Home Kolumne Kravar: Vukovar, istina o ćirilici

Kravar: Vukovar, istina o ćirilici

1530
18

Srpski i ćirilica su u Vukovar došli s tenkovima Jugoslavenske narodne armije budući da su taj jezik i to pismo bili službeni u rukovođenju i zapovijedanju, baš kao i u srpskim agresorskim dobrovoljačkim postrojbama.

Otac srpske ćirilice i azbuke Vuk Stefanović Karadžić poznati je velikosrpski ideolog čiji je slogan “Srbi svi i svuda”. To se obično tumači da je Srbija svugdje gdje su i Srbi, srpski grobovi i bogomolje Srpske pravoslavne crkve. Otud i povici te natpisi “Ovo je Srbija” u tzv. Republici Srpskoj Krajini i danas u Republici Srpskoj u sklopu Bosne i Hercegovine.

Prije dolaska vožda Slobodana Miloševića na vlast i zveckanja oružjem na Gazimestanu na Kosovu, što se pokazalo kao najava ratova u regiji, Srbi u Hrvatskoj su dok je naša država bila još u sastavu Jugoslavije govorili hrvatskim jezikom, a njihova djeca išla su zajedno s Hrvatima u iste škole. To danas nije slučaj u Vukovaru.

Hrvatski je narod na referendumu 1991. godine s 94 posto “za” opredijelio se za neovisnost i 25. lipnja (današnji Dan državnosti) iste godine Sabor je donio odluku o raskidanju svih državno-pravnih sveza sa SFRJ, što mu je omogućavao tada važeći Ustav iz 1974. godine.

Odmah potom, a sve u sklopu projekta stvaranja Velike Srbije, što je bila velikosrpska rezervna varijanta u slučaju raspada Jugoslavije u kojoj su Srbi dominirali u vojsci, policiji, financijama, ekonomiji, jeziku i kulturi, došlo je do pubune hrvatskih Srba predvođenih šibenskim psihijatrom dr. Jovanom Raškovićem koji su počeli s oružanim napadima na policijske postaje. Ubrzo je trećina teritorija Hrvatske bila okupirana. Gorjelo je od Vukovara do Dubrovnika. Hrvatski gradovi i sela su nemilosrdno razarani, Hrvati nemilice ubijani, a upravo je grad-heroj Vukovar najviše stradao. A nakon njegova pada u agresorske ruke mnoge su žene masovno silovane, a muškarci odvođeni u koncentracijske logore u Srbiju. Sudbina mnogih nestalih i danas je nepoznata.

Sve to je još u živom sjećanju Vukovaraca, hrvatskih branitelja, kao i u kolektivnoj svijesti hrvatskoga naroda. Sve to, također, povrijedila je hrvatska Vlada protuustavnim i protuzakonitim postavljanjem ćirićičnih ploča u Vukovaru, onako “lopovski”, preko noći da ih nitko ne vidi. Prve reakcije bile su emocionalne. Došlo je do razbijanja ćiriličnih tabli ne samo u Vukovaru, već bezmalo i u cijeloj Hrvatskoj, a takvog vandalističkog čina nije, na žalost, bila pošteđena ni Rijeka.

No, Stožer za obranu hrvatskoga Vukovara uspio je smiriti strasti, staviti situaciju pod kontrolu i nastaviti demokratskim putem. Veličanstvena je bila kolona sjećanja od oko 100 tisuća ljudi pristiglih iz cijele Hrvatske za Dan sjećanja u Vukovar. Državnom vrhu je tamo pokazano da nije dobrodošao. Okupljeni narod mu je dao odbijenicu. Povrijeđene taštine što ne mogu stati na čelo kolone sjećanja, odbili su sudjelovati u njoj. Režimski su mediji požurili to ocijeniti državnim udarom od strane Stožera. A Milanović i Josipović su jednostavno morali ustuknuti pred tom, kako je poslije nazvana, lampion revolucijom.

Osim neprihvatljivog iskaljivanja bijesa na ćiriličnim pločama, činjenica jest da niti jednom Srbinu u Hrvatskoj nije pala ni vlas s glave. To je stoga što ovo nije bunt protiv Srba već protiv aktualne Kukuriku vlasti koja je dirnula u još otvorene rane Vukovaraca. Štoviše, svojim ih je nepromišljenim potezima dodatno “zasolila”. Kao rezulat imamo da je Stožer diljem Hrvatske prikupio više od 500 tisuća potpisa za referendum o dvojezičnosti, dokazujući tako uljuđenost hrvatskoga naroda i opredijeljenost da se demokratskim sredstvima bori za svoja prava.

