Ovoga tjedna u HNK Ivana pl. Zajca navodno se događa skandal. Cirkus! Zgražanje poradi kriminalnih radnji bivše uprave. To jednostavno nije točno. Isto se događa već godinama. Sada samo neke stvari postaju predmetom većeg zanimanja. O, blago rečeno, nepravilnostima na ovome portalu pišemo godinama! Brojni tekstovi, na stotine kartica, analize, dokumenti… ukazivali su i jasno pokazivali kršenja zakona. Međutim, o istome nisu pisale nikakve dnevne novine, ili su neke ponekad u tragovima naznačavale nešto. Još manje kojekakvi portalčići koji si uzeše za pravo proglašavati relevantnost pojedinih kazališta, a kada netko prema njima uzme isto pravo onda su povredjeni i uvredjeni. Gotovo sedam godina nitko ništa. I onda. Ovaj tjedan – hajka. Uglavnom se prenose priopćenja. No, ako dublje analiziramo potrebno je jasno artikulirati i odgovoriti na pitanje: Tko su odgovorni za stanje u riječkom HNK?
Prvo je početkom tjedna bivša intendantica i dirigentica Nada Matošević Orešković maknuta s projekta Jevgenij Onjegin, a nakon toga je i mađarski redatelj Róbert Alföldi napustio projekt. Tada su novi intendant Oliver Frljić i glavni dramaturg Marin Blažević naznačili kako se provodi interna istraga kako bi se utvrdio dug koji je ostao nakon bivše uprave (uz intendanticu, poslovna ravnateljica bila je Ana Lučić). Potom se Alföldi obratio Novom listu 15. rujna 2014. obrazlažući svoje razloge odustajanja. Između ostaloga napomenuo je kako čitatelj može steći dojam da sam hrvatska javna sredstva koristio na protuzakonit način, u privatne svrhe, počinivši kazneno djelo. Najoštrije odbijam takve tvrdnje!
Uslijedio je promtni odgovor tandema Frljić – Blažević dan poslije u kojemu je naznačen problem financija i bivše uprave. Iz odgovora se jasno vidi kako se u slučaju Alföldi navodne službene dokumente Kazališta neslužbenim kanalima slalo na potpisivanje u Zagreb. Postavilo se i pitanje Zbog čega je, dakle, u Rijeci bio spreman surađivati ekskluzivno s bivšom intendanticom?
18. rujna 2014., dan poslije izvanredne sjednice Kazališnog vijeća zajedničkom objavom Grad Rijeka i Kazališno vijeće HNK Ivana pl. Zajca objavljuju kako je trenutno utvrđeni dug više od 840.000,00 kn te kako je bivša uprava zatajila Gradu Rijeci i Kazališnom vijeću taj dug! Nadalje se navodi kako je nakon „otkrića“ Kazališno vijeće o svemu obavijestilo Grad Rijeku kao osnivača, te je Grad odmah po saznanju pokrenuo postupak sukladno članku 6, stavku 6 Naputka o otkrivanju, postupanju i izvješćivanju o nepravilnostima u upravljanju sredstvima proračuna, proračunskih i izvanproračunskih korisnika. Točnije, ovaj postupak podrazumijeva da gradonačelnik putem osobe zadužene za nepravilnosti o svemu navedenome izvijesti Ministarstvo financija s kojim potom surađuje u postupku nadzora. Taj proces je započet.
Članovi Kazališnog vijeća su prof. dr. sc. Elvio Baccarini, predsjednik te članovi prof. dr. sc. Dijana Grgurić, Nenad Šegvić (od 10. travnja 2014.), svi troje predstavnici Grada te Željko Pichler i Boris Blidar (od 10. travnja 2014.). Gradonačelnik Rijeke jest Vojko Obersnel. Inače, glede agilnosti nove uprave, u Očevidniku kazališta HNK stoji kako je još uvijek intendantica Matošević Orešković.
