I tako, radikalno lijeva Syriza pobijedila je u Grčkoj. Neki to uzimaju kao početak promjena i političkog zaokreta u Europi, a neki čak i kao početak rušenja kapitalizma. No, čini mi se da i jedni i drugi pričaju bajke, odnosno ponašaju se po onoj staroj “babi se snilo što joj se tilo”.
Prve izjave čelnika Syrize nakon izbora prilično su mekane. Koliko sam uspio uhvatiti, oni samo pozivaju na demokraciju i bla, bla, ni riječi o rušenju kapitalizma i uzdizanju pojma “radnik” u nebesa, čime se bave ovdašnji radikalni ljevičari. Ostatak Europe i svijeta primio je vijest o pobjedi Syrize prilično ravnodušno, svjesni ne samo da će se Syriza, sada kada je došla na vlast, prilagoditi realnim okolnostima, a ne basnama, nego i da je riječ o jednokratnom primjeru uzrokovanom prije svega kaotičnom situacijom u Grčkoj.
Ako se pogleda gdje posljednjih godina bujaju radikalno lijevi pokreti, vrlo brzo se može uvidjeti da su to zemlje s tradicionalno niskom radnom i svakom drugom disciplinom, niskom produktivnošću, sporom birokracijom, korumpiranim javnim sektorom i neučinkovitim sudstvom. Sve ono što imamo i u Hrvatskoj. Grčka je pritom otišla najdalje, kako svjedoče brojni statistički podaci koji se mogu naći na internetu. Javna potrošnja tamo je ogromna, dugovi bujaju (skoro 200 posto BDP-a), porezi se ne plaćaju, dogovori se ne poštuju, a improvizacija u svakodnevnom životu je čak i na većoj razini nego u Hrvatskoj. Takve okolnosti su idealno okruženje za bujanje radikalne ljevice, koja i može uspjeti samo u uvjetima kaosa u kojem se ljudima obećaje da neće morati platiti ono što su pojeli i popili.
Upravo to je ono što govori Syriza, evo čitam da će čelnik Tsipras prvi put staviti kravatu (koje inače mrzi, valjda kao sinonim za kapitalizam), kada se Grčkoj otpiše dio duga. Problem s otpisivanjem duga, kao što sam napisao već tisuću puta, pa ću i još jednom, je što onaj kojem se dug otpisuje ne uči lekciju, nego misli da ne treba plaćati svoje račune ni nadalje. Tako dug ponovo raste i cijela priča se vrti u krug trošenja tuđeg novca. Za Syrizu je idealno da oni ostanu jedina komunistička partija koja vlada u Europi, jer negdje moraju postojati kapitalisti koji će im pozajmiti novac i potom oprostiti dug.
Kako to funkcionira u Hrvatskoj, imali smo priliku vidjeti krajem jučerašnjeg Nedjeljom u 2, kada je predstavnik “hrvatske Syrize” mrtav hladan rekao da on radi na crno, što znači da ne plaća porez. Naravno, ljevičarski moralisti (uključujući i voditelja Stankovića) ovaj su model poslovanja objeručke prihvatili, što je krajnje licemjerno, pa čak i paradoksalno. Naime, upravo se krajnja ljevica zalaže za veće poreze, a istovremeno ispada da se zalažu i za neplaćanje poreza. Baš me zanima je li u povijesti HRT-a, ikad prije minule nedjelje, gostovao netko tko je tvrdio da treba povećati poreze, a potom priznao da on porez ne plaća.
No dobro, sve je to valjda dio parade licemjerja kojoj svakodnevno svjedočimo. Sreća je da recesija, odnosno ekonomska depresija, kako u Hrvatskoj, tako i u Europi, čini se polako ipak prolazi, a nestankom depresije, nestat će i depresivne ideje poput onih koje šalje radikalna ljevica. A Syrize neka, kao primjer kako i ta jedna jedina commie kapljica može opstati jedino i isključivo uz pomoć – kapitalističkih drugara.(Ivor Balen)
