KOMENTAR: Hrvatska je zbog turističke sezone i izbora odlučila žrtvovati 40.000 građana?

U trenutku kada Brazil broji prosječno 30.000 novozaraženih, i skoro 2.000 mrtvih svaki dan, sa škotskim kolegom u jedom hotelu u Riu čekam let za Amsterdam. Više od 2 mjeseca nosio sam dobrovoljno masku na svom poslu dok naš HSEQ odjel konačno nije donio odluku o obaveznom nošenju maski u zatvorenim prostorima. U trenutku kada čekam let, naš poljski kolega, još uvijek, nakon 4 tjedna, leži intubiran u bolnici. Zaražen je u jednom hotelu u kojem smo bili u karanteni i koji se nisu držali nikakvih mjera protiv koronavirusa. U ovom novom hotelu, na recepciji me je dočekala barijera od 2 metra i recepcionist s maskom i rukavicama. Okrećem se naokolo i svi ljudi koje vidim, gosti i osoblje, nose maske. Nakon check-ina naručujem kavu koju je napravio barman s maskom i rukavicama. Iza njegovih leđa stakleni zid i kuhinja s osobljem koje uz standardnu opremu nose, pogodit ćete, maske i rukavice. Hrana koja se servira na pladnju je pokrivena s celofanom ili metalnim poklopcem kako po njoj nitko ne bi mogao pljuvati dok se prenosi do stola ili sobe. Stolovi u restoranu udaljeni su više od dva metra s maksimalno dvije stolice. Nema švedskog stola. Voda dolazi iz bočica, a čaše su za jednokratnu upotrebu čime se želi smanjiti broj nepotrebnih kontakata.
U početku pandemije, zbog neodgovornosti hotelskog managmenta, zarazilo se 30-tak mojih kolega od kojih su dva završila na IC odjelu. Uz onih 77 koji su se zarazili na brodu zbog naše vlastite neodgovornost i nenošenja maski, broj zaraženih popeo se na preko 100. Eto, preživio sam brazilsku karantenu i učestale smjene brazilskih posada i veselim se povratku u Hrvatsku. U isto vrijeme, moj škotski kolega nastoji riješiti hotel u kojem će provesti karantenu dok mu ne stignu rezultati testa nakon dolaska u Edinburgh. Tek ako je dva puta negativan može ići doma. I ja kontaktiram ZZJZ u Rijeci. Kao i svi ostali koji ulaze u Hrvatsku, trebao bih se javiti na 112 tek kada dobijem simptome zaraze covidom-19. U Amsterdamu se razilazim s kolegom i lovim let za Zagreb. Maske obavezne kao i na prvom letu. U toku leta ispunjavam formular o svom zdravstvenom stanju i o podacima moga leta. Prije nego što sam se okrenuo našao sam se ispred zgrade aerodroma. I to je to? Dolazim iz žarišta zaraze i već sam među lokalcima.
Djelatnica Oryx-a me začuđeno gleda kako stojim s maskom i zaštitnim naočalama. Veselo dobacuje: ”Gospon, to vam tu nitko više ne nosi”. Možda bi bilo dobro da ih i skinem bez obzira što sam došao iz Brazila, nadobacujem natrag. U sekundi mi ostavlja formular na krovu auta i napravi nekoliko koraka unazad. Da sam koji slučajem bio pozitivan i bez maske ova mlada dama bi u bliskom kontaktu samnom sigurno bila zaražena. U Zagrebu, na putu doma, zaustavljam se kod optičara koji će mi napraviti nove zaštitne naočale s dioptrijom. Upozorio sam ga preko maila odakle dolazim tako da me je dočekao s vizirom, a ostalo osoblje je napustilo labić. Naravno, nosio sam FFP2 3M zaštitnu masku i kirušku masku preko nje da ga zaštitim u slučaju da sam pozitivan. Kada sam došao doma cijelo vrijeme sam nosio zaštitnu masku sve dok nisam dobio rezultat dobrovoljnog testa na covid-19. Na svu sreću bio sam negativan.

Hipotetički, recimo da sam bio neodgovorna osoba u Brazilu i Hrvatskoj te da sam došao pozitivan i to još bez simptoma. U Zagrebu bi zarazio najmanje četvero ljudi. Možete li zamisliti da sam, kao neki moreplovci krenuo u obilaženje svih kostrenskih kafića odmah pri dolasku? Nitko ne nosi masku, nitko ne drži socijalnu distancu od 2m. O kojem broju zaraženih mi ovdje pričamo?

Nakon rezultata testiranja skoknuo sam malo i do Trsta. Za razliku od Hrvatske tu sam ipak popio kavu i pojeo sladoled. Konobari i barmeni nose maske i rukavice. Svaki put kada naručite kavu ili neko drugo piće, a konobar razgovara s svojim kolegom ili vama, budite sigurni da vam je na šalicama ili čašama ostavio male kapljice pljuvačke. U trenutku kada ste šalicu ili čašu prislonili na usta došli ste u kontakt s njegovom pljuvačkom. To nije rocket science.

Ovo što se danas dešava u Hrvatskoj je van svake pameti. Neshvatljivo da ljudu ulaze u autobuse ili bilo koji drugi zatvoreni prostor bez zaštitnih maski. Neshvatljivo je da nakon svaga što se dogodilo ljudi pušu jedni drugima za vrat dok čekaju red ili stoje u busu. Neshvatljivo je da se na ovako neodgovoran i krajnje opasan način turistički radnici odnose prema gostima. Neshvatljivo je na koji način političari daju primjer ljudima o odgovornom ponašanju uključujući tu i predsjednika Milanovića. Ovo je toliko skandalozno na svim razinama. Pitam se jesmo li mi zemlja najvećih idiota na kugli zemaljskoj? Čini mi se da se većina ljudi ponaša kao mala djeca koja misle da kada sebi pokriju oči postanu nevidljivi za druge. I sada se postavlja pitanje koji broj mrtvih je prihvatljiv za hrvatsko društvo?