Uhvatio sam se malo istraživačkog novinarstva i došao do nekih dokumenata. Razgovarao sam i s bivšim djelatnicima INA-e koji većinom žele ostati anonimni. Najviše relevantnih informacija sam dobio od gospođe dipl.inžinjerke bilologije Vedranke Bobić koja je do mirovine, 2015.godine bila Rukovoditelj INA-inog Odsjeka za ekologiju. Prije toga, od 1982.godine bila je zaposlena u Razvoju i Istraživanju, a od 1986.godine je bila dio tima koji je trebao postaviti temelje sanacije curenja ugljikovodika iz RNR lokalitet Urinj.
I sada kronologija puta RNR lokalitet Urinj do najveće ekološke bombe Kvarnera:
· Rafinerija je puštena u rad oko 1965-1966. godine.
· Industrijski standardi u Oil & Gas industriji, gdje i ja radim, govore da se integritet instalacija i opreme narušava 10 do 15 godina nakon puštanja u rad , a posebno podzemnih instalacija. Radni vijek ovisi o podnevlju, razini antkorozivne zaštite, instalirane CP (Catodic Protection) current zaštite i preventivnom održavanju. Nakon 20 godina treba ih sanirati ili zamjeniti ovisno o rezultatima NDT testova ( Non-Destructive Test-debljine stijenki spremnika i cjevovoda).
· Nakon 5 godina od puštanja u rad, spremnici i cjevovodi se trebaju po prvi put testirati NDT metodom i odrediti debljina stijenke i stanje korozije. Nakon 10 godina, radi se još jedan NDT test. Stijenka ispod 6mm u spremnicima ( dno i 1m od dna) smatra se početkom narušavanja integriteta i treba odrediti pojačane mjere održavanja ili sanacije, te frekvenciju novih NDT testova. Češće dreniranje, čišćenje mulja, nova anti-korozivnu zaštita/coating itd.
· Industrijska praksa je da se testovi propuštanja tankova rade svakih 30 dana i moraju biti u stanju detektirati 0.7 l/h ili 567 litara u 30 dana.
· Industrijska praksa testova propuštanja cjevovoda je 0.4 litre/h s 50% većim pritiskom od radnog, a ako je instaliran automatski line detektor curenja onda 11 litara /h.
Za prvi Capex (generalni remont/sanacije 20 godina rada), nisu odvajana kapitalna sredstva niti su napravljeni planovi sanacije
· Nakod 20 godina od puštanja u rad rafinerije, oko 1985.godine, zabilježeni su prva manja curenja u more. Znači da su već onda spremnici i cjevovodi korodirali i da se INA nije držala standarda industrijske prakse u preventivnim mjerama monitoringa, održavanja i sanacije/zamjene.
Treba spomenuti da je more i prije bilo zagađeno, i to zbog kanalizacije jer nije postojao pročišćavać procesnih otpadnih voda, koji je bio izgrađen tek 1982.godine. To su onda bile zlatne godine za stanovnike i kupače Podurinja.
· Zbog curenja ugljikovodika u more, 1986. godine počinje Projekt “Mikrobiološka istraživanja ekoloških rizika” i suradnja sa Prehrambeno biotehnološkim fakultetom.
U projektu su sudjelovali znastvenici PBF prof.dr Vera Johanides, međunarodno priznata i poznata znastvenica i prof.dr. Ivanka Pavušek koja je neposredno davala smjer istraživanju, a od INA-ine strane, gospođa Vrdoljak i gospođa Bobić.
· Ovaj tim uspješno je izolirao u laboratoriju mješovite kulture kao i pojedinačne vrste koje su tijekom tri tjedna u laboratorijskim uvjetima razgradile dodanu naftu.
· Od 1986. do 1994. godine došli su u fazu da se pređe sa laboratorijskog ispitivanja na poluindustrijsko ispitivanja u cilju stvaranja proizvoda za čišćenje mora i obale.
· 1993.godine počinje intezivno ispumpavanje ugljikovodika iz kraskog podzemlja. Prije toga postavljene su i prve plutajuće brane u INA-inoj lučici.
· 1994-1995.godine , tadašnji direktor Razvoja i istraživanja Tomislav Dragičević (od 1994. do 1996. direktor INA Razvoja i istraživanja) bez ikakvog obrazloženja naprasno prekida istraživanje na projektu i suradnju sa PBF-om, o gospođe Bobić i Vrdoljak su prebačene na druge poslove u laboratoriju.
· Sanacija podzemlja mikroorganizmima hrvatskih znastvenika može se jedino uspješno napraviti ako se prvo saniraju ili zamjene dotrajale instalacije i oprema.
· Ovakva odluka Tomislava Dragičevića može biti jedino donesena ako se već unaprijed odlučilo da neće biti sanacije niti zamjene dotrajalih instalacija (CapEx1) nakon 20 godina rada rafinerije.
