KOMENTAR: Svijet prije i poslije korone

Hipotetički, kada bi se cijeli svijet zatvorio na 4 tjedna, i kada bi prošla dva inkubacijska perioda od 14 dana, korona virus bi nestao. Imunološki sistem većine ljudi, koji su do sada zaraženi, bi pobijedio ovaj virus, dok kod onih koji nebi imali tu sreću, virus bi isto tako nestao s njihovom smrću. Totalnom karantenom virus se više nebi mogao širiti na one nezaražene, i svijet bi se nakon 4 tjedna mogao ponovo resetirat. Na žalost većina zemalja primjenjuje različite mjere u suzbijanju ovog virusa pa će ovaj virus još godinama cirkulirati svijetom. Najvjerovatnije ćemo imati, kao i sa španjoloskom gripom, nekoliko valova pandemije kada odradimo ovu prvu karantenu.

Ako ne budemo imali racionalan pristup ovoj ugrozi onda ćemo možda doći u situaciju kada određeni dio stanovništva neće više biti generacijski solidaran, a posebno onaj dio koji je koronu prebolio i stekao neki imunitet. Doći će do zamora materijala a sa svakom novom karantenom biti će sve više onih koji će misliti da je s ovakvim pristupom šteta veća od koristi. Tu posebno mislim na mlade ljude, poduzetnike ali i radno sposobne koji će biti zakinuti za ono malo ekstra od života.

Možda je došlo vrijeme da počnemo razmišljati kako ćemo nastaviti živjeti poslije prve karantena i kako ćemo spriječiti ponovni lockdown dok se ne pronađe cijepivo ili lijek. Ako je socijalni razmak i izbjegavanje zatvorenih prostora jedino prava mjera za zaštitu od ovog virusa, onda nam se mjere poslije karantene nameću same po sebi. Ta dva metra socijalnog razmaka u praksi neće biti moguće postići ako ponovo krenemo u normalan život. Uz sva naša moguća tehnička rješenja to neće biti moguće izvesti ali i sa ekonomskog stanovišta takav način života bi bio neisplativ. Možete li zamisliti ograničenja u javnom prijevozu, školama, na radnom mjestu kako bi osigurali 2 metra razmaka, i recimo novi ventilacijski sistem koji će mijenjati zrak u zatvorenim prostorima toliko brzo da se aerosol ne može širiti.

S tehničkog stanovništva mislim da je bolje primjeniti već postojeću opremu s kojom se štiti medicinsko osoblje od ove ugroze. Uvodenjem obaveznog nošenja FFP2 i FFP3 maske zajedno s zaštitnim naočalima u zatvorenim prostorima štitimo sebe ali i druge od ovog virusa. Isto tako na otvorenim prostorima gdje se ljudi grupiraju, i gdje se ne može držati razmak od 2 metra, maske bi isto tako trebale biti obavezne. Možda bi ministarstvo gospodarstva trebalo ući u ovaj projekt što hitnije sa nekim hrvatskim firmama kako bi se hrvatskim građanima osigurala dovoljna količina maski i zaštitnih naočala. Te maske bi trebale biti reusable , samo da se mijenjaju filteri, kako ne bi stvarali puno smeća. S pravom opremom mogli bi se vratiti normalnom načinu života a broj zaraženih bio bi toliki da bi naš zdravstveni sustav to mogao podnijeti. Svaki drugi pristup, po mom mišljenju, ponovo će nam natovariti karantenu na glavu, uništiti gospodarstvo ali i naš život. Tek kada 75% ljudi u Hrvatskoj budu zaraženi ovim virusom steći ćemo imunitet krda. Sada je pitanje, hoćemo li to postići s 4 karantene i uništenom državom ili ćemo to tehnički razvući na par godina bez restrikcija u gospodarstvu i kretanju?