Ponovo se viče, galami, psuje, razbija, sve to, kako kažu, poradi ćirilice. Dali je sva ta buka baš radi ćirilice ili je tu posrijedi nešto drugo vidjet ćemo.
Moji odnosi s tim pismom nisu bili baš previše idilični. Da budem jasan, nisam ju volio. Počeo sam je učiti već u osnovnoj školi kada su moji roditelji, kao i brojni drugi građani, bili proglašavani, pazi sad – “polupismeni”. U to vrijeme u Jugi, ako nisi znao jedno od dva pisma, tretiran si kao polupismen. Ni u gimnaziji nisam postao ljubitelj toga pisma. Vjerojatno radi toga što je bio povezan s ruskim jezikom kojega smo također morali učiti. Sada se tome smijem jer rijetko kada u školi voliš nešto što moraš raditi, odnosno učiti.
Onda se dogodilo, ne čudo, već ugodno iznenađenje. Uvjeren sam, da je moja usmena obrana diplomskog rada mnogo godina kasnije prošla s najvećom ocjenom zbog ono malo znanja što sam znao ćirilicu. Na fakultetu smo bili vrlo slabo opremljeni stručnom literaturom pa smo zdušno koristili ruske knjige. Bile su to tada vrlo dobro opremljene, na visokom stručnom nivou i što je za studente vrlo važno, bile su jeftine. Da, znanja dobivena iz tih knjiga pisanih na ćirilici mnogo su mi pomogla. U usmenoj obrani diplomskog imao pitanje o području kojeg na predavanju nismo mnogo slušali ali sam tu materiju našao u ruskoj literaturi.
Ovo što se još i još događa u Vukovaru je zbilja previše. Degutantno je i zamorno, a iznad svega necivilizirano. Sumnjam da će individue koje galame u Vukovaru znati što znači ta riječ – civiliziranost, ali to je njima na dušu. Zemlja u kojoj ima toliko životnih problema, bavi se ćirilicom, koja ruku na srce, nema veze s tim teškoćama.
Problem je tu očito krivo fokusiran. Evo nekih primjera iz Europe: Švicarska ima u službenoj uporabi tri pisma i četiri jezika. To su njemački, francuski, talijanski i retoromanski. Ovaj zadnji se piše na talijanskom. Sjeverno – talijanska regija Trentino – Alto Adige ima u službenoj upotrebi: njemački, talijanski, jezik Ladina, jezik Mochena i jezik Cimbra. Za neupućene trebam navesti da je to jedna od najrazvijenijih regija u Italiji. Kada sam nakratko, 1992. godine posjetio tu regiju imali su na kraju godine, pored ispunjenih svih financijskih obaveza, “višak” od devetsto miliona lira. Mislim da bi i slučajno razbijena višejezična ploča bila uvreda za svakog stanovnika ove višejezične zajednice.
O razvijenosti Švicarske neću ništa reći. No, i ne htijući, stalno moram uspoređivati navedene primjere s Vukovarom. S financijski i ne samo financijski jadnim Vukovarom. Spomenuta država i navedena regija nisu jedine višejezične jedinice u Europi. Nema potrebe nabrajati ostale ali tvrdim da niti jedna nije ni financijski ni životno lošije stojeća koliko je to Vukovar. Da, Vukovar je proživio ratnu dramu ali za to nije kriva ćirilica. Nešto od toga je na žalost poteklo i iz drugih strana. Dakle, više uporabnih jezika ne utječe negativno na kvalitetu života. Ćirilica je samo smokvin list za prave uzroke, a to su zatucanost, nazadnjaštvo i primitivizam “najkršćanskijeg” naroda. Sve se to često spominje kao osobine Balkana. No, ne želim reći da je Balkan uzrok svemu tome, ima na Balkanu časnih, vrijednih i kulturnih ljudi i zajednica.
Uzroci su u mentalitetu nekih osoba, kojima društvo i politika dozvoljava, da ne kažem omogućava, takvo ponašanje. Ta grozna zatucanost ne znam od kuda potječe. Da li je tome uzrok dril od rođenja, da li to dolazi odrastanjem iz okruženja ili od nečeg trećeg, ne znam. Što god bilo, treba Hrvatska na tome proraditi ako želi biti ugledna zemlja. Ta “gospoda”, kako kažu, ne mogu uz ćirilicu, a ja ne mogu uz njih. Kako da si pomognem?
