Za SDP-ovog ministra za Facebook ništa se nije promijenilo otkako se sa istočne strane Markovog trga preselio na zapadnu: Željko Jovanović ostao je isti slon u staklarnici koji u njoj bezobzirno pleše za svoju internetsku publiku, ne mareći za neki prepostavljeni ugled i dignitet Vlade.
Nakon što je na Veliki petak biskup Srakić zatražio očitovanje predsjednika Vlade Zorana Milanovića o Jovanovićevoj preporuci za pomicanje satnice vjeronauka u osnovnim školama, Jovanović je reagirao gotovo na isti način kao da su mu se obratili Zdravko Mamić i Vlatko Marković. Samo što im nije poručio da pljunu u vlastiti lik u ogledalu. Ili možda jeste, samo ne tako doslovno.
– Da su bar malo korektni i misle na djecu, moju Preporuku bi trebali pohvaliti i podržati, a ne polemizirati. Pogotovo ne prijetiti, kao u zadnjoj rečenici, odgovara Jovanović, kako izvještava Novi list.
Nema sumnje da će ovakav stav uvrijeđenog tinjedžera naići na mnogo simpatija u javnosti, jer ova nacija, iako se u većini deklarira katoličkom, pola stoljeća bila je programirana da svaki potez ili ne-potez crkve dočeka na nož. Dakako, to nipošto ne znači da Crkva redovno ne isporučuje materijal pogodan za negativnu reakciju i kritiku, no u načinima na koji su napadi posloženi nepogrešivo se prepoznaje isti takav rukopis.
Na to nije imun gotovo nitko od nas, te potprograme koji su rezultat polustoljetnog eksperimenta s kolektivnim jednopartijskim pranjem mozgova prepoznajem i kod sebe samog, u nekim vlastitim reakcijama na prvi mah. No, kad mrvicu bolje razmislim, onda ipak najčešće neku svoju vlastitu kritiku crkvi i njezinim uzusima ponašanja prepustim nekom drugom, znajući da kandidata nedvojbeno neće nedostajati. No, ovaj put imam potrebu udariti kontru.
Kao otac školarca koji pohađa vjeronauk, zasigurno imam mnogo zamjerki na način na koji se odvija ta nastava, no isto tako ne želim da te probleme rješava isfrustrirani ministar koji ne zna da njegovo nije da probleme prelama preko vlastitog koljena ili neke stvari već da uz suradnju svih koji mogu dati svoj kvalificirani doprinos – dođe do rješenja koje neće poniziti nikoga.
Umjesto toga, Jovanović opaljuje pljusku Crkvi s kojom bi trebao naći zajednički jezik. Poručiti biskupima da oni ne brinu za djecu, u ova vremena ima itekako gadan podtekst, bio on njega svjestan ili ne. Je li to pokazatelj obrasca na koji će se rješavati facebookovska agitacija i pritisak da se razvrgne ugovor sa Svetom stolicom? Zoran Milanović je ipak pametniji od toga, pokazujući dominantni gen za diplomaciju, a recesivni za sukobe, no, ipak domećem zadršku koja navodi na oprez – nije bio dovoljno pametan da na ovako izazovno mjesto ne stavi ovakvog klauna. Jovanović i Komadina za sada su najveća razočaranja ove vlade, svi ostali isporučili su točno ono što je od njih bilo očekivano, neki u pozitivnom, neki u negativnom smilsu. No, za razliku od Komadine, ovaj izbor Milanoviću nije bio nametnut. Ili možda ipak jest?
Kad se Željko Jovanović šamara s Mamićem i Markovićem, to svakako može izgledati simpatično do određene mjere, na nakon nekog vremena sve izgleda kao u crtiću u kojem dva žapca s kaubojskim šeširima pucaju jedan na drugoga svaki sa svoje strane kamena. Konačni rezultat je stvarno močvara, kako se Jovanović sasvim prikladno izrazio, samo što i on u njoj do u besvijest krekeće zajedno s Mamićem i Markovićem.
U saborskom kokošinjcu to je još i moglo proći, jer od Jovanovića tamo nitko nije očekivao bilo kakve mjerljive rezultate osim osvojenog broja minuta u informativnim emisijama. Danas mu je pametnije da šuti, kao i drugi ministri iz drugog ešalona, ili nek ode za Komadinom. Manje kreketanja, više rada. Ovaj cirkus mora biti zaustavljen.
Za kraj, slučaj s Institutom Ruđer Bošković, koji bi bio komičan da nije tragičan. Ministar je zatražio i dobio glavu ravnateljice izabrane na javnom natječaju, kao glavni motiv navevši iskonstruirane formalne razloge i loše međuljudske odnose, zanemarivši pri tom da su te odnose zatrovali upravo oni koji su optuženi za zloporabe ovlasti i privatiziranje materijalnih i financijskih sredstava instituta. Kaznio je tako ravnateljicu koja je ukazala na korupciju, umjesto da je podrži i pusti DORH-u da radi svoj posao.