Održi li se referendum, prema formuliranom pitanju učinio bi se korak unatrag u ostvarivanju dvojezičnosti u Hrvatskoj zato jer bi ona bila moguća samo u onim jedinicama lokalne samouprave, gradovima i općinama gdje manjina čini više od polovice stanovništva. Ali, to bi onda išlo na dušu premijeru Zoranu Milanoviću. On je, pak, uprvo sve snage da spriječi taj referendum, što također nije demokratski.

Zato za kraj još jednom podsjećanje da je ćirilica u Vukovar došla s tenkovima JNA, a kad je propao projekt Velike Srbije, danas se nastoji, što je vidljivo iz medija, što više “srbizirati” Hrvatska i optuživati Hrvate za fašizam, kao što je to učinio Milorad Pupovac, najglasniji Srbin u Hrvatskoj u intervjuu za Radioteleviziju Srbije. Valja reći da to ne ide u prilog miru i suživotu, već je kontraproduktivno i u konačnici ide na štetu upravo Srba u Hrvatskoj i drugih manjina. (Giancarlo KRAVAR)

18 COMMENTS

  1. Stožer za obranu čine večinom oni sa dobrim penzijama a koje su ostvarili u ranim tridesetim godinama.
    Ti i takvi nas već godinama sustavno pljačkaju i žive na račun hrvatske sirotinje koja za njih radi i plača poreze.
    Več dvadeset godina pričaju o ratu, bude se sa ratom i sa ratom lježu.
    Rat im je stalno na jeziku i sredstvo je za izvlačenje dobrih penzija i stanova koje su bespllatno dobili od hrvatske države i građana hrvatske.
    One koje ste spriječili da se poklone žrtvama Vukovara izabrali su građani hrvatske većinom glasova na demokratskim izborima i kao takvi predstavljaju volju većine građana hrvatske, a vi tzv. stožeraši, Vi ste u manjini pa ovaj referendum za koji prikupljate glasove trebao bi se odsnositi na vas pošto vi činite tzv manjinu.
    Što se tiće srpskog jezika u školama za mene je još uvijek SPORT a ne ŠPORT.
    Eto neznam da li ćete ovo moći da pročitate i razumjete pošto za vas vrijedi neki novi jezik, neko novo izmišljeno pismo a kojeg ni sami ne poznajete niti govorite njime. Još jednom IZVINITE ops OPROSTITE ovo nisam znao drugačije napisati nego HRVATSKOSRPSKIM ili ti SRPSKOHRVATSKIM JEZIKOM.

  2. Svaka čast – realan i odmjeren članak, za razliku od onih kojima nas zasipaju na nalovnicama tiskovina ..

    100 % u pravu ..

    Bravo

  3. HRVATSKI I SRPSKI
    Poštovani Albino Carneluti, ni u Srbiji se više ne govori srpsko-hrvatski, baš kao ni u Hrvatskoj hrvatsko-srpski. Taj navodno zajednički jezični standard nametnut je i Hrvatima i Srbima, a u sklopu nekakvog jezičnog bratstva i jedinstva. Toga, na sreću, više nema. To je prošlost. Zato se zauzimam da Srbi u Srbiji govore svojim jezikom i da rabe svoje pismo, ćirilicu, kao da na to pravo ima i srpska manjina u Hrvatskoj, a da hrvatska manjina u Srbiji govori našim lijepim hrvatskim jezikom, baš kao i Hrvati u Hrvatskoj. To je bogatstvo različitosti.

  4. Ne znam gdje je pisac “služio” JNA, sigurno ne gdje i ja: Beograd i Knin (po kazni). Nisam imao nikada prilike vidjeti ijednu zapovijed ispisanu ćirilicom. napominjem da ćirilicu znam pisati i čitati, iako sam po narodnosti Talijan.

  5. VOJNI NOVINAR
    Poštovani Diego, JNA sam služio u Nišu 1979./1980. godine i to kao vojni novinar lista “Vojničke novine” koji se tiskao isključivo na srpskom jeziku, a stranice, tekstovi su naizmjence bili objavljivani na latinici i ćirilici. Danas, pak, objavljujem svoje aforizme u beogradskom časopisu “Aforizam” koji se tiska isključivo na ćirilici. Srpski i ćirilicu poštujem, pa mi to daje za pravo da se zauzmem i za poštivanje hrvatskog jezika i latinice. Materinji jezik mi je, inače, talijanski!

  6. Giankarlo. Ne obaziri se. U ovom gradu je i previše ljudi zamagljenih i krvavih očiju koji žive u komunističkoj prošlosti. Objektivan članak, pun činjenica, a činjenice bole.

