji animozitet prema Hrvatima ne postoji u srpskom društvu, već samo u tabloidima koji koštaju jednu i pol kunu. Kao katolički teolog dužan sam slijediti primjer Isusa, a on je govorio o milosrdnom Samarijancu Židovima koji su mrzili Samarijance. To je kao da netko 1991. Hrvatima priča o milosrdnom Srbijancu ili 1999. Srbima o milosrdnom Albancu. Tako i ja, trudim se, koliko je u mojoj moći da ukazujem na negativne pojave, prije svega u Hrvatskoj, ali kako već godinama živim u Srbiji, onda i u Srbiji i na čitavom Balkanu. Naravno, uvijek ponudim i rješenja, ona za koja mislim da mogu doprinijeti pomirenju i suživotu Hrvata, Srba, Bošnjaka, Albanaca…
5. Podržavate srpske ideje kao i njihovu vojsku. Što zapravo stoji iza toga te da li primate honorar za takvu propagandu?
Kakvu srpsku vojsku podržavam? Više puta sam se javno zalagao, pisao i govorio, da ni Hrvatska ni Srbija ne trebaju vojsku, već bi svi muškarci, a možda i žene trebali služiti rok civilne zaštite gdje bi nas učili kako postupati u požarima, potresima, itd. Potres na Baniji je pokazao da sam u pravu. Umjesto toga, i Hrvatska i Srbija imaju male profesionalne vojske koje služe da bi bile ispostava NATO-u u agresijama po svijetu. Tko će ići u srpsku vojsku? Ili hrvatsku? Prvo, stanovništvo je sve starije, a starci ne ratuju. Drugo, današnje generacije bi mogle ratovati eventualno dok imaju stabilan internet u rovu, da mogu objavljivati selfije. Govorio sam da treba razmisliti i o švicarskom modelu, gdje svaki građanin zadužuje jednu pušku, to je tzv. koncept naoružanog naroda, mada poznajući naš balkanski mentalitet, možda je bolje samo da ostanemo na obuci za potrese. Što se tiče srpskih ideja, naravno da ne podržavam ideje da su Srbi narod najstariji i slične budalaštine koje mi ustaški krugovi u Hrvatskoj imputiraju u svojoj nemoći da odgovore na moje argumente. Kad iznesem podatke da Hrvati nisu bili diskriminirani u Jugoslaviji i da je od 11 saveznih premijera bilo sedam Hrvata, a jedan Srbin, i da je sam Tito na kraju krajeva bio Hrvat, onda oni zbog nemoći u svojoj pokvarenosti kažu da ja tvrdim da su Srbi najstariji i da je Isus bio Srbin, što su nonsensi. Ono što kod Srba podržavam su čuvanje srpske tradicije, kao što je recimo slava, jedna institucija koju su nekad imali svi Slaveni, a danas se zadržala uglavnom kod Srba. Slava mi je fascinantna, od načina na koji se slavi (npr. samo se jednom gost poziva na slavu, nakon toga dolazi sam), do te ideje da se prenosi sa oca na sina i tako tisućama godina povezuje pretke i potomke. U 21. stoljeću najveća bitka je bitka za identitet i sve što je tradicija srpskog naroda podržavam, ali ne samo srpskog, nego i hrvatskog, mađarskog, nebitno. Borim se protiv uniformizacije u globalističkom svijetu gdje pojedinac, a i cijeli narodi gube svoju individualnost i posebnost. Za mene, različitost je bogatstvo. Naravno da za to ne primam nikakav novac, javno je poznato da ni za jedno svoje predavanje u Srbiji nisam tražio honorar, dok sam recimo u Rijeci svaki put naplaćivao ulaznice, osim sa prvim predavanjem kad sam častio svoje sugrađane. Namjerno nisam htio uzeti novac u Srbiji, da ne ispadne da me netko plaća za moje stavove, a ja sam oduvijek bio solo igrač i to ću i ostati. A, da sam i tražio honorar u Srbiji, ne bih ga dobio. Srpske televizije za razliku od HRT-a (na kojem sam gostovao 12 puta i svaki put uredno dobio honorar) ne plaćaju ništa. Da mi je bilo do honorara sad bih sjedio u Vatikanu, jer su mi još na trećoj godini fakulteta ponudili da tamo odem.
