Rano jutarnje buđenje za odlazak na posao ili, u slučaju mlađih, u školu, nekim ljudima može biti posebno teško. Zvoni budilica i još uvijek zatvorenih očiju tražimo pametni telefon kako bismo ju odgodili na barem pet minuta.
No je li taj mali dodatni odmor doista dobar za naše tijelo i um? Uklanja li doista stres i izgaranje? Psiholozi i stručnjaci za spavanje odlučili su odgovoriti na to pitanje. Pritom, dali su svoje preporuke koliko dugo je prihvatljivo ostati u krevetu nakon jutarnjeg buđenja.
Stručni savjet: uzrok stresa
Tri liječnika progovorila su o nedavno vrlo čestom fenomenu, “truljenju u krevetu“. Riječ je o provođenju dosta vremena ležeći u krevetu, obično uz vjerno društvo vašeg pametnog telefona.
Dr. Eleanor McGlinchey, psihologinja za spavanje pri Manhattan Therapy Collective i izvanredna profesorica psihologije na Sveučilištu Fairleigh Dickinson, kaže da izležavanje među plahtama izaziva osjećaj “akcije” u usporedbi s posebno gustim dnevnim rasporedom. Ali postoji granica: “Za neke ljude boravak u krevetu s telefonom u ruci i gledanje e-pošte ili dnevnih vijesti može biti još stresniji“, kaže za New York Times. Zatim dodaje:
„Činjenica da ste gubili vrijeme u krevetu može učiniti da se osjećate još gore. Zato savjetujem ljudima da rade što god žele s ciljem. Neka ne ostanu na milost i nemilost obavijesti nakupljenih tijekom noći. Iskoristi vrijeme koje imaš sa svrhom.”
Nesanica i stres
Dr. Alcibiades J. Rodriguez, neurolog i medicinski direktor Comprehensive Epilepsy Center-Sleep Center, savjetuje osobama koje pate od nesanice da izbjegavaju trenirati svoje tijelo da ostane budno dok su u krevetu. Njegovim riječima nadovezuju se i one dr. Marjorie Soltis: „Ako ova rutina, kad se probudite, čini da se dobro osjećate, onda je nije dobro prekidati. Vjerujem da je granica od trideset minuta dovoljna. Trebate slušati svoje tijelo i ako činjenica da se malo odmorite čini da se osjećate bolje, onda imate koristi od toga. Čak i ako se ne može usporediti sa stvarnim snom.”
Što se tiče burmouta i stresa, dr. McGlinchey vjeruje da je izležavanje u krevetu prihvatljiv način opuštanja. No, mora biti umjereno: “Ako želite ostati ispod pokrivača jedan cijeli dan jer se osjećate na granici, učinite to i nemojte osjećati krivnju. Ali onog trenutka kada se osjetite depresivno ili tjeskobno pa vas tjera da javite da ste bolesni. Tada je vrijeme da napravite korak unatrag.”