Nikada nisam zagovarao ili hvalio politiku čvrste ruke. Na žalost moram reći da u “slučaju” Vukovara ne vidim drugog rješenja. Radi šačice zaostalih primigeniusa mijenjati zakon, napredni zakon i Ustav, znači kapitulaciju pravne države. Takozvani Lex Perković, sudac Mates, ćirilica … zbilja nas vjerno predstavljaju u pravom svijetlu. Činjenica da u ovoj državi ni sama država, još manje crkva, ne žele u svoje programe staviti edukaciju o etici je nevjerojatna. Ako se ne proradi na etici i na kulturi bit će uzalud sve investicije, ma koliko one velike bile. (Ivan Pauletta)
Gospodine Pauletta,
Vi ste proveli rat ili ratove u Istri, kroz vas clanak mogu zakljuciti da vas boli ona stvar za ostatak Hrvatske tj sta je bilo u Vukovaru.
Moji su sa Susaka, nono/ nona sa oceve strane a sa majcine otocani sa Krka. Meni je Vukovar vazan kao i Rijeka.
Dali ste se zabrinuli koliko je Hrvata ostalo u srbiji, Koliko ih je u Bosni. Da danasnja vlada ima 5 srba ministara, koliko je hravta u srbskoj vladi?
koliko je vasih poginulo u Domovinskom ratu?
Znate koliko je nestalilh u Vukovaru? Koliko je ljudi izgubilo svoje najblize?
Neznate, zato pisete monade.
Zato vi i takvi kao vi ste politicari, bezkicmenjaci kojima da slavonici nisu obranili istok, domaci sli va liku i branili rijeku od cetnika……danas bite vi i vama slicni pisali cirilicom i krstili se sa tri prsta.
Tako da o)(*(&i te sa vasim pricama i imam savijet , idite i isto propagirajte u srbiji, pa sretno.
Ivan Bacic
Ivan Bacic, koliko god mogu razumijeti takvo razmišljanje i zabrinutost za sve što je hrvatsko ili ima veze za Hrvatsku (jer stanje je općenito katastrofalno, ali ne u segmentima koje ti spominješ), ne mogu ga opravdati zdravim razumom. “Idi bre da se lečiš !” ili se “kandiduj na sledećim izborima pa da te narod izglasuje!”
Velikosrbi i svi koji su sudjelovali u agresiji iznutra i iz Srbije nisu kažnjeni za učinjeno djelo, a naša vlast od 2000 godine čini sve da se i ne kazne, pa građani Vukovara kao najveće žrtve ovog rata pokušavaju ispraviti tu nepravdu koju im čini vlastita vlast. Razumijem ih i potpuno ih shvaćam, ali i podržavam makar formalno ćirilica sama po sebi nije kriva, ali su krivi Oni koji su ispod nje vršili genocid prema nesrbima u Hrvatskoj.
Inače, Hrvatska Srbima koji ovdje žive treba omogućiti njihovo pismo i kulturu da je uče, i vjerujem da to čini, no, Hrvatska ne smije dozvoliti nikakvo srbovanje, koje će pak opet izazvati reakciju Hrvata kao odgovor na takvo ponašanje. Hrvati si takav luksuz više ne mogu dozvoliti, jer je to uvod u ponovni rat, kad tad.
Tu je politika potpuno zakazala jer je hrvatska politika kod Srba birala tko će zastupati Srbe, i jasno izabrala pogrešne i pritajene velikosrbe, a ne Srbe koji su se uklopili u život u Hrvatskoj, i ničim ne strše, kao onaj “tihi” Pupovac koji neprestano diže tenzije i kod Hrvata i kod Srba koji žive ovdje a mozak im je u velikoj Srbiji.
Ovo “maslo” je započeo RAČAN, tek toliko da se zna, a njegovi poletarci ga nastavljaju.
Neka se plati sva ratna šteta, ne samo na državnoj razini nego i svakome pojedincu, neka svako dijete ima vrtić, školu, radnik radno mjesto (i plaću na vrijeme), umirovljenik mirovinu. Neka svaki bolesnik ima na raspolaganju dijagnostiku, liječenje i rehabilitaciju kada mu je potrebno, svaka obitelj krov nad glavom. Neka svako selo ima struju, vodu, kanalizaciju, telefon, pristup internetu, prometnu infrastrukturu…..
Tek kada se sve to riješi, tek tada se može razmišljati o dvojezičnim pločama. Razmišljati! I kažem dvojezičnim jer nije u pitanju samo ćirilica ima tu i drugih naroda sa svojim jezikom.
Sve prije toga je razbacivanje novcem.
Živiš u Hrvatskoj, izvoli naučiti jezik i pismo. Ne moraš biti akademik, ali za vlastite potrebe barem.
A što se tiče “braće Srba”, njihovi akadamici ionako hrvatski kao jezik ne priznaju, sve im je to srpsko-hrvatski i to propagiraju po svijetu. E pa gospodo, ako je to sve jedan te isti jezik, onda ploče na hrvatskom jednako dobro razumijete.
Potpisujem. A Bacicu, koji navodno susacanin, porucujem neka jos jednom procita clanak. Nije tesko, ovaj puta neka upotrijebi mozak…