Marco Pašalić, hrvatski nogometni reprezentativac, nastavlja sjajne nastupe u američkoj Major League Soccer (MLS), gdje je u dresu Orlando Cityja postigao svoj peti pogodak u sezoni. Njegov klub je nedavno svladao Atlanta United s uvjerljivih 3:0, a Pašalić je ne samo zabio gol već je i asistirao, što je još jedan dokaz njegove važnosti u momčadi, piše Sportske novosti.
Usporedite MLS i SHNL. Je li vam u Americi teže igrati, lakše ili podjednako kao u hrvatskoj ligi?
– Puno je poznatih imena u MLS-u, dobrih obrambenih igrača, a što se komparacije tiče, to su podjednake lige. Ne mogu reći da je MLS bolji od SHNL-a. Ne bih to rekao. Iskreno. Tu su negdje.
Iz Rijeke ste otišli na pola sezone u kojoj se bori za naslov prvaka. Možete li otkriti je li vas više Rijeka htjela prodati da zaradi na vama ili ste vi više željeli napraviti transfer?
– Ne znam koliko vam informacija smijem dati – nasmijao se Marco te nastavio:
– Sami možete protumačiti i osjetiti o kakvoj se situaciji radilo. Bilo je za mene dosta zanimanja iz Italije, to znam, ali financijski je ponuda iz MLS-a bila dobra za klub i otišao sam. Tako bih odgovorio.
Pratite Rijeku i dalje…
– Pratim, naravno.
Izgubila je od Dinama, istopila se prednost pred Modrima, sada je samo jedan bod. Tu je i Hajduk izjednačen s njom.
– Svaki vikend gledam sve utakmice. Pogotovo Rijekine