  7. Poštovani gospodine Kravar, moram Vas upoznati sa nekim činjenicama koje očigledno dovoljno ne poznate ili ih ne želite spoznati. Ćirilica kao pismo u Vukovar i mnoge Hrvatske gradove nije došla na tenkovima tzv. JNA. Ona je kao pismo u našoj zemlji bila u upotrebi puno, puno prije. Zaboravljate da je po popisu stanovništva devedesetih godina u Vukovaru živjelo skoro polovica stanovništva koje je bilo srpske nacionalnosti pa je za pretpostaviti da su se oni služili ćirilicom. Isto tako u Rijeci su živjeli pripadnici Talijanske nacionalnosti i talijanskog etnosa koji su činili ispod 5 posto stanovništva Rijeke ali su pričali i pisali talijanskim jezikom a to i dan danas rade ali im to pravo nitko nikada nije osporavao. Talijani na ovo naše područje nisu došli kao osloboditelji, sasvim suprotno bili su okupatori ali opet i u Jugoslaviji im nitko pravo služenja njihovim jezikom i pismom nije osporavao. Kažete da su u Jugoslaviji svi vodeći ljudi dolazili sa strane Srpske nacionalne manjini? Ne bih se složio sa Vama. Vi očigledno dobro ne poznajete povijest. Jugoslaviju je vodio punih 40 godina Hrvat koji se je zvao Josip Broz. Ne znam možda mi moje fakultetsko obrazovanje nije dobro prenijelo znanje ali čini mi se da ime Josip nije srpsko a isto tako ni prezime Broz. Po Vama mi hrvati smo najveći poligloti. Ja a i Vi eto govorimo minimalno 7 jezika. Hrvatski,Srpski, Bosanski, Crnogorski, Talijanski u jeziku i pismu a Slovenski, Makedonski i Engleski u jeziku. Sami se obmanjujemo i živimo u laži.

  8. Talijani ovdje dosli kao okupatori i cinili ispod 5% stanovnistva?! Albino, dzaba fakultet s ovakvim neznanjem. Sjedi 1.

  9. Ja u kope a pisac u špade. Ja tvrdim da su zapovjedi u JNA bile pisane latiničnim pismom.
    Inače, non so che cazzo me ne sto a perdere tempo e nervi con letture del genere, ivi inclusi i commenti. Pertanto cancello la pagina dai miei favoriti.

  10. Ponovno moram upozoriti sve koji pišu o ćiriličnom pismo da bi trebali znati da je ćirilica Hrvatsko pismo zato što su s njom pisana važna djela hrvatske književnosti i diplomatike, i zato što su Hrvati, odnosno naši preci u vrijeme kada nacionalna identifikacija nije bila kao danas, s njom definitivno pisali. Pri tome želim naglasiti da nije bila pričuvno, nego dominantno hrvatsko pismo na široku prostoru istočno od rijeke Krke i Vrbasa, a povremeno (osobito starijih stoljeća) i zapadnije (primjerice, usred poluotoka Istre, na Supetarskom ulomku iz Svetog Petra u Šumi, iz 12. stoljeća).
    Neke kreature od ljudi danas žele poricali pripadnost hrvatske ćirilice hrvatstvu. Hrvatskoj ćirilici nije moguće poricati pripadnosti hrvatskom kulturnom krugu, jer nema ama baš nijednog argumenta kojim bi se hrvatska kultura odrekla kulturnih djela kao što su Povaljska listina i prag, Humačka ploča, Dubrovački molitvenik, franjevačka književnost (bosanska, hercegovačka i dalmatinske sve do 19. stoljeća).
    Bilo bi jako interesantno zapitati te kreaturne likove da li bi da su slučajno srpski tenkovi došli sa natpisima na latiničnim pismom tražili da referendumom ukinemo i latinicu pa da možda počnemo pisati za početak glagoljicom.

  11. Slazem se sa @Bobi da je Cirilica isto tako dio Hrvatske kulture kao sto povijest Rijeke nije pocela 45. Mi previse Cirilicu asociramo sa Srbima . Znam da je rat bio strasan ali od nekud se treba poceti trijezne glave I gledati u buducnost…
    Po meni 50% nije prihvatljivo jer onda ne pricamo vise o manjinama . Hrvatska ne moze bit taoc male grupe ljudi u cijim glavama rat nikad nece zavrsiti a sada da li se je trebalo malo sacekati zbog okolnosti….eto budi pametan . Da je grad napredan I da svi imaju posla onda vjerujem da daleko manji broj ljudi bi pravio problem oko Cirilice…
    Na kraju ona blamaza Karamarku nije trebala…..

