Skoro postaje mučno nabrajati i zbrajati izbore. Izbori, koje su već Grci, smatrali pogodnim putem u pronalaženju dobre forme demokratizacije t.j. vladavine naroda. Izbori su i jedan od načina izbjegavanja stvaranja totalitarizma. Totalitarizma osobe, totalitarizma klana, totalitarizma ideologije koja donosi nazadovanje i u krajnjoj opciji duboko i dugotrajno zlo društvu.
U ovoj se zemlji ionako ništa ne mijenja, pogotovu ništa na bolje, pa je logično pitanje čemu izbori. Koja god stranka da je na vlasti (krasan antidemokratski izraz) imamo povećano zaduživanje, čitaj nazadovanje, kao konstantu. Ima osoba koje su od stvaranja ove države, države sve češće zvane APSURDISTAN, stalno na nekim funkcijama što je antipod demokracije. Neki tvrde da je to osamstotinjak faca koji se ne mijenjaju već samo rotiraju. Tu su, stoje “kao klisurine”. I ne samo to, pored sigurnih i ugodnih sinekura ne znamo što rade, ne odgovaraju ni za što. Ne odgovaraju nikome a najmanje narodu, tom pametnom narodu koji će ih opet i opet birati, “Pa, naši su”.
Mislim da bi tom narodu, društvu kao cjelini, trebalo izmjeriti IQ, ma koliko da naslućujemo raskošnost istog.
Izbori na kojima se pojavljuje sve više i više kandidata koji o društvu i jasno o politici ne znaju ništa. Individue koje znaju sastaviti državnu reprezentaciju iako nogomet poznaju samo iz perspektive kauča. Osobe koje misle, ako uopće misle, da je vođenje države posao za svakoga.
Država je zahtjevna i vrlo složena ljudska zajednica, u kojoj treba mnogo raditi mudro i odgovorno djelovati. Funkcija u državi, bilo koja funkcija, je toliko ovisna o ostalim funkcijama da je to mnogima nepojmljivo. U državi nema ništa nevažno, ništa što se može podcijeniti, zanemariti, ostaviti po strani. U tom pogledu država jeste pravi živi organizam. Što god se danas zanemari ili omalovaži sutra iskrsne kao bolest.
Raditi na nekoj državnoj funkciji, raditi za državu, čitaj narod, je krajnje zahtjevno i odgovorno. Bilo koja funkcija zahtijeva i solidno znanje iz struke. Jedina zadovoljština tog rada trebala bi biti društveno priznanje i čast. Možda to nekome izgleda nerealno ali ima društava gdje to još vrijedi.
Natjecati se za državnu funkciju zahtijeva mnogo više nego davati neodgovorna obećanja. A obećanja se prije izbora naslušamo. Ima ih puno, ima ih previše, neodrživa su, banalna a često su i degutantna. Slušamo ih mnogo puta, ali “mudar narod to pije”.
Ako tražimo utjehu onda je nalazimo u hrvatskoj povijesti, vjerojatno ne samo hrvatskoj, kada se taj puk bezočno varao i smatrao primitivnim i nazadnim. Prije izbora bi neka stranka, podijelila samo jednu cipelu, na primjer lijevu cipelu ili opanak, drugi će dobiti ako ta stranka pobijedi na izborima. Vjerojatno je narod bio podosta siromašan, moguće donekle retardiran, možda i pohlepan ali svakako je bio podosta naivan. No nije na nama, barem ne još, da se smatramo civiliziranim i naprednim. Ne smijemo se tim uzusima olako smijati.
Imao sam prilike uživo svjedočiti kako su neki kandidati za svoje promotivne skupove mamili puk kao stoku, hranom. Nisam siguran, možda je to dobro, može to biti početak navikavanja puka na neke nadolazeće javne kuhinje. Nudila se tu u Istri, najčešće maneštra ili fažol, jasno sa domaćom kobasicom. Tko bi rekao da u Istri ima toliko svinja, svinja za toliko kobasica.
A narod hrli i nagurava se. Ide na večeru, za koju je i uz stvarno postojeće siromaštvo, mogao izbjeći. Vjerojatno i trebao izbjeći radi ono malo ponosa što mu je još, nadam se, ostalo.
Dozvolit ću si slobodu da u kroki formi iznesem neke natuknice o pravilima koji su se za izbore rabili u vrijeme formiranja austrijskih pokrajinskih sabora “LANDTAGE” (1861.).
Izborni pravilnik na samom svom početku definira sankcije za nekorektnosti i pokušaje prijevare u izbornoj kampanji. Kazne za takvo što, se kreću od jednog do šest mjeseci strogog zatvora. Pored toga, moguća imovinska korist od pokušaja prevare se oduzima od prekršitelja (u naturi ili u novcu) i polaže na općinski konto za pomoć siromasima.
Na dan izbora ne smiju se glasači na javnom mjestu ili ugostiteljskom objektu nuditi besplatnim ili sniženim cijenama jela i pića. Kazna se kreće od deset do dvjesto kruna.
Strogo su kažnjivi i pokušaji utjecaja na birače da ne izađu na izbore. Bez obzira na vrstu prijetnje ili ucijene na građana — birača, sankcije iznose do godinu dana strogog zatvora.
Kažnjava se i širenje lažnih vijesti koje se odnose na izborni postupak. Zar treba spomenuti da falsificiranje izbornih rezultata podliježe strogim sankcijama? Kažnjivo je i objavljivanje izborne tajne.
Izborni pravilnik regulira i izborne skupove. Određene kazne mogu uzrokovati gubljenje biračkog prava, kako pasivnog tako i aktivnog i do šest godina poslije odslužene kazne. Svi članovi izborne komisije tretiraju se kao državni činovnici i po obavezama i po pravima. (Ivan Pauletta)
E Ivane iz Istre, puno je tu istina rečeno, no, demokracija se izgleda desetljećima uči.Mi smo imali period od 45 godina “diktature proletarijata”, pa smo ušli s istim ljudima na vlasti u demokraciju s većinom građana bez kulture demokracije, da ne napišem bez ikakve kulture, pa je s njima lako manipulirati. Mnogi su otpali na ovom 23. godišnjem putu, a htjeli su služiti a ne vladati.
Godine će proći, pa i deserljeća k ikakvim standardima bližim zapadnim demokracijama ovako na miran način.
Postoji i varijanta Mariborčana, ona je ubrzani proces promijena, no, većina osiromašenih još uvijek puši laži o onim drugima koji su nas u ovo uveli.