Godine 2011. osnovana je udruga Riječki Val. Desetak uspješnih Riječana osnovalo je Udrugu kojom su željeli promišljati put kojim bi Rijeka morala krenuti želi li ponovo biti jako gospodarsko i kulturno središte, kao što je bila u prijašnjim vremenima. Zaredale su se tribine, a zadnje je održana 2017. godine. Kao i uvijek, u prvim redovima sjede političari i svi oni koji su direktno ili indirektno odgovorni za gospodarsko i društveno propadanje grada i regije. Kao rezultat takve njihove dugogodišnje politike, grad i regija sve snažnije osjećaju posljedice “bijele kuge”. Prvo su otišli oni najbolji od najboljih a polako, za njima, počeli su odlaziti i oni ispod njih.
Uljepšavanje stvarnosti radi očuvanja vlastitih pozicija
Unutarnji resursi su očuvani, Rijeka je i dalje fiskalno jedan od najbogatijih gradova u Hrvatskoj. Također, sačuvani su i ljudski resursi i u iskorištavanju tog intelektualnog potencijala postoji mogućnost za pozitivnu promjenu, rekao je Popović iz Alarm Automatika na toj zadnjoj tribini. Ne znam na temelju kojih činjenica Popović iznosi ovakve podatke? – Nedavno smo objavili natječaj za elektro i strojarskog inženjera, tokara, mehaničara, glodača. Nitko nam se nije javio. To postaje velik problem. Posla, kao što vidite, ima, ali sve je veće pitanje hoćemo li u ga u Hrvatskoj u neko dogledno vrijeme imati s kime raditi, zaključuje direktor Vulkan Nove. Kada usporedite ove dvije oprečne izjave onda definitivno imam osjećaj da grad i regija, te neki ljudi žive u dvije različite dimenzije.
Egzodus riječkih stručnjaka i najdarovitijih mladih ljudi
Već u tri navrata, nakon Control System Inženjeringa , naša Udruga, pokušala je naći iskusnog instruktora za E&I Inženjering ali bez uspjeha. Jedan inženjer koji nam se je javio, nedugo zatim napustio je Rijeku i Hrvatsku. Instruktor prototypinga dobio je ponudu stranog Tehničkog Univerziteta i najvjerovatnije zauvijek napustio Rijeku. I zato, ne shvaćam o kojim to ljudskim resursima pričamo? Kada smo pak kod novaca, grad ima 250 milijuna kuna akumuliranih gubitaka. Kada zbrojite 2 + 2, Rijeka i regija se nalaze u predinfarktnom stanju, samo izgleda nitko ne prepoznaje ili ne želi prepoznati te simptome. Zašto smo sebe doveli u tu bezizlaznu situaciju?
Riječkih 44km2
Nedugo nakon nastanka hrvatske države, nekadašnje velike općine i zajednica velikih općina su ukinute. Umjesto tih samoodrživih jedinica dobili smo nove JLS-e koje su rascjepkale te velike ekonomske cjeline u male dijelove. Strategijski planovi stare Općine Rijeka o razvoju industrijske zone Kukuljanovo i preseljenju riječke luke u Bakarski bazen i razvoj dubinske luke Sjeverni Krk, kao preduvjet izgradnje nizinske pruge, nestali su s dolaskom neiskusnih lokalnih političara. Dok se slavilo i masovno zapošljavalo po svim tim instant JLS-e, malo je bilo onih koji su shvatili da je došlo do tektonskih poremećaja i da su popustili temelji riječke regije. U tom neznanju zaredali su se gradski projekti, koji su logikom slijeda loših strategijskih odluka morali doživjeli totalni fijasko. Putnička obala, Waterfront, Zagrebačka obala i mnogi drugi projekti, na žalost, samo pokazuju da naša lokalna politika nije dorasla zahtjevnim i dinamičnim izazovima današnjeg vremena.
Riječka industrijska zone predana Bakru na upravljanje
Da jedna nesreća ne dolazi sama po sebi pobrinuo se i bivši gradonačelnik Linić. Kada su on i njegova ekipa proglasili industriju neperspektivnom, riječka industrijska zona poklonjena je Bakru. Sam Tomislav Klarić, gradonačelnik Bakra, koji upravlja najvažnijim resursima riječke regije, možda je osobno i zadovoljan s rezultatima svoga rada, ali brojke i činjenice govore sasvim nešto drugo. Ovo je regija iz koje se iseljava jer za većinu ljudi ovdje nema adekvatnog posla. Kada je kičma riječke regije, grad Rijeka, dezorijentiran u vremenu i prostoru što se tiče vizije i strategije razvoja, onda se na ovim prostorima nikome ne piše dobro. Taj lokalni riječko-hrvatski “patriotizam”, koji je daleko prelazio granice Općine Rijeka (Zajednica Općina Rijeka) razbijen je u još manje lokal-patriotske zajednice gdje je briga za opće dobro zamijenjena uskim lokalnim interesima političara, njihovih prijatelja, poznanika i familije. S ekonomskog, socijalnog, društvenog i kulturnog stanovišta je neshvatljivo da jedan grad s Sveučilistem, KBC i svim ostalim institucijama koje su važne za upravljanje širom regijom ne upravlja najvažnijim ekonomskim resursima od Preluke do Omišlja.
Riječke obrazovne institucije se bave same sa sobom
Sve više mladih Riječana nakon završene srednje škole odlučuju se na nastavak školovanja na jednom od stranim fakulteta. Austrijski, talijanski, švicarski, njemački, nizozemski, britanski fakulteti itd. postali su njihova poželjna destinacija. Ne bih stvar generalizirao, ali u većini slučajeva s diplomom nekog riječkog fakulteta nemate iste startne pozicije u traženju posla na globalnom tržištu rada. To je tako bilo i prije, samo s tom razlikom što nas je neka od onda renomiranih riječkih firmi dodatno obučavala, pa se taj deficit nije toliko primjećivao. Danas takvih firmi nema, niti itko može financijski podnijeti petogodišnju obuku onoga tko je izašao iz naše škole ili fakulteta. Kao i zdravstvo, hrvatski obrazovni sustav je vreća bez dna. Dok postojeće, tehnološki slabo razvijene riječke firme muku muče s pronalaženjem old-fashion inženjera-konstruktora i vrsnih majstora, Rimac Automobili i njemu slične firme, samo mogu sanjati o mladim inženjerima specijaliziranim za Embedded Systems, CSE, Signals & Systems , Telecommunications & Sensing Systems itd. Trebam ovdje biti i malo objektivan i reći da su se obrazovne institucije našle u rascjepu, jer politika nikad nije imala viziju razvoja naše regije, niti je sveobuhvatnim mjerama djelovala na kompletan sustav koji bi omogućio opstanak industrije i njen daljni razvoj. Sada je sustav toliko zabetoniran, da ga je nemoguće više reformirati.
Nenormalni ljudi sele u nenormalne zemlje
Na žalost kako sam počeo s politikom tako ću morati i završiti. Većina Riječana vjerovatno ne shvaća kako to da političke stranke u Njemačkoj, Nizozemskoj, Belgiji itd. mjesecima dogovaraju program rada vlade, prije nego što se odluče ući u vladu. Većina Riječana vjerovatno ne shvaća zašto te stranke, mjesecima prije izbora, pišu stranačke izborne programe za sva ministarstva i to u detalje. Većina Riječana vjerovatno ne shvaća zašto u većini tih zemljama predsjedništvo stranke ne može obavljati izvršne niti zakonodavne funkcije. Većina Riječana vjerovatno ne shvaća kako to da su njihovi političari toliko stručni u svojim područjima, i kako to da je struka toliko involvirana u kreiranju politika itd…itd. I opet ću se morati vratit na one “ground zero” godine, 92-93. Tko su bili političari u svim tim novim instant JLS-e i koji su bili njihovi motivi za bavljenje politikom? Je li postojalo neko političko iskustvo/ili stranački sustav, ako već nije bilo stručnog, koji je osiguravao donošenje isključivo odluka za opće dobro, umjesto odluka koji se isključivo donose za osobni interes? Zašto je nastala šalabahter demokracija i predizborne koalicije? Zašto je izglasan takav Izborni zakon i takav Zakon o političkih stranaka? Zašto je normalno Predsjedniku Republike donijeti samo popis saborskih zastupnika kako bi se postalo Premijer? Zašto je normalno nakon predizbornih koalicija uhljebljavati ljude bez ikakvih kompetencija na mjesta koja odlučuju o sudbinama ljudi? Zašto je normalno da većina ljudi misli da je to normalno, a ono što se događa, recimo u Njemačkoj, za njih je nenormalno? Je li onda normalno da se nenormalni ljudi sele u nenormalne zemlje? Madrid je pao zbog “pete kolone”. Takva sudbina očekuje i Rijeku, a onda i sve ostale, uključujući tu i Bakar. Možda će tek onda shvatiti da politika nije za svakoga.
Jako dobar tekst. I ja sam se pitao kako je moguće je Rijeka prepustila industrijsku zonu Kukuljanovo gradu Bakru. Sigurno je da bi grad Rijeka sa svojim ljudskim i tehničkim potencijalom bolje iskoristila taj prostor u smislu razvoja čitave Regije !
Ča kako? Va jeku hadezejskoga ludila 9o-teh i va scenografije tzv. domovinskoga rata puno se šporkoga dogodilo da se na to ni obraćala pažnja. Jedan idiot je pobral dokumenti ondašnje MZ Kukuljanovo i ponesal ih va Bakar evo jušto tako. Povjesno najstareji i najvažneji industrijski centar na tlu RH je sveden na 44 km2 a se ča se je moglo se je uništilo kod kazna za Rečko ljevičarenje i odbijanje hadezejstva.