Ostaje kuriozitet – dan nakon što je Upravno vijeće IRB-a na Jovanovićevo guranje smijenilo Danicu Ramljak, DORH je podignuo optužnicu protiv njezinog najglasnijeg protivnika u Institutu, Krešimira Pavelića, zbog muljaža sa studentskim ugovorima, čime je navodno u džep pospremio 224 tisuće kuna pristiglih, treba li to uopće spominjati, iz džepa poreznih obveznika. (Ivan Hrstić – Politika Plus)
Kaznio je tako ravnateljicu koja je ukazala na korupciju, umjesto da je podrži i pusti DORH-u da radi svoj posao.
Odličan članak!! Tko još nije skužio Jovanovića kao naobičnijeg bukača kojem je cilj dić prašinu da se ne vidi dok ostatak ekipe mažnjava petrokemiju, brodogradilišta, do sad su zatvorili preko 15 tisuca radnih mjesta u svojih 100 dana, al to nitko ne broji…
e da, i nisam hdzovac nego komunjara
osobno ne bi dao popovima dijete na čuvanje, poučen ovim zadjim slučajem iz Bibinja kad je izašlo na vidielo da je debeli, podbuli fratar maloljetnim momčičima skidao analne junfere.
Čudim se tom čovjeku. Zaista impresivna biografija. Svaćao sam da ona galama prije izbora je sredstvo da bi se došlo na vlast, ali uopće ne shvaćam ovu galamu, kad je na vlasti. Borba s vjetrenjačama? Ili borba s problemima kojih nije sposoban riješiti kao Ministar. Možda je borba unutar koalicije, jer mu je šef Slavko dobro oslabio poziciju u Vladi i SDP-u odlaskom Komadine? U svakom slučaju neprimjereno ponašanje za jednog Ministra. Na onoj ravnateljici je pokazao zube isto kao Linić nasuprot Balenovićki, no,potezi prema Crkvi i vjernicima su potpuno nerazumlljivi s političkog pogleda.Front koji ova Vlada ne može dobiti, jer nije ni dobila mandat da to čini. Ili su doista umislili u povijesnu njihovu ulogu, povratska na 1988. godinu, zaboravljajući da i koliko je birača od ukupnog broja izašao na izbore, i zbog čega su uopće dobili izbore.
Kako to da Jovanović samo pljuje po Markoviću, Srebriću i Mamiću a zaboravio je primjerice na Riječanina i potpredsjednika HNS-a Uljana koji je kuhan i pečen s ovom trojicom.
Uljan nije Riječanin već Kostrenjan (špažičar) u tome je razlika.
Tekst Željka Pajića “Linić, Obersnel i Jovanović okrenuli leđa Rijeci” kojeg je Novi List jučer objavio u svome internet izdanju i koji je poizveo pravu malu revoluciju reagiranja čitatelja u današnjem tiskanom izdanju Novog Lista nije objavljen.Baš me zanima što o tome misli glavni urednik Novog Lista. Dali mu je stalo do prodaje novina objavljivanjem istine ili je već jučer dobro zaradio današnjim prešućivanjem istine.Novi List se stvarno crveni od srama.
Nije Željko Pajić, nego Darko Pajić. 🙂 Taj tekst ti je objavljen u subotu u papirnatom izdanju.
Odlican clanak, pogodeno ‘u sridu’. Karakter tog covijeka kao i cijal prica oko crkve.
Crkva je tu 2000 godina i u naseg zivota je bila dio nase povijest i kulture, dio naseg indentiteta, krscanskog, od kaad nas turci nisu osvojili do komunistickih dana ex yuge. Evidentno je da je napad na crkvu organiziran od indexa i jutranjeg, svaki sa svojim intersom, index i babic koji mrzi sebe i sta je kao i od kud je i sta smo svi mi, do jutarnjeg koji nam propagira wazovsku poliku njemackog osijecaja krvinje na sve sta su napravili pa sada nama tucaju isto, od stranica rasizma do pederluka, do mrznje crkve.
Ja vise ne citam nitit jedne novine osim sta vidim ovdje ili na TV, kod nas su medijei postalli zutilo prvitanih intersa.
Najbolji primjer je clanak Darko Pajica koji je prvi clanak u zadnjih 20 godina od kada je Hrvatske reako tocno stanje u Rijeci i sta je ta lokalna komunjarsko neradnicka bagra napravila nasem gradu.
Ja se nadam da je to pocetak jednog novog novinarstva tj istine koja ce komacno probuditi ovaj grad da im damo nogom u guzicuu.