Nakon ove paštročine postavljaju se pitanja: Je li Kazališno vijeće moglo biti obmanuto? Je li gradonačelnik mogao biti obmanut? Dva su moguća odgovora. Ako nisu bili, znači da su suodgovorni za nastalu situaciju, da su je svojim djelovanjem podržavali i omogućili. Ako su bili obmanuti, onda nisu izvršavali svoj posao stručno. Ako i nisu znali, u ovih sedam godina, nakon desetke objavljenih analiza i dokaza, i samo jedne demantirane činjenice, zašto se nitko od Kazališnog vijeća ili samog gradonačelnika nije barem upitao što to radi bivša uprava? Zašto nisu tada istražili? Zašto se tada nisu pokrenuli postupci?
U svakome slučaju, najmanje iz moralno etičkih razloga, i članovi Kazališnog vijeća i gradonačelnik suodgovorni su za ovu situaciju. Navedimo samo neke tekstove.
Još 03. prosinca 2008. u tekstu Kriminalne radnje u riječkom HNK?, dakle gotovo prije šest godina, počeli smo propitivati radnje bivše uprave.
U tekstu Hiperperverzno od 16. svibnja 2009. pokazano je kako se usprkos loše napisanim prijedlozima programa, na koja su ukazivala i Kulturna vijeća Grada Rijeke bez ikakvog obzira i protivno natječajima sufinanciralo HNK i njegov program. To je bilo moguće samo zato jer su vijeća savjetodavna, a konačnu odluku predlaže gradonačelnik i usvaja je Gradsko vijeće!
U tekstu Lakrdije riječkoga HNK – 3. epizoda – END GAME od 13. lipnja 2009. prvi put je ukazano na nekonzistentnost izjava i statističkih podataka, kao i na slučaj kršenja prava prema jednoj balerini od strane HNK. U kasnijim godinama će se i o tom slučaju raspisati drugi mediji.
U tekstu 100lica kazališta čeka na Vas – tragične tragedije od 18. rujna 2009. ponovno se ukazuje na mogućnost lošeg poslovanja jedino uz podršku Grada, ali se otvara i tema mobinga od strane uprave prema zaposlenicima, kao i činjenice o nedjelovanju samih zaposlenika spram nepravilnosti.
U tekstu Lažiranje podataka uz značajan pad zanimanja za riječki HNK od 05. rujna 2010. predočena je detaljna analiza trogodišnjih podataka kazališta! Korištena je deskriptivna, ali i inferencijalna statistika. Svi trendovi su implicitno pokazivali kako nešto ne funkcionira.
U tekstu Sex, laži i video trake 31. svibnja 2011. propituje se dalje slučaj balerine Marine Grgurić kao i kršenje Zakona o kazalištima.
U tekstu Riječka kulturna scena – neke činjenice i neka pitanja od 02. siječnja 2012. analizira se širi kontekst riječke scene s ukazima na neke djelatnosti HNK. Zanimljivo je kako je tada ukazano na „nemoralno“ zapošljavanje u vidu usluga i protuusluga intendantice i ravnateljice Hotelijersko turističke škole.
U tekstu HNK izgubio presudu – porezni obveznici ponovno plaćaju od 22. ožujka 2012. završava se proces o kojemu smo počeli pisati i ukazivati na probleme još 2009. Tada o istome počinju pisati i drugi mediji.
U tekstu Strava u ulici Verdija – 1.457 epizoda. Nada ponovo jaše od 16. svibnja 2012. još jednom je analizirano stanje u HNK. Tada se, između ostalog, ustvrđuje Kada zatražite detaljne financijske izvještaje za svaki pojedini projekt u mandatu Nade Matošević Orešković, premijeru i reprizu, shvatite kako te podatke ne možete dobiti jer takvi izvještaji NE POSTOJE!!! Iako HNK, kao i sva ostala javna kazališta kod nas još uvijek ne funkcioniraju po principu projektnog planiranja i izvještavanja, stravično je i užasno kako se do takve informacije ne može doći. Danas se postavljaju pitanja: Što bi bilo da su ti izvještaji postojali? Zašto nadležni Kazališno vijeće i Grad – gradonačelnik nisu insistirali na ovim dokumentima?