    LP

  12. Današnji “hrvatski narod” je veštačka kreacija Rimokatoličke crkve, unapred zamišljena kao instrument jednog zločinačkog projekta, utemeljenog na težnji da se srpski narod uništi unijaćenjem, pokatoličavanjem ili potpunom fizičkom likvidacijom,kako više ne bi predstavljao prepreku daljem vatikanskom prodiranju na istočnoevropske prostore, pa i dalje do Crnog mora.Ovaj projekat nije bio unapred dat kao gotov i zaokružen, već se postepeno razvijao i sazrevao imajući u prvoj fazi ilirsku, a u drugoj fazi jugoslovensku opciju. Međutim, suština rimokatoličkih zločina je stalno ista………Katoličanstvo ispovedaju i Španci, Francuzi, Nemci … pa ih niko zbog toga ne smatra Hrvatima.Hrvati su poreklom Srbi i to ne samo od 19. veka kada su u zapadnoj Hercegovini Srbi pokatoličeni nego od samog nastanka ovog plemena u davnoj prošlosti.Hrvati su potomci Srba koji su negde tokom desetog veka prešli na područja naseljena manjim slovenskim plemenima, koja su se priklonila toj grupi i tokom desetog veka preuzeli ime Hrvat (latinski Skorbatus).O Hrvatima i njihovom poreklu još je Grk Laonik Halokondilo pisao: Prva Bela Srbija protezala se sve do Baltičkog mora do Crnog mora , a na jugozapadu do karpatskih planina, na čijem se obroncima naselilo po zlu čuveno pleme Hrvati, koji su se od Srba odvojili…..Bez ikakvih dokaza, veličala se “stara Hrvatska” i postepeno “stvarali” tzv. Hrvati kao rimokatolička nacija, iako o njima nema originalnih dokumenata ni podataka o njihovom postojanju u istoriji.O Hrvatima nema originalnih podataka ni u jednom arhivu čije postojanje je starije i od tzv. “stare Hrvatske iz perioda hrvatske narodne dinastije”, odnosno iz vremena pre, navodnog, njenog potčinjavanja od strane Mađara – ni u arhivu Vatikana, ni Venecije, ni Milana, ni Firence, ni Graca, ni Beča, ni Carigrada – ni igde ni nigde, već u tzv. “prepisima sa starijih nesačuvanih originala”, čime je nastala samo “historijska Hrvatska u prepisu”.Malo ko postavlja pitanje, kako to da za većinu nekadašnjih država ima originalnih i ubedljivih podataka, samo o državi “srednjovjekovnoj Hrvatskoj” – gle čuda – nema nijedan!.. .Rimokatolički Hrvati su nastali iz potreba da postoje onde gde ne postoje, a strateški interesi iziskuju da tu treba da budu. To je davno, već preko 500 godina uvidela Rimska kurija, i pažljivo ih stvarala, tek kada se uverila da ne može, ni postepeno ni brzo ni sigurno prevesti pravoslavne Srbe u rimokatolike, odobravajući njihovu fizičku eliminaciju, tj. etničko čišćenje – genocidom, proterivanjem sa srpskih etničkih prostora (koji se danas nalazi u Republici Hrvatskoj). Takođe, Austrijskom carskom dvoru i carskoj upravi bili su potrebni da postoje i da se stvore rimokatolički Hrvati na prostoru Balkana.Sinhronizovano, raznovrsno i snažno radilo se u srpskim etničkim prostorima zapadnog Balkana na sveprožimajućem pohrvaćenju Srba, naročito od polovine 19. veka i nezaustavljivo kroz ceo 20. vek.Iz popisa stanovništva u Austriji, odnosno Austro-Ugarskoj i to iz: 1850, 1860, 1870, 1880, 1890, 1900. i poslednjeg popisa iz 1910. se neoborivo i neporecivo uviđa da je postojala srpska etnička većinska procentualna zastupljenost u stanovništvu pokrajina u sastavu današnje Republike Hrvatske: Slavoniji, Maloj Vlaškoj (Maloj Srbiji), Baniji, Kordunu, Lici, Gorskom Kotaru, Ravnim Kotarima, Dalmaciji, Dubrovniku, Boki Kotorskoj i, čak, u Istri!Pravoslavni Srbi u apsolutnoj većini nastanjivali su većinu zemalja, prisvojenih i uključenih u današnju Republiku Hrvatsku, tj. sve krajeve u kojima postoji štokavski izgovor (kojim – i samo njim – govore svi Srbi), izuzev stvarnog područja Hrvatske od tri hrvatske županije (Zagrebačke, Križevačke i Varaždinske), u kom postoji i u kome se govori kajkavski izgovor – jedini hrvatski jezik, a koji Hrvati (jedino još taj jezik u Evropi!?!), tendencionalno, još nisu kodifikovali u – hrvataski književni jezik,a “istorija ne pamti da je jedan narod, poput hrvatskog, napustio sopstveni jezik zbog nerazvijenosti, gramatičke zanemarenosti, književne zakržljalosti, pa prihvatio tuđi!Hrvatska nacija formirana je od nekoliko srpskih elemenata, a jedan od njih je i jezik, koji su usvojili od Vuka Karadžića.Jezik je merilo jednog naroda, a Hrvati su, da bi bili narod, ukrali srpski jezik i unakazili ga. Prevara je odigrana kada je Ljudevit Gaj nasankao Vuka Karadžića i pod okrilje našeg jezika ubacio kajkavski izgovor. Od tada Hrvati govore srpskim jezikom, iako ga samo kvare i prave ga nakaradnim, pa se iz toga može slobodno zaključiti da pričaju nakaradnim srpskim jezikom. …….

