U riječkom je nogometnom prvoligašu danas i službeno predstavljen novi šef stručnog stožera Ivo Ištuk. Nakon burnih događanja proteklih dana svojom je jednostavnošću začinjenom bosanskim vicom, nasmijao dobro popunjen press centar stadiona na Kantridi.
Kaže mi jedan vaš kolega prije koju minutu: „Dobro došao u pakao“. Ma kakav pakao! Bolje bi bilo reći: „Dobro došao u Rijeku, lijep grad i klub s dugom tradicijom.“ Neće biti problema dobra je ovo sredina, opstao sam ja i u puno gorim uvjetima i sredinama, počeo je Ištuk.
O sebi nije želio previše govoriti jer iako prilično nepoznat široj hrvatskoj javnosti , posljednjih je dana, kako kaže puno o njemu i njegovom dosadašnjem profesionalnom radu rečeno.
O stvarima koje su se događale prije mene ne želim razgovarati, žao mi je svakog trenera koji ostane bez posla, svojom ili tuđom krivnjom. Ja s tim nemam ništa. Na jutrošnjem treningu sam vidio da su ovi momci željni nogometa i rada. Dobro je ozračje u svlačionici. Vidi se da se ovdje dobro radilo i da momčad nije zapuštena. Igrači i ja smo se dogovorili da se jučer i prekjučer nije dogodilo. Okrenimo se nogometu. Od sada pa dok sam ja tu će sve što se dogodi u svlačionici, u svlačionici i ostati, počeo je Ištuk.
O igračkom kadru, te o taktičkim zamislima nije želio detaljnije razgovarati. Ma o tome ćemo nakon subotnje utakmice s Belom Krajinom. Ali igrači i ja. Svakom ću ponaosob reći što imam. Solidna je ovo momčad za HNL. Tu je Dinamo jak, kapa do poda, Hajduk se traži, Split raste, a Slaven Belupo je konstanta. Svi ostali su tu negdje. Zbog jednog krivog „auta“ možeš biti peti ili ispasti iz lige. Moramo stvoriti atmosferu i djelovati kao kolektiv. A kolektiv činimo svi, struka, uprava, igrači, navijači, ma cijeli grad. Koliko sam do sada vidio nemamo pravog veznjaka, fantasistu. Salčinović je jako dobar igrač, ali ne može biti vođa jer nema još autoriteta ovdje, ni u momčadi ni u gradu. Tražiti takvoga bilo bi uzaludno gubljenje vremena. Kad se i nađe takav u HNL-u, ode u svijet za pola sata. I Hajduk se ubi od traženja, pa ništa. Igra im Andrić na tom mjestu. Stvorit ćemo igru s ovim što imamo, objašnjavao je svoje viđenje momčadi i kluba Ištuk.
I kada se činilo da je ovo samo jednu u nizu predstavljanja novog trenera ili igrača u Ištuku je, na pitanje o igri i borbenosti, proradio bosanski „vic“.
Hoće li se boriti?. Jeste li Vi kad čuli Fergusona kako kaže da će se njegovi igrači boriti? Ajte molim Vas. Pa naravno da će se boriti. To je svaki od njih morao znati kad se počeo nogometom baviti. Ako neće, nek’ ide kući. . Igrači su radnici koji su dobro plaćeni i rade što im ja kažem. Ako igrač 90 minuta stoji kod korner zastavice, ne pitajte njega što je tamo radio cijelu utakmicu, pitajte mene, ja sam odgovoran. Jer znate i sami kakvi su igrači, da ih sada pitate rekli bi: „Ma ovaj Ištuk je čudo, najbolji kojeg smo ikad imali, onaj prije ništa nije valjao“. Tako je to. Podržite nas sve skupa, a kad ja počnem pričati gluposti, napišite i recite: „Ovaj lupa!“, završio je svoje duhovito, na Kantridi još ne doživljeno predstavljanje Ištuk. (radio rijeka)