U tekstu Grad rok(t)a. Nada Matošević Orešković nelegalno u prvom mandatu? od 15. srpnja 2012. pokazano je kako je u prvom mandatu izbor intendantice nije bio u skladu sa zakonu. Niti tada ni Kazališno vijeće ni Grad nisu reagirali. Zanimljivo je kako se fraktalna situacija ponavlja. Je li Oliver Frljić izabran prema zakonom propisanom natječaju? Šute li Kazališno vijeće i Grad ponovno?
U tekstu Nada Matošević Orešković: „Ovogodišnje izdanje festivala pratilo je bezbroj redakcija.“ od 05. rujna 2012. provedena je još jedna statistička analiza koja je potvrdila negativne trendove, ali i ukazala kako Kazališno vijeće usvaja nebulozna programska izvješća koja sadržavaju izjave intendantice navedene u naslovu.
U još jednoj analizi od 04. listopada 2012. u tekstu I uz lažiranje podataka pad pretplatnika u HNK Rijeka pokazuju se negativni trendovi.
U tekstu Hobotnica 2 Krak 1 (H2 K1): Što (ne)radi Kazališno vijeće riječkog HNK? od 25. studenoga 2012. započinjemo analizirati rad i kršenje zakona od strane Kazališnog vijeća. Tada je jasno kako niti intendantica, niti Kazališno vijeće, a niti Grad Rijeka nisu poštivali Zakon o kazalištima jer se nigdje nisu mogla dobiti programska i financijska izvješća. Čak je ignoriran i gradski vijećnik Danko Švorinić kada je tražio ista.
U tekstu H2 K2: Octopus vulgaris na riječki od 09. prosinca 2012. ustvrđuje se i suodgovornost Grada, pored Kazališnog vijeća u još jednom nepoštivanju Zakona o kazalištima ali i daljem ignoriranju problema. Tada je utvrđeno kako je Shodno svemu Gradsko vijeće Grada Rijeke trebalo prihvatiti ili ne prihvatiti programsko odnosno financijsko izvješće, ali takva točka dnevnog reda Gradskog vijeća nikada nije raspravljana! Zašto? Ovo pak otvara slijedeća pitanja: da su ista izvješća dolazila na klupe vijećnika je li moglo doći do zatajenja duga? Tko je to omogućio svojim ponašanjem? U istome tekstu otvara se i pitanje rada tadašnjeg ravnatelja opere Ozrena Prohića.
Tema se nastavlja analizirati u tekstu H2 K3: Kultura u ulozi Ani 4 pištolja od 20. prosinca 2012. ali se nabrajaju i sva umjetnička djelovanja izvan matične kuće Matošević Orešković i Prohića, naravno uz odobravanje Kazališnog vijeća.
U tekstu Kazališno vijeće riječkog HNK – Loša marioneta od 13. siječnja 2013. analiziraju se sve nebuloze oko nepravilnih programskih i financijskih izvješća (počela su se u međuvremenu pojavljivati), uz prihvaćanje svih redom od strane Kazališnog vijeća. Isto se nastavlja i 29. siječnja 2013. u tekstu Riječki kazališni cirkus.
U tekstu H2 K5: Dvostruki kriteriji Matošević Orešković i Kazališnog vijeća od 17. veljače 2013. jasno se vide dvostruka pravila ponašanja i intendantice, i Kazališnog vijeća na primjeru otkazivanja ugovora o radu Staši Zurovcu. 12. ožujka 2013. detaljno se propituje i odgovrnost Kazališnog vijeća u svojem (ne)djelovanju u tekstu H2 K6: U sjeni skandala.