Novac za CapEx 1 završavao u privatnim džepovima
· To je vrijeme poslovnih i finacijskih dubioza gdje je INA-a gomilala gubitke a direktori u INA-i i ljudi oko INA-e su se bogataili na povlaštenim ugovorima, javnim nabavama, i u prijevozu naftnih derivata itd. “Zviždačica Vesna Belenović rekla je da se u nacionalnoj naftnoj kompaniji INA-i jako puno kralo za vrijeme HDZ-a, jer je 1998.,1999.,2000., i 2001. radila analize poslovanja svih djelatnika i transporta nafte. No, navela je u opširnom svjedočenu, godine 2000., kada je na vlast došla koalicijska vlast predvođena SDP-om, krivulja troškova u Ini otišla je za 500 do 1000 %.
“Kralo se u svim segmentima, u prijevozu naftnih derivata, a najjača moguća dobit u Ini bila je u transportnoj funkciji. Tu su se milijarde i milijarde vrtile”. Također, tvrdi Balenović, ugovorni prijevoznici su mjesečno krali 28 milijuna kuna vrijednosti goriva, koje su dijelili s direktorima.”
U to vrijeme, kod naručivanja lož ulja kod privatnog prijevoznika, i sam sam se mogao u to uvjeriti.
· Bez obzira na sve te financijske dubioze , INA-ini direktori obilato finaciraju i sportske klubove po istoj formuli. To je bila jedna vrsta promocije političara koji su zasjedali na predsjedničke funkcija klubova (Šarinić, Canjuga) ali i izvlačenje novaca u privatne džepove. Od 1993.godine INA-a naveliko sponzorira NK Pomorac koji je par godina igrao u Prvoj HNL, a naš bivši načelnik Uljan, na račun toga, dobio poziciju dopredsjednika HNS.
Ovo je početak stvaranja ekološke bombe zvana RNR lokalitet Urinj
· 2011-2012. godine, zbog zaštite okoliša, uveden je biodiesel kao obaveza primješavanja u diesel gorivo. To gorivo drži se u spremnicima D grupe, koji su iznad lučice, i gdje curi najviše derivata u more. Kako je biodiesel neotrovan za mikroorganizme, a dodan je u neodržavane spremnike s puno mulja i vode, došlo je do većeg korodiranja i puštanja derivata u podzemlje. Gđa. Bobić je 2012-2013. godine uzimala sa dna spremnika uzorke da bi utvrdila stanje mulja i vode, te je tek onda shvatila obim lošeg održavanja. Služba održavanja je ubacivala biocid u spremnike misleći da će spriječiti daljnju koroziju. Početni biofilm od bakterija se ne može tako ubiti jer je on stvoren da ih zaštiti od vanjskih utjecaja.
· 2013-2014 direktorica RNR (kojoj ne znam ime, ali jedina ženska osoba koja je bila direktor RNR) je pisala očajničke dopise Upravi u Zagrebu da se nešto napravi, ali uzaludno. Pumpe više nisu mogle ispumpavati toliku količinu ugljikovodika iz podzemlja.
Raspadaju se spremnici, cjevovodi i procesna kanalizacija
· 14.11.2016 dolazi do većeg izlijevanja mazuta iz rafinerije i ovu godinu možemo smatrati prekretnicom što se tiče volumena onečišćenja. Od ovog datuma stanje je sve gore i gore. Ovo dole je izvučeno iz “IZVJEŠĆE O SIGURNOSTI INA – INDUSTRIJA NAFTE, d.d. za područje postrojenja RAFINERIJA NAFTE RIJEKA (RNR), EKO-MONITORING d.o.o.2017.godine.”
UZROK:
Curenje ugljikovodika iz podzemlja u more unutar zaštitne brane br. 3 (ispod HDS postrojenja). Uzroci su ugljikovodici koji su se tijekom godina nakupili u podzemlju (u postojećim „kavernama”) a zbog oseke mora došlo do otjecanja u more, propuštanja na sustavu kanalizacije i cjevovodima.
I sada samo da spomenem da Postrojenje za obradu otpadnih voda, tkz. POOV ima kapacitet 650m3/h.
PODUZETE MJERE
-sanirana pogonska zauljena kanalizacija na 326 HDS
– zamijenjen dio cjevovoda P-249 iznad Vatrogasnog doma.
– postavljena blinda ba cijev P-400 kod ulaza u tunel sa Urinjske strane.
– tlačna proba podzemne cijevi slopa na 326 HDSu od filtera Z-001 do posude V-17
– tlačna proba podzemne cijevi gravitacijskog slopa na 321 Topp 3.
– osposobljena cijev sulfidne vode od Topp 3 prema POOVu.
– unutarnji pregled spremnika 331-SA-001.
