Udruga “Eko Kvarner” smatra da treba ukazati na nepotpuno i manipulativno informiranje hrvatske javnosti o nuklearnoj katastrofi u Japanu. Naime, kao komentatori tog tragičnog događaja u hrvatskim se medijima skoro isključivo pojavljuju domaći eksperti iz domene korištenja nuklearne energije koji (vjerojatno zbog vlastitog subjektiviteta) ne iznose izuzetno važne informacije koje se mogu naći u skoro svim stranim medijima. Podsjetimo, u prvim vijestima Hrvatskog radija u kojima je ukazano na izgledne probleme sa nuklearkama nakon potresa i tsunamija u Japanu, domaći su nuklearni stručnjaci rezolutno odbacivali mogućnost bilo kakvih problema s japanskim nuklearkama zbog njihove tehničke savršenosti i visoke obučenosti osoblja (te su informativne emisije i sada dostupne na internet stranicama Hrvatskog radija). Kada ukazujemo na prikrivanje važnih informacija, prvenstveno mislimo na dva izuzetno važna podatka.
Kao prvo, iako nam se nuklearna industrija već desetljećima prikazuje u idealiziranom obliku vlastite savršenosti, sada se u Hrvatskoj ne objavljuju instinite informacije o vlasniku nesretnog postrojenja. Naime, “Tokyo Electric Power Company”, što je puni naziv koncerna TEPCO, sa svojih 50 tisuća suradnika i prometom od oko 40 milijarde eura, spada među najveće energetske koncerne na svijetu. Ali taj koncern je i prije katastrofe u Fukušimi bio “po zlu” dobro poznat Japancima i to po sklonosti da zataškava incidente u svojim atomskim elektranama i utječe na političare, a počesto ih i potkupljuje. Japanski i svjetski mediji su godinama javljali o skandalima u kojima je energetski div potkupio političare ili zataškao neki od brojnih incidenata u njegovim reaktorima. Vlastima na kraju nije preostalo ništa drugo nego da još 29. kolovoza 2002. zabrani rad svim reaktorima tog koncerna u Japanu i naloži provjeru njihovog stanja. Zbog toga 30. rujna 2002. godine s funkcije je morao odstupiti predsjednik uprave TEPCO-a Hiroshi Araki, predsjednik Nobuya Minami, podpredsjednik Toshiaki Enomoto i savjetnici Shō Nasu i Gaishi Hiraiwa. Govorilo se o preko 200 zataškanih incidenata između 1977. i 2002. Nažalost, jedva da je prošla godina dana da su političari popustili i dopustili rad baš svim reaktorima – usprkos prosvjedima građana. Za krivotvorenje podataka TEPCO je također optužen 2006. i 2007. godine. Upozorenja su se ponavljala godinama od strane stručnjaka raznih profila, ali propaganda nuklearne industrije u sprezi s korumpiranom vlasti uvijek je bila jača. Jedno od zadnjih ozbiljnijih upozorenja je 2007. godine dao poznati japanski seizmolog Ishibashi Katsuhiko (profesor urbane sigurnosti na Sveučilištu u Kobeu). Profesor je posebno istaknuo veliku osjetljivost japanskih nuklearnih elektrana na snažnije potrese. Incidenti su se i dalje dešavali i već 2007. je u potresu bio oštećen jedan reaktor koncerna TEPCO i iz nuklearke je u atmosferu izašla radioaktivna para. Koncern je i taj incident isprva pokušao prešutjeti, mada se ubrzo ustanovilo kako je već tada Japan bio na pragu katastrofe kao i ovih dana. Inače gledatelji BBC-a su proteklih dana mogli vidjeti da lokalno stanovništvo u Japanu na upite novinara vjeruju li u javnosti dane informacije o pravim razmjerima katastrofe, rezolutno daje niječne odgovore, vjerojatno poučeni dosadašnjim iskustvom s nuklearcima.
Kao drugu skandaloznu manipulaciju s javnosti treba navesti umanjivanje mogućeg utjecaja na zdravlje građana do sada priznate količine u okoliš ispuštene radijacije u Japanu. Iako domaći nuklearci stalno govore da je u okoliš ispuštena radijacija zanemariva, japanski ministar obrane Kitazava je objavio kako je izmjereno 4,13 miliseverta na sat. Danas se u svijetu i ta količina smatra opasnom jer npr. u Njemačkoj se normalnim smatra izlaganje radijaciji od 1 do 2 miliseverta – na godinu! Ključno je ukazati i na sve brojnija znanstvena istraživanja koja sve više ukazuju na pogubnost dugoročnog i kumulativnog izlaganja čak i niskim dozana radijjacije, pogotovo zbog radikalnog povećanja broja malignih bolesti. Pri tome se u potpunosti koriste službeni državni medicinski podaci koji se dovode u koleraciju s vojnim nuklearnim pokusima i izgradnjom nuklearnih centrala. Takva nova interpretacija stručnoj javnosti dostupnih javnozdravstvenih podataka prisutna je u radovima mnogih znanstvenika, a pogotovo treba ukazati na radove dr. Ernest J. Sternglassa, profesora emeritusa radiologijske fizike na Univerzitetu u Pittsburghu (koji je prošle godine posjetio Hrvatsku). Dr. Sternglass je desetljećima kao znanstvenik radio u nuklearnoj industriji, te je od samog početka njezina razvoja, govorio o velikim rizicima i iznimnoj štetnosti korištenja nuklearne tehnologije, kako u vojne tako i u civilne svrhe, te pogubnim kumulativnim utjecajima na zdravlje ljudi, okoliš i gospodarstvo u cjelini. Njegova je procjena da je niska radijacija iz nuklearnih centrala i od vojnih pokusa u pola stoljeća ubila preko 250 milijuna ljudi u svijetu.
Zaključno, nakon potresa u Japanu, nuklearne elektrane ponovo se pokazuju u svome punom sjaju, odnosno ukazuju na svoje pravo lice koje je inače prikriveno veoma skupom dimnom zavjesom enormnih količina laži i obmana kojima nas sustavno zasipa nuklearna industrija. Nuklearna industrija prepuna je dobro plaćenih eksperata koji će sada “stručno” objašnjavati zašto se dogodilo ono za što su nas do nedavno uvjeravali da predstavlja gotovo nemogući događaj. A potres je tek jedna u nizu potencijalnih opasnosti za nuklearke na koje mnogi ZAISTA nezavisni stručnjaci upozoravaju od samih početaka njihovog korištenja, zaključuju u Eko Kvarneru.
Bravo, ja bi samo dometnuo da je naš taj centar za atomsku energiju popunjen uhljebljenim “znanstvenicima” koji su svoju stručnost dokazali na navedenom primjeru. Ne znaju nacrtat obicnu skicu reaktora, ne poznaju jedinice, sustavno pogrešno interpretiraju podatke (ono o vrijednosti radijacije i opasnosti vremenskog trajanja izlaganja) al glavno da svaki PR izvještaj apsolutno prihvaćaju dapače podržavaju bez iti jedne kritične izjave, komentara. Tolko o neovisnosti.