O nebulozama zapošljavanja Saše Broz pisali smo u dva navrata. U tekstu O imenovanju Saše Broz ravnateljicom Opere HNK Ivana pl. Zajca od 14. travnja 2013. i u tekstu Čemu služi Saša Broz? od 05. prosinca 2013. Broz je nedugo nakon podnijela ostavku.
O još jednom kršenju zakona na koje nije reagiralo ni Kazališno vijeće ni Grad analizirano je u tekstu HNK & co. obmanuli javnost Dramskim učilištem od 10. srpnja 2013. U istim rabotama sudjelovala je i Magdalena Lupi koju su tandem Frljić – Blažević predložili za suradnicu. To je jedna od rijetkih neodređenosti njihova natječajnog programa.
I konačno 05. ožujka 2014. u detaljnoj kronološkoj analizi u tekstu Mandati Matošević Orešković – jedno veliko NIŠTA još jednom su ponovljene sve teze, na koje nije reagirao nitko. Ali, u istome tekstu izneseni su i financijski podaci nekih projekta. Jasno je pokazano kako su svi ravnatelji (osim ravnatelja drame) uživali dodatne honorare, a neki su namještali poslove članovima uže obitelji. I tada je ukazano, primjerice: Naravno da se sve događa (i ne događa) uz blagoslov gradonačelnika. Od tuda i nonšalancija za kršenje zakona. Na sjednici (op.a. Kazališnog vijeća) 07. studenoga 2008. izneseno je: Na temelju izvještaja poslovne ravnateljice o razgovoru s predstavnikom osnivača i izražene suglasnosti, članovi Kazališnog vijeća zaključili su da se intendantici kada djeluje u svojstvu dirigentice prema naznačenom prosječnom honoraru tijekom kalendarske godine isplati jedan kazališni projekt vezan uz operu ili balet, kao i jedan koncertni kazališni projekt. Zgodno. Dok u zapisniku Kazališnog vijeća od 23. srpnja 2008. stoji: Poslovna ravnateljica upoznaje članove Kazališnog vijeća s prijedlogom da se razrješi potreba naknade intendantici u slučajevima kada u Kazalištu djeluje u svojstvu dirigentice (…) Intendantica objašnjava da je s ovim upoznat i Grad Rijeka, da se gradonačelnik slaže kako se ova potreba naknada treba razrješiti, ali i da je prilikom imenovanja za intendanticu od nje zatraženo da nikako ne zanemari svoju dirigentsku praksu. Ovo je jedan od 33 zaključaka koji su se formirali u tome tekstu, a svi su se odnosili na nezakonitost rada.
I nakon svega ponovno se postavlja pitanje: Tko su odgovorni za stanje u riječkom HNK? Članovi Kazališnog vijeća znali su za ove analize. I sami su raspravljali na jednoj od sjednica o njima. U zapisniku od 21. rujna 2010. stoji: i predsjednik Kazališnog vijeća i intendantica zaključili su kako Z. Peranić u svojim kritikama u posljednje tri godine sustavno blati rad i ugled ovog kazališta a u posljednje vrijeme iskoristio je transparentnost kazališta u objavljivanju podataka o radu za interpretiranje tih podataka na način koji njemu odgovara. Zanimljivo je kako, primjerice, sveučilišni profesori interpretiraju inferencijalnu statistiku?! I ovdje se vidi povezanost Kazališnog vijeća i intendantice.
No, ako su članovi Kazališnog vijeća znali za ove tekstove postavlja se pitanje zašto nisu insistirali na nužnim podacima? Izvještajima propisanim zakonom! Zašto su uporno radili suprotno zakonskoj regulativi? Zašto nisu podnošena izvješća Gradskom vijeću? Zašto gradonačelnik nije insistirao na istima već je nakon ovih analiza izjavljivao kako su ista konzumirana usvajanjem polugodišnjih i godišnjih izvještaja proračuna? Zašto su se odbijali i prijedlozi vijećnika o istome? Ako se sve to zna, može li se povjerovati da Kazališno vijeće i Grad nisu znali što se događa? Ako i nisu, jesu li profesionalno odradili posao? Postoji li barem moralna i etička dimenzija suodgovornosti? Treba li Gradsko vijeće smijeniti članove Kazališnog vijeća? Koja je odgovornost gradonačelnika?
I slijedeći krug pitanja. Kakvo je novinarstvo danas kada se takve činjnice toliko dugo negiraju?
P.S. U studenom 2012. iznos honorara za predstavu Figarov pir za 7 osoba bio je 250.868,12 kn. Od tih 7 osoba neke su zaposlene u HNK, a neki stalni suradnici (Magdalena Lupi Alvir, Predrag Potočnjak, Sanda Dekanić), a nekima su stavljeni na taj popis s vjerojatno manjim honorarom (tipa prevođenje Ivana Tomeka). Pretpostavlja se da zaposlenici nisu dobili honorar. Kad se isti oduzmu ostane njih troje za sumu od četvrt milijuna: dramaturginja i asistentica redatelja Edina Kenesei, scenograf Gergely Zoldy i redatelj Róbert Alföldi. (zvonimir peranić – dayline.info)
Najgore od svega je sto ce novi ravnatelj iza sebe ostaviti jos vecu pustoš.
Davno su neki reagirali i ukazivali na nezakonite stvari Matoševičke, ne samo mobing nego i nebulozno plačanje honorara sama sebi za neke projekte iako je na plači grada….uz to što ima psihičkih poremečaja ima i poremečaj ličnosti, bolestan um i svakako nema pojma o organizacijskim djelatnostima,sve je bila samo “farba” za medije. Srečom,ja sam dao otkaz i otišao da ne gledam tu torturu…čak imam i snimku mobinga na jednu članicu opernog zbora kada je vrištala na nju…..to je bolesno biće kojem definitivno treba psihijatrijsko liječenje jer profesionalizam prodaje pod psihički poremečaj. Sva sreća pa je sve isplivalo i sada će se valjda vidjeti tko je što radio!
Ovo što se dešava u Rijeci je potpuna odgovornost Državnog odvijetništva i sudova u Rijeci, koji s gradom i Policijskom upravom čine kriminalnu organizaciju. Cifra u kazalištu je mala glede izgradnje bazena, dvorane i tome slično. Zanima me što će poduzeti Državno odvijetništvo?!
Pa sve što ovaj Grad radi je prikrivanje izvlačenja novca, sad su napravili gradsku karticu za Diners, i umjesto da troškovi budu minimalni, mi platimo cijeli projekt oko 5 milijuna eura, što je cifra od koje se svakome tko imalo zna o tom segmentu nebulozno, nerealno, neshvatljivo odakle 5 milijuna eura troškova, plus što svaki korisnik plaća izradu svoje kartice. Dakle lopovluk na lopovluk i onda se svaki put nanovo čudimo što ista vlast 20 godina ponavlja iste obrasce ponašanja.
Ne dao Bog da netko pregleda dokumentaciju Hartere, pa jedan izvođač na svojim kontakt stranicama javno govori da njegov nastup košta 4000 eura, a onda u novinama pročitamo da je taj isti u Rijeci za nastup dobio 12 tisuca eura, i nitko se ne upita, “pa KAKO TO I SVAKI PUT ISTO?
Kako? Pa lijepo, jer ih nitko ne kontrolira, jer su svi dokumenti tajni iako po zakonu javna sredstva moraju biti javno i opravdana, a svi troškovi transparentno dani na uvid javnosti.
Neka, mi imamo hrpu panjeva koji plate cca 100 tisuca kuna “strujni priključak” za Republiku, jer mi ne znamo da se isti taj strujni priključak plati 5000 kuna redovno, jer nitko od nas nikad nije organizirao negdje koncert, proslavu pa ne znamo stvarne troškove.
Tako je to kad Grad vode umišljeni ljudi nesvjesni da ovaj grad dijele sa 100 tisuca jednako pametnih ako ne i pametnijih od sebe.