Pet mjeseci nakon početka Prvog svjetskog rata, 7. prosinca 1914. godine, papa Benedikt XV je predložio privremeno primirje kako bi vojnici proslavili Božić na miru.
Iako su zaraćene zemlje odbile dogovoriti bilo kakav službeni prekid vatre, na Božić su vojnici u rovovima proglasili vlastito neslužbeno primirje i svima pokazali suludost rata.
Počevši od Badnjaka, brojne njemačke i britanske trupe boreći se u Prvom svjetskom ratu pjevale su božićne pjesme jedni drugima, a u određenim trenucima saveznički vojnici čak su čuli i limenu glazbu koja se pridružila Nijemcima u njihovom radosnom pjevanju.
U prvo svitanje na dan Božića, neki njemački vojnici su izašli iz svojih rovova i približili se savezničkim linijama preko ničije zemlje, dozivajući “Sretan Božić” na materinjem jeziku svojih neprijatelja. U početku su se saveznički vojnici pribojavali da je to trik, ali vidjevši da su Nijemci bili nenaoružani, izašli su iz svojih rovova i rukovali se s neprijateljskim vojnicima. Muškarci su razmijenili poklone, poput cigareta i pudinga od šljiva te zapjevali božićne pjesme. Neki Nijemci su postavili božićna drvca oko svojih rovova, a čak je i dokumentiran slučaj vojnika s suprotnih strana koji su zaigrali spontanu nogometnu utakmicu.
Njemački poručnik Kurt Zehmisch u svojim memoarima je tako opisao ovaj događaj: „Koliko god je bilo predivno, imali smo i čudan osjećaj. Engleski časnici osjećali su isto. Tako je Božić, proslava ljubavi, za neko vrijeme uspio okupiti smrtne neprijatelje kao prijatelje. “
Pojedini su vojnici koristili ovaj kratkotrajni prekid vatre za još sumorniji zadatak: pronalazak tijela preminulih suboraca koji su pali u ničiju zemlju između zaraćenih strana.
Božićnog primirje iz 1914. godine bio je jedan od posljednjih primjera viteštva među neprijateljima u ratu. Nikad se nije ponovio – budući su pokušaji blagdanskog prekida vatre brzo okončani prijetnjama časnika za pokretanjem disciplinskih postupaka.
Primirje je poslužio kao dokaz, koliko god kratak bio, da je osim brutalnog sukoba postojala i sama ljudskost običnih vojnika. (History.com)
