Teško je shvatiti mentalitet ljudi koji na potezu od restorana Index do benzinske pumpe INA-e na Mlaci moraju “obilježiti” svojim često nepismenim potpisom svaki metar kvadratni zida ili fasade.
Ne govorimo o umjetničkim grafitima kakve možemo vidjeti u većim europskim gradovima (pa i u Rijeci u Vodovodnoj ulici), o kreativnim crtežima ili satiričnim porukama, već više o uratcima koji bi mogli poslužiti kao dokaz za neku psihijatrijsku dijagnozu.
No, kakav grad – takvi i grafiteri. Provincija jesmo, pa tako je i domet domaćih grafitera u skladu s renomeom grada – provincijski, te se već godinama svodi na obično uništavanje novih fasada, egotripersko potpisivanje i sve u svemu dodavanje vlastite doze jada gradu koji je ionako već zapušten.
Ako je Rijeka zadnjih godina često bila filmski set za snimanje filmova, Krešimirova ulica bi mogla biti savršeni surogat za predgrađe Detroita. Tu se već godinama gomilaju grafiti na sveopću apatiju vlasnika zgrada (najbolji primjer je zgrada pošte koja godinama nije sanirana) a i malo tko se sjetio postaviti videokamere (zgrada pošte ima videokameru ali rekli bismo – uzalud).
Ono što je pritom zabrinjavajuće je i da i nove fasade (koje su nedavno obnovljene) nastradaju od lokalnih imbecila koji očito nikad nisu osjetili u životu “čar” plaćanja pričuve za održavanje zgrade.
Dok god policija, Grad i vlasnici okolnih zgrada se ne uhvate ovog problema zajedno, za očekivati je da će se i one fasade koje čekaju obnovu (npr. zgrada kolodvora) prije ili poslije nastradati – pitanje je kad.
Kvalitetan odgoj i obrazovanje za sve i prema potrebama, prevencije radi.