Hamblin, 37, profesor je na Školi javnog zdravlja Sveučilišta Yale i liječnik specijaliziran za preventivnu medicinu.
Piše i za američki časopis Atlantic u kojem je 2016. godine objavio članak pod naslovom: “Prestao sam se tuširati, život je otišao dalje”.
“Pune dvije godine života provedemo tuširajući se ili kupajući se. Koliko je tog vremena (i novca i vode) zapravo gubitak?”, napisao je.
Godine 2020. Hamblin je dodatno opisao svoje iskustvo u knjizi Clean: The New Science of Skin and the Beauty of Doing Less.
Iako Hamblin kaže da ne bismo trebali prestati prati ruke i zube, smatra da ne moramo biti toliko ustrajni kada su u pitanju drugi dijelovi tijela.
Eksperiment “Izbjegavanje sapuna”.
Odluka o prestanku tuširanja započela je kao eksperiment.
“Htio sam vidjeti što će se dogoditi”, objašnjava.
“Poznajem mnogo ljudi koji se jako malo kupaju. Znao sam da je moguće, ali htio sam i sam isprobati da vidim kakve će biti posljedice.”
A što se dogodilo nakon što se prestao tuširati 2015.?
“S vremenom se vaše tijelo počinje navikavati, tako da miris više nije tako loš kada ne koristite dezodorans i sapun”, kaže.
“I koža ti se više ne masti.”
“Mnogi ljudi koriste šampone za uklanjanje masnoće s kose, a zatim koriste regenerator za dodavanje sintetičkih ulja.
“Ako možete prekinuti taj začarani krug, vaša će kosa na kraju izgledati kao prije nego što ste počeli koristiti te proizvode”, dodaje.
No liječnik objašnjava da je to postupan proces.
Počeo je rjeđe koristiti sapun, šampon, dezodorans – umjesto svakodnevnog tuširanja, tuširao se svaka tri dana, prije nego što je potpuno prestao.
“Bilo je trenutaka kada sam se htio istuširati jer mi je nedostajalo. Osjetio sam loš miris i osjećao sam se masno”, kaže Hamblin.
– Ali počelo mi se sve rjeđe događati.
Hamblinovo obrazloženje bilo je da kako je vodu i dotične proizvode koristio “sve manje i manje”, počeo ih je “sve manje i manje” trebati.
