LJUBAVNA PRIČA DAŠE DRNDIĆ I RIJEKE
Praizvedba predstave „Leica format“ prema istoimenom romanu Daše Drndić u adaptaciji Gorana Ferčeca i režiji Franke Perković te izvedbi ansambla Hrvatskedrame u suradnji s Talijanskom dramom riječkog HNK i studentima Glume i medija riječke Akademije primijenjenih umjetnosti, na programu je HNK Ivana pl. Zajca u petak, 17. svibnja 2019.
Najavljujući predstavu na konferenciji za novinare,intendant Marin Blažević je naglasio kako je postavljanje predstave pod sloganom „Rijeka u predstavi – predstava o Rijeci” rezultat osluškivanja publike koja očekuje predstave o lokalnim temama i svome gradu. Međutim, kako je kazao Blažević: „Učinilo nam se da je nakon velikih predstava koje su se u povijesti našeg Kazališta bavile Rijekom, kao što su „Vježbanje života” i „Karolina Riječka”,došlo vrijeme da na scenu postavimo i predstavu koja kritički govori o našem gradu, drugačije od uvriježenih mitova koji se uz njega vežu.“
Ravnateljica Hrvatske drame Renata Carola Gatica je pak kazala kako je došlo vrijeme da Rijeka govori o Rijeci na specifične načine te da će „Leica format“ predstavljati Rijeku kao grad koji o sebi može govoriti suvremeno i pametno, pa i na ženski način. Uz to je najavila da će se, zahvaljujući u prvom redu dijalogu riječkog Kazališta sa svojom publikom, sljedeće godine na kazališnom repertoaru naći tri velike predstave o Rijeci.
„Ova predstava je ljubavna priča Daše Drndić i Rijeke, sa svime onime što ljubav podrazumijeva. Ona je brutalna, gruba, ponekad nepodnošljiva, ali i izrazito lijepa”, istaknula je redateljica Franka Perković koja prvi put radi u riječkom „Zajcu“. Kazala je i kako je čula priče koje su pratile nastanak ove predstave, prije svega nezadovoljstvo činjenicom što se na riječku scenu postavlja predstava prema romanu koji „pljuje“ po Rijeci.
„Daša je bila brutalno iskrena, govorila je otvoreno o svemu što je vidjela, provocirala je dijalog, ali stoga jer je bilo važno, zato jer joj je bilo doista jako stalo. Jednako bi ona pisala i o bilo kojem gradu u kojem bi živjela. Ne zaboravimo, Daša je izabrala Rijeku, odlučila je upravo u njoj živjeti, a ne negdje drugdje, iako je to, pouzdano znam, mogla.”
Govoreći o procesu rada na predstavi, Franka Perković je naglasila kako je ovako zahtjevan projekt mogla ostvariti,osim s onim ZKM-a, isključivo s riječkim dramskim ansamblom.
„Naišla sam na izuzetne profesionalce, slobodne u svojoj umjetnosti. Beskrajno su me inspirirali. Trebamo moći prepoznavati ono što je zaista dobro,vrijedno i kvalitetno, a to ansambl Hrvatske drame jest. Osjećam da ovaj grad nije svjestan koga i što ima.“
Autor adaptacije i dramaturg Goran Ferčec na početku je naglasio kako je važno osvijestiti odnos Daše Drndić i Rijeke koji su u jednom trenutku postali nerazdvojni par poput primjerice Bernharda i Beča. „Zašto je Daša Drndić izabrala Rijeku?“, zapitao se Ferčec. „Vjerojatno zato što je Rijeka bila otvoreno mjesto i ničime označeno, odnosno mjesto gdje je mogla biti autsajderica,bez svih veza koje život i povijest nose. U Rijeci je bila samo Daša, imala je čisti pogled i perspektivu na ono što je bilo i ono što dolazi. Autsajderska pozicija za nju je značila poziciju one koja kritički promišlja ovaj grad,ljude, povijest..“ pojasnio je Ferčec i zaključio kako je trebalo hrabrosti za adaptaciju, režiju i scensko postavljanje iznimno kompleksnog materijala kojije iziskivao „pronalaženje scenske logike u onome što ni po čemu nije scensko“te kako je riječki Zajc donio je hrabru i važnu odluku.
Dramaturginja Nataša Antulov kazala je kako je čast na scenu postavljati tekst jedne od najznačajnijih europskih književnica, Daše Drndić. „Riječ je ovrlo kompleksnom romanu, teškom za adaptaciju, a time i za postavljanje nascenu, no, samim time i genijalnom. Dugo smo tražili one koji bi se uhvatili ukoštac s njim. Nadamo se da će publika prepoznati koliko je ova predstavavelika i koliko je Dašin tekst važan za sve nas”, istaknula je Antulov.
Glumica Tanja Smoje koja tumači ulogu Nje, autorice Daše Drndić kazala je kako se sve više prepoznaje u toj ulozi, toliko da se, poput auorice koja se u djelu pita: Tko to govori, grad ili ja, ona pita: Tko to govori, Daša ili ja? „Sretna sam što mogu biti medij kroz koji će njene riječi doprijeti do publike”.
Uz Tanju Smoje, u predstavi, u više uloga, igraju i Aleksandra Stojaković Olenjuk, Jelena Lopatić, Anastazija Balaž, Biljana Torić, Olivera Baljak, IvnaBruck, Edi Ćelić, Denis Brižić, Dean Krivačić, Nikola Nedić i Giuseppe Nicodemote studenti studija Gluma i mediji.
Scenograf je Igor Vasiljev, kostimografkinja Barbara Bourek, a skladatelj Josip Maršić. Oblikovatelj svjetla je Alan Vukelić, oblikovateljica videa Judita Gamulin dok je suradnica za scenski pokret Ivana Kalc.
Reprize predstave na rasporedu su 18., 29., 30. i 31. svibnja te 14. lipnja.