  13. Max. A kad će se velikosrbi kao Ti skinuti s leđa Hrvata? Ovo Tvoje pisamce je jedan od dokaza tome.

  14. Ustašija se probudila, nije ni zaspala, ni bila pokopana, kako smo mislili, i taj grozni element rovari u hrvatskom nacionalnom biću.Nije ćirilica problem u Vukovaru, ona je samo izgovor da se maknu preostali Srbi. Na bilo koji način.To radi država koja se suštinski ne razlikuje od one kakva je bila u vreme Pavelića.U istoriji jezika i naroda, izvan naših prostora, nema podataka da je neko pismo posmatrano kao neprijateljsko- kao što se to dešava u Hrvatskoj.Jedino ustaški zakon iz aprila 1941. godine na području NDH, zabranjivao je upotreba ćirilice .Čirilica je pismo istocnog rimskog carstva (Vizantije) – pravoslavaca. …Vukovar je uvek kroz istoriju bio srpski grad. Tamo prije stotinjak godina nije ni bilo drukčijih slova osim ćiriličnih.Ćirilicom su Dalmatinci, Istrijani pisali čak 4-5 vekova prije nego što su morali početi pisati latinicom zbog uticaja zapadnih neprijatelja, to jest Romana i Germana.Od 11. do 18. veka na velikim delovima hrvatske teritorije stanovnišštvo je svoje kulturne potrebe izražžavalo i ćirilicom.Najstariji pronađeni dokumenat napisan ćirilicom je Povaljska listina iz 1250. godine, neka vrsta pravnog dokumenta koji je govorio o raspodeli i posedu zemljišta na Braču,a u Poljicama na ćirilici je napisan veliki Poljički statut 1444. godine.Severno od reke Krke i njenog ulaska u more, kod Skradina, prevladala je glagoljička pismenost, a južno po čitavoj Dalmaciji ćirilička.Zbog austrougarske hegemonije i otvaranja naroda sa tog područja prema zapadu, te uticaja Katoličke Crkve, latinica postaje glavno pismo.Ćirilica je naše prvo pismo, od neolita. Vinčansko pismo pronađeno kraj Beograda ima čak 20 slova današnje ćirilice, 7 slova glagoljice i 8 latinice, to bi nam nešto trebalo govoriti i značiti….Hrvati su bića koja su se u svojoj istoriji uvek najugodnije osećala u moćnoj tuđoj guzici. Vatikanskoj,austrijskoj, talijanskoj, mađarskoj, njemačkoj, američkoj a posebno u EU guzičetini. Bar tako govore…

  15. Max. Jesi se napiso? Znam ja da Te boli odlazak Hrvatske iz zagrljaja velikosrba, no,nikada više bratstva i jedinstva Max. Vi velikosrbi ste to shvatili kao pravo da podjarmite sve narode na području bivše države. E toga više nema i nikad neće biti više. Dosta je bilo 72 godine jahanja na leđima Hrvata. I što Vas to ljuti kad neki viču po Hrvatskoj da su za dom spremni? Pa daju Vam signal da će Hrvati opet ustati u obranu svojih domova,porodice,gradova,crkava i grobova ako se opet povampirite u genocidnom pokušaju otimanja hrvatskih zemalja. To ne volite čuti, više volite srati po Hrvatima i očekujete da Hrvati šute. Što bi rekli fiumani: tempo pasati. Gotovo je gotovo.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here