Glasu Istre se javio mladić koji je bio uz Engleza Adama Lockwooda kad se popeo na dimnjak u Plominu i tamo, na vrhu najviše građevine u Hrvatskoj, visoke 340 metara, radio zgibove.
“Adam i ja smo se upoznali prije otprilike godinu i pol dana na društvenoj mreži Instagram, gdje sam ga zapratio jer sam vidio da se bavi istim stvarima kao i ja. Penje se po zgradama, dizalicama i ostalim urbanim strukturama. S obzirom da ja u Hrvatskoj nemam drugu osobu s kojom takve trenutke mogu dijeliti, sve više sam koristio Instagram da se povežem s ostalim ‘rooftoperima’ te sam se tako upoznao s Adamom. Nakon kratkog dopisivanja odlučio sam mu predložiti da dođe u Istru gdje ja živim jer se ovdje nalazi drugi najviši dimnjak u Europi. I sam sam se penjao na njega prije nekoliko mjeseci”, kaže Night Rider.
“Njegov dolazak smo dogovarali preko godinu dana, zato što je on svaki drugi tjedan, ako ne i češće, u nekoj drugoj državi i poprilično je zauzeta osoba. Prije nego je stigao u Hrvatsku bio je u Španjolskoj gdje je izvršio dva ‘free solo climba’. Popeo se na 144 metara visoki Torre Glories i na 154 metara visok Hotel Arts Barcelona”, kaže Night Rider.
Objasnio je da ulaz do dimnjaka nije bio težak.
“Preskočili smo jednu od ograda i držali se u sjenama predmeta koji su bili oko nas sve do dimnjaka. Na dimnjaku je prvih sedam metara ljestvi uklonjeno, sve što vodi do prvih ljestvi na sedam metara visine je jedna sajla po kojoj smo se popeli. Kad smo se popeli do prvih ljestvi vidjeli smo da je metalni poklopac tih ljestvi zaključan lokotom pa smo se do sljedećeg kata penjali izvana jer su to jedine ljestve na dimnjaku. To smo sve izveli oko 2 ujutro jer smo znali da nitko ne očekuje da će itko pokušati učiniti to što smo mi napravili. Kako bi izbjegli mogućnost da nas netko vidi i uhvati, ostali smo na dimnjaku punih 21 sat, do sljedeće noći”, kaže nam Night Rider.
Iako mnogi to smatraju nepromišljenim i samoubilačkim, kaže da oni na to gledaju drugačije i da se ne penju zbog nečije pozornosti. Na visinama se osjećaju opušteno i slobodno, a usput vide mjesta iz sasvim druge perspektive koju će jako rijetko tko i vidjeti vlastitim očima a ne samo sa kamerom drona. Ovo im je bila prva zajednička misija i oboje ističu da im je to bio jedan od najljepših dana i trenutaka u životu.
Svaka vama čast dečki, mislim svaka čast i svakoj budali, ali to što radite je jebeno suludo, kad vidim ovu sliku jaja me zabole od muke.. Extremno ste hrabri i ludi, usmjerite taj svoj talent na nešto korisno pa budite heroji, ovako džabe plač za vama danas sutra nedaj Bože..