– očišćen kanal cjevovoda na zapadnoj strani Topp3.
– obilazak i vizualni pregled nadzemnih cjevovoda (checking route), uz prethodno uređenje staza uz cjevovode od 323 VD do Vatrogasnog doma.
– Uklonjeno raslinje (stabla) na trasi cjevovoda između spremnika A-12 i A-13, te između spr. A-3 i A-4.
– napravljen geomehanički elaborat za dio rafinerije A i D grupe spremnika u cilju razjašnjenja tokova u podzemlju i prisustva ugljikovodika
– usklađeno stanje bušotina na terenu sa stanjem na mapi bušotina RNR
– svi skimmeri i crpke za izvlačenje ugljikovodika dovedeni u funkcionalno ispravno stanje
– revidiran Postupak nadzora i sanacije podzemlja RNR (nova organizacija).
– saniran dio zauljene kanalizacije na Toppingu 3 (drenaža kolone 321-C-3).
– napravljena radnu uputu za rad sa instalacijama za izvlačenje ugljikovodika iz podzemlja.
Između 1985-1990.godine, trebalo je završiti prvu sanaciju instalacija i postrojenja ( CapEx 1) nakon 20 godina od puštanja rafinerije u pogon,koja je zbog lopovluka i katastrofalnog upravljanja INA-ine Uprave preskočena.
Između 2005-2010.godine, trebala je doći i druga po redu sanacija/zamjena instalacija i opreme ( CapEx 2) koji se isto tako nije dogodila, iz istih razloga kao i ona prva.
2009.godine MOL preuzima INA-u želeći ugasiti rafinerijsku proizvodnju zbog gubitaka, zastarjelosti, i vjerovatno katastrofalnog preventivnog održavanja. MOL u to vrijeme je jedino interesiralo 400 maloprodajnih mjesta koje INA imala u Hrvatskoj i BiH.
Iz ove kronologije događaja može se zaključiti da su politika i njezini direktori, a na kraju i šefovi održavanja, stvorili kvarnersku ekološku bombu u RNR lokalitet Urinj, koja svakog trenutka može eksplodirati. Ako mislite da je ovo samo problem Kostrene i njenih stanovnika onda se grdno varate. Nitko u Riječkom zaljevu neće biti pošteđen, jer nitko ne zna koliko spremnika još nije sanirano ili zamijenjeno, koliko km cjevovoda nije zamjenjeno, koliko od 28km kanalizacije nije sanirano, te koliko tankova još nije sanirano (bazeni oko spremnika), koji služe za zadržavanje uglikovodika ako popusti stijenka spremnika i koliko tisuća tone ugljikovodika se nalazi ispod rafinerije.
I sada jedna kalkulacija malog curenja na samo jednom spremniku. Curenje od 12 litara na sat je 288 litara po danu. To je 105.120,00 litara na godinu ili 2.102.400,00 u 20 godina ili 4.204.800 litara u 40 godina curenja. Znači da je 4.204,8 mt goriva završilo u kraškom podzemlju. Shvaćate li sada zašto je u zadnje dvije godine dodatnih 21 bušotina izbušena i zašto su naručene 20 dodatnih potopnih pumpi?
Oko 2 milijarde € isisano iz INA-e od CapEx1 i CapEx2
Od ovog lopovluka i ekološkog kriminala, koji se je zbog toga dogodio, jedino je nastradala zviždačica Vesna Belenović. Ostala je bez posla.
Po njezinim izjavama u Saboru, oko 4 milijuna € derivata krali su direktori svakog mjeseca. To je 48 milijuna € na godinu, ili 1.9 milijardi € od puštanja u pogon rafinerije na Urinju. To je samo novac na razini direktora, bez onoga što se je okrenulo na nižim razinama.
Dodajte onda i ogromne gubitke na curenju iz instalacija koji su vjerovatno služili za pokriće lopovluka.
S tim novcem niti jedna litra ugljikovodika ne bi procurila u podzemlje da su se držali industrijskih standarda u preventivnom održavanju.
Politika i državne institucije moraju konačno početi raditi svoj posao i vršiti konstantni monitoring nad ovakvim firmama koje mogu imati ogroman negativan utjecaj na naše zdravlje i raznoliki biosistem Kvarnera. Ako nama na brodu svako toliko provjeravaju knjigu održavanja i protokole, a mi nismo niti 0.01 % onoga što RNR lokacija Urinj može prouzročiti, onda ovakav dosadašnji pristup INA-e i Ministarstva Zaštite Okoliša i Energetike će kad tad detonirati ovu kvarnersku ekološku bambu. Nije pitanje hoće li je detonirati nego kada. Samo jedan jači potres koji otvara pukotine u podzemlju, odakle cure uglikovodici u more, i stotine tone toga će završiti u Riječkom zaljevu.
