Ova je zemlja čudna! Krade se stalno, krade se na malo, krade se još više na veliko, ali kao da nikoga nije briga za to. Sva razvijena tijela u prirodi ili u društvu prirodno imaju ugrađen zaštitni sistem koji, i ako ne uspije osigurati totalnu zaštitu zaštićenog tijela, znatno smanjuje moguću štetu. U novostvorenoj HR toga nema, sigurnosni mehanizam zaštite ne postoji ili ne radi, što mu dođe na isto.
Ispada da nikoga, baš nikoga, nije briga da se krade, da nestaje imovina društva i jasno imovina pojedinca. Ispada kao da se društvo vratilo u vrlo daleku ljudsku povijest, u vrijeme “Homo primigenius”, kad je svatko brinuo samo o sebi. U naprednom i suvremenom društvu ljudi su udruženi da se lakše zajedno brinu o prehrani, o zaštiti i o napretku. Toga u “Lijepoj našoj(?)” nema.
Posljedice takvog stanja mogu biti grozne. Građani će vremenom ustanoviti da se o svojoj sigurnosti i o samo opstojnosti moraju brinuti sami. To će prouzročiti nestanak respekta prema državnim institucijama. Dobro, respekta nema već odavno ali može biti još gore. To može izazvati nepoštivanje autoriteta službenih tijela i do stvaranja lokalnih sukoba. Ta, nazovimo nedisciplina će dovesti do brisanje funkcija države kao takve. Država je organizirani i homogenizirani skup pojedinaca a ne neodgovorna amorfna masa-stado.
Izgleda da nikome ne pada na pamet uvođenje reda. Da se stane na kraj toj vrlo raširenoj anti-društvenoj i anti-državnoj praksi. Nije mi jasno da ni predsjednik Republike, ni vlada, ni Sabor ne poduzimaju ništa povodom tih sve češćih i sve većih lopovskih akcija. Toliko čestoj, da ako izostanu koji tjedan, mislimo da se svijet pretumbao. Nisu to slučajni izgredi već krađe, velike krađe koje poprimaju učestalost konstantnog rituala. I nitko da kaže dosta. Kada bi se u Hrvatskoj od samog osnutka radilo tako intenzivno kao što se krade intenzivno ova bi zemlja bila bogata, vrlo bogata.
Danas se ne može ni naslutiti koliko je bolnica pokradeno. Ne može se ni zamisliti koliko je škola neizgrađeno radi tih krađa. Ne može se ni zamisliti koliko je životni standard zakinut tom silinom otimačina. Sve se to krade građanima i njihovim nasljednicima, da, pokradeno je već mnogo toga.
Slučaj krađe ili ako baš hoćete “moguće krađe” u HG komori izaziva potrebu da se rukovodioca baci iza rešetaka, i to odmah, bez čekanja. Pa neka rastumači kako je do toga moglo doći. Predobro plaćen dugovječni rukovoditelj, uz mali broj osoblja, velike količine nestalog novca u neprofitabilnoj državnoj instituciji i što se ima još čekati.
Kada bi ovo bila normalna zemlja odgovoran rukovodilac bi odmah dao ostavku i stavio se na raspolaganje istrazi. Nažalost, kod nas se još diskutira da li ga treba smijeniti ili ne, možeš misliti. A to sve navodi da će se proces voditi dugo. Sumnjam da će se novac ikad vratiti.
Ne ulazeći da li je kriv ili nije, proces bivšem “premijeru” se vodi beskonačno dugo uz gubitak vremena i novca. Efikasna pravda mora biti i brza. Primjer je suđenje Al Capone-u kojemu se sudilo samo za jedan zločin, a ne za milion manjih i manje važnih. Kazna je ipak bila papreno primjerena.
Mislim da je krajnje vrijeme da se u RH osnuje nova institucija te da se dosadašnji, neefikasni i uredi s nesposobnim kadrom zbrišu. Institucija sastavljena od časnih ljudi mora imati sve ingerencije i da se počne s istraživanjem i procesuiranjem tih slučajeva. Nije važno od kuda početi. Početi odmah te biti efikasan i brz.
Htio bih u tom pogledu čestitati predsjedniku Republike, predsjedniku Sabora i predsjedniku Vlade “Dobar posao”. No nekako mi se čini oni, bi ipak radije čuli “Laku noć”. (Ivan Pauletta)
