Kinesko-hrvatski odnosi (još uvijek) nisu pod utjecajem šireg pogoršanja diplomatskih odnosa između Zapada (odnosno Amerike) i Kine. Pitanje je hoće li diplomatski “medeni mjesec” trajati vječno, trendovi u susjedstvu upućuju na opasnost pogoršanja odnosa.
Nije tajna da su neke članice Europske unije zadnjih mjeseci “na ratnoj nozi” s Kinom, što je direktna posljedica promjene diplomatske klime u Washingtonu koji sve više radi pritisak na članice NATO-a da se otvoreno suprotstave kineskom utjecaju u Europi i Aziji. S druge strane, kineska diplomacija “ratnog vuka” (nazvana tako po kineskom blockbusteru Wolf warrior 2 iz 2017. koji je populizirao kineski nacionalizam na tragu američkog kinohita Rambo) je također utjecala na pogoršanje percepcije Kine u inozemstvu. Činjenica jest da je ta percepcija u silaznom trendu, što se vidi i po rezultatima istraživanja u vodećim zemljama Svijeta. Kina je “bauk” u većini zapadnih zemalja, a jedine iznimke su još uvijek afričke, istočnoeuropske i azijske zemlje.
Prošli mjesec Litva (koja je u prošlosti bila dio projekta 17+1 koji okuplja zemlje istočne i centralne Europe koje su dio novog kineskog puta svile) je najavila otvaranje tajvanske de facto ambasade u Vilniusu što je isprovociralo vlasti u Pekingu do te mjere da je kineska carinska uprava “izbrisala” iz vlastite baze podataka Litvu kao zemlju, otežavajući tako litvanskim izvoznicima pristup kineskom tržištu. Litva je na takav potez brzo reagirala i pozvala ostatak Europske unije da reagira .
Češka je također doživjela pogoršanje odnosa s Kinom nakon posjete predsjednika Češkog senata Tajvanskom parlamentu u kojem je po uzoru na poznati govor Johna F. Kennedyia u Berlinu pred prisutnim tajvanskim zastupnicima izjavio “Ja sam Tajvanac”.
U našem susjedstvu Slovenija i Italija su također okrenule smjer u odnosima s Kinom. Slovenija je de facto Huaweiu zabranila mogućnost da instalira 5g mrežu, a Italija je od potpisnice strateškog partnerstva s Kinom postala zemlja koja je tri puta stavila veto na preuzimanja talijanskih tehnoloških kompanija od strane kineskih investitora zbog sigurnosnih razloga.
Jasno je da u takvim okolnostima zvuči gotovo “neobično” što se iz kineske i hrvatske strane još uvijek ističu nominalno jako dobri diplomatski odnosi. Na tragu pozitivne klime je su nedavna izvješća kineskih državnih medija o završetku projekta elektrane u Senju i Pelješkog mosta.
Kineski državni mediji slavodobitno napominju da su ovakvi projekti dokaz stabilnih i dobrih diplomatskih odnosa između dviju zemalja. Hoće li Hrvatska i dalje moći “solirati” i zadržati dobre odnose s Kinom, ili će doći do pogoršanja odnosa (kao što se dogodilo nekim drugim članicama 17+1 inicijative) ostaje za vidjeti.
