Prošloga tjedna u Rijeci na zgradi Pomorskog fakulteta otkrivena je spomen-ploča posvećena admiralima koji su diplomirali na Carskoj vojno-pomorskoj akademiji u Rijeci između 1866. i 1914. Riječku Vojno-pomorsku akademiju, između ostalih, pohađali su admiral Maksimilijan Njegovan (1858.–1930.), a također i jedan od najpoznatijih admirala austro-ugarske mornarice i prvi zapovjednik mornarice Države Slovenaca, Hrvata i Srba, admiral Janko Vuković-Podkapelski (1871.-1918.). Iako se radi o dijelu povijesti o kome se relativno malo govori, postavljanje ploče ovim značajnim historijskim ličnostima je za pohvalu. Na istoj zgradi prije nekoliko mjeseci postavljena je i spomen-ploča prvom zapovjedniku poljske ratne mornarice koji je također bio kadet riječke Vojno-pomorske akademije (današnja zgrada riječke bolnice).
Inače, u našem gradu relativno je malo spomen-obilježja posvećenih povijesnim ličnostima, pa tako imamo spomen-ploču na zgradi Transadrie – Palazzo Bacich, posvećenu ugarskom ministru prometa Barossu zaslužnom za izgradnju sušačke luke. Spomen-ploče su dobili i Jan Palach u Kružnoj ulici i Fiorello la Guardia na Korzu, kao i Ivan Pavao II. Spomen-ploče su postavljene i piscu Odonu von Horvatu i dirigentu Lovri Matačiću koji su rođeni u Rijeci (na Sušaku), ali ne i živjeli u rodnom gradu.
Ono što posebno upada u oči je da u gradu nema spomen-ploča niti ostalih obilježja posvećenih Riječanima zaslužnim za razvoj grada. Osim Ivana Zajca, Josipa Gorupa (kome je tek nedavno postavljena spomen-ploča na zgradi ex hotela Europa na Rivi) i braći Branchetta (kojima je vraćena spomen-ploča ispred Medicinskog fakulteta), niti jedna povijesna ličnost Rijeke nema obilježja u svom gradu.
Andrija Ljudevit Adamić, čovjek koji je svojim zalaganjem dao ogroman doprinos razvoju grada, nema nikakvog obilježja ni na svojoj kući na Fiumari (sjedište Rijeka prometa). Isto važi i za Iginia Scarpu zaslužnog za osnivanje današnje Opatije, veliki riječki gradonačelnik Giovanni Ciotta također je zaboravljen od gradske uprave. Riccardo Zanella, znameniti riječki političar i čovjek koji se prvi suprostavio fašizmu, nema nikakvog obilježja u gradu. Ljudi koji su dali svoj veliki obol urbanizaciji, projektiranju i izgradnji današnjih ulica, trgova i zgrada u Rijeci kao što su Ignazio Hencke, Anton Gnamb i Emilio Ambrosini također su zaboravljeni. Najveći riječki povjesničar Giovanni Kobler također nema svog obilježja u Starom gradu gdje je pisao svoje kapitalno djelo „Povijest Rijeke“.
Na „sušačkoj strani“ ostaju zaboravljeni najzaslužniji ljudi za razvoj Sušaka poput Hinka Bačića, Jurja Kučića (koji čak nemaju ni ulicu nazvanu po njima), te Đure Ružića. I Vjekoslav Knežević, autor najpoznatijih pjesama posvećenih Sušaku i Kvarneru nema nikakvog obilježja ni spomen-ploče.
Dao bi se ovaj popis „zanemarenih i zanemarenih“ još povećati, ali sve to zajedno žalosti kakav odnos ima današnja Rijeka o onima koji su stvarali naš grad ili pronosili njegovo ime.
Svakako najveću odgovornost za sveopći zaborav pada na gradske vlasti koje su inače provodile politiku ignoriranja i zanemarivanja kako znamenitih osoba iz povijesti grada tako i obilježavanja važnih obljetnica iz riječke historije i sveopćeg riječkog identiteta (povijesni grb i zastava).
A takva njihova politika vodi daljnjoj neprepoznatljivosti Rijeke, zaboravu pa nije ni čudo da mlade generacije Riječana ne znaju gotovo ništa o svom gradu.
Sve to zajedno pa tako i adekvatno vrednovanje i sjećanje na znamenite Riječane samo ide ka tome kako riječki povijesni identitet zaboraviti, što današnji Riječani ne bi smjeli dopustiti. (predrag miletić)
bravo autoru !!!!!!
ignazio, a ne iginio hencke. ambrosini s jednim s.
ajde ouyea napiši nešto pametno osim što se praviš pametan i pljuješ po svima.
Sveukupno dobar članak,no potrebno je naglasiti da su određeni podaci netočni.
Postoje ulice posvećene I Henckeu i Gnambu i to u centru grada.
Što se Koblera tiče,istina je da je rođen u zgradi Varteksa,no kasnije je živio u Verdievoj (9? tamo di je onaj kafic set,odnosno rijekasport ako se ne varam9 te je tamo pisao svoje kapitalno djelo:”Memorie per la storia della liburnica citta di Fiume”,a ne “Povijest Rijeke”.
Forza Fiume!
ispričavam se na greškama u imenima i zahvaljujem na ispravkama
da cujemo tvoje umotvorine, ti pljujes samo po meni
točno je da Hencke i Gnamb imaju svoje ulice ali poanta članka je da zaslužni Riječani ne dobivaju spomen obilježja, nažalost za ovu dvojicu malo tko zna što su oni bili i to bi trebalo javno obilježit.
Što se tiče G.Koblera namjeno nisam napisao cijeli naziv njegovog djela zbog dužine naslova već samo Povijest Rijeke radi lakšeg rauzmjevanja o čemu se radi.
Hvala svima na ispravkama
Apsolutno se slažem s Vama da e riječka povijest slabo valorizira.
Kada več govorimo o tome,sramota je da se to Koblerovo djelo nije u 115 godina od objave prevelo na hrvatsko jezik.
Sramota je da se po raznim Zvonimirima i Krešimirima,Starčevićima imenuju najprometnije ulice u gradu,a Gnamb dobije jednu uličicu od 20 m sa jednim kućnim brojem.
Takvih je primjera mnogo,po mojoj ocjeni-previše.
Apsolutno se slažem s Vama da je riječka povijest slabo valorizirana.
Nitko nije našao za shodno,115(!!!) godina od objavljivanja,prevesti Koblerovo djelo na hrvatski!
Sramota je da se po Gnambu naziva jedn uličica od 30 m sa jednim kućnim brojem nauštrb Zvonimira,Krešimira i inih.
Sramota je kakav odnos imaju Riječani prema vlastitom gradu,iako mi se čini da se stvari počinju mijenjati na bolje.
Povijest Rijeke Giovanni Koblera je prevedeno na hrvatski prije 15 godina ali samo polovina. Nekadašnji izdavač Preluk d.o.o. izdavao je svake godine po dio Koblerove povijesti u nastavcima dok nisu propali. Dalje se nije nastavilo.
@karajko
Prevedena je prva od tri,dakle tri hr knjige su u stvari prva od originalnog izdanja.Prevedena je trećina djela.
dobar članak. ne znam nijedan grad s ovim problemom, osim mozda nekih pod okupacijom.