Manje od mjesec dana nas dijeli od premijere višejezične predstave za djecu (a ako baš inzistiraju, i za odrasle) – I zvijezde štucaju/I zvezde štucaju/Anche le stelle hanno il singhiozzo čija je prva izvedba najavljena 21.ožujka. Ovaj projekt udruge Slobodna Država Rijeka – Stato libero di Fiume se realizira u suradnji sa Zajednicom Srba Rijeka, Osnovnom Školom „San Nicolò“, Talijanskom Zajednicom Rijeka, te uz potporu Talijanske drame HNK Ivana pl. Zajca iz Rijeke Gradskog kazališta lutaka Rijeka. Pokrovitelji ovog kazališnog projekta jesu Grad Rijeka i Primorsko- Goranska Županija.
Uoči premijere postavili smo par pitanja alfi i omegi ovog projekta, Lauri Marchig.
Što vas je potaklo na osmišljavanje i realizaciju ovog projekta?
Ideja da napišem višejezični kazališni tekst za djecu je nastala iz želje da kao umjetnica koja voli i poznaje svoj grad Rijeku – Fiume, nešto o tome kažem i ispričam današnjoj djeci. Bez obzira na sve povijesne traume, rijeka – Fiume, taj ‘čuveni grad na moru, gdje je nekad postojala tvornica čokolade, a brodovi isplovljavali i dolazili iz svih krajeva svijeta’ bio je grad koji je prihvaćao razlike.
O čemu priča predstava?
Radnja je smještena na početku 20.stoljeća, u trenutku velikog ekonomskog razvoja Rijeke. Migracije su i tada bile aktualne, ljudi su masovno odlazili za Ameriku. Ali u tom gradu, oni koji su dolazili iz nekih dalekih krajeva, su se mogli brzo uklopiti. Sačuvali bi svoj osnovni identitet, ali bi naučili poštivati običaje sredine u kojoj su došli živjeti, i naučili bi govoriti fijumanski dijalekt. Tako naše dvije emigrantice, udovica, majka Dragica i njena mala kćer Vukica, dolaze u Rijeku da bi našle utočište. ‘Mama Fiume’, grad-majka, ih objeručke primi, kao što ih primi i štiti tadašnji gradonačelnik Francesco Vio (koji je inače za sebe tvrdio da je Nijemac). Gradonačelnik u predstavi izjavi da se u ovom gradu netoleriraju nasilnici i oni ‘koji ne poštuju žene i plaše djecu’.
Predstava je višejezična, a obuhvaća nekoliko riječkih kulturnih krugova?
Riječje i o hommageu povijesnoj Srpskoj zajednici, te je zato predstava napisana djelomično i na srpskom jeziku, ali i na hrvatskom, na talijanskom i na fijumanskom. Izuzetno talentirana i svestrana djeca koja sudjeluju u predstavi, kao i profesionalni mladi glumci, izgovaraju svoje replike i na čakavskom, mađarskom, njemačkom, pa i na swahiliju, a tu postoji i „pseći jezik“.
Vi ste autorica i producentica ovog projekta. Tko je sve uključen u predstavu?
Sreća je što se za ovu predstavu možemo uzdati na veliko iskustvo redateljice Denis Kirinčić koja je istovremeno i izuzetni glumački dječji pedagog. Djeca koja sudjeluju u predstavi su učenici Osnovne škole San Nicolò: Luka Ešler (VII.), Diego Bortul (VI.), Sofia Božić (VI), Klara Cota (V.) i Ema Ešler (III.), i Osnovne Škole Viškovo, Leyla Borovac Šrgić. Glumačku ekipu sačinjavaju: Sara Cvjetak Blažić, Enea Dessardo, Noemi Dessardo, Martin Grđan, Anja Sabol, Vanda Velagić i Dorian Mataija koji će realizirati i plakat predstave. Scenografiju i video potpisuje Martino Šesnić, originalnu glazbu komponirao i odsvirao istovremeno na dvije gitare Darko Jurković Charlie. Moram spomenuti i Muzej Grada Rijeke koji nam je omogućio korištenje foto materijala.
Imate li još što za kraj poručiti budućim malim gledateljicama i gledateljima?
Gradu Rijeci-Fiume, želim da ponovo postane prava Luka različitosti iz koje će brodovi isplovljavati i ploviti po svjetskim morima, i u našu Luku i donositi svašta „I dragulje i bombone, i tone, tone, tone kakaosa…“
