U gradu u kojem turizam nikada nije bila glavna gospodarska aktivnost, ne čudi što su nedavni turistički trendovi rasta noćenja u Rijeci dokazali svu neorganiziranost i nespremnost gradske uprave, i općenito komunalnih poduzeća. Prostorno uređenje i higijena javnih prostora nije pitanje koje se (prvenstveno) mora voditi zbog vanjske slike koju šaljemo turistima koji dolaze u naš grad.
Kada imamo javni prostor koji je konstatno prljav, povlači se pitanje želimo li vječno živjeti u svinjcu (da, svinjac, jer kako drugačije nazvati mjesto na kojem se uopće ne vodi računa o čistoći).
Kad spominjemo čistoću, suvišno je spomenuti Komunalno društvo Čistoća, koje promptno „rješava probleme“ dizanjem cijena usluga, a kad netko spomene direktnu odgovornost komunalnog poduzeća u vođenju brige o javnim prostorima, onda dolazi do prebacivanja odgovornost na druge. Za takvo „vođenje“ komunalnog poduzeća po principu linije manjeg otpora nije potrebno platiti 20.000 kuna bruto plaće mjesečno, jer na ovakav način vođenja svatko može raditi taj posao.
Nisu Riječani po prirodi ništa „prljaviji“ ili neuredniji od ostalih građana ove države. U čemu je onda razlika? U komunalnom sustavu, koji očito u drugim gradovima funkcionira, počevši od redovnih čišćenja, do sankcija za one građane koje ne vode račune o javnom prostoru.
Usporediti Rijeku s ostalim hrvatskim gradovima nije dovoljno; ako prelazimo granicu jaz je još veći. Imaju drugi europski gradovi isto svoje pučke fešte, karnevale, lokalne klošare i neuredne građane koji krše pravila. No, najveća razlika se vidi u uređenosti ne toliko gradske jezgre, koliko u stambenim naseljima izvan centra grada, mogli bismo reći „neturističkim zonama“.
Pronašli smo par fotografija koji se redovno objavljuju na Facebooku gdje se i sami građani Rijeke bune na sadašnje stanje. Možda je problem i u tome što se ovakav protest vodi većinom na društvenim mrežama. Ukoliko imate slične fotografije, slobodno ih pošaljite našoj redakciji.
Konačno, osim objavljivanja fotografija i osobne odgovornosti u vođenju brige o javnom prostoru, postoji još jedan način kako običan građanin može pomoći: pritiskom na institucije.
Gdje su te političke stranke i udruge da pokrenu građanske peticije i inicijative za smjenu vodstva KP Čistoća?
U kojem gradu živi gradonačelnik ako sam ne primijeti neke stvari koje „obični smrtnici“ primijete svaki dan? I neka nitko ne kaže da se ovaj problem ne može riješiti običnim telefonskim pozivom ili političkom voljom. Ako mogu ostali gradonačelnici tražiti odgovornost od direktora vlastitih komunalnih društava zaduženih za čistoću, onda može i naš. Smjena vodstva vjerojatno neće riješiti sve probleme, ali će se onim sugrađanima koji rade u KD Čištoća „upaliti lampica“ u glavi da za svoju mjesečnu plaću moraju početi donositi rezultate i da prije bilo koje rasprave o povećanju cijene usluga moraju dostići jednu prihvatljivu razinu kvalitete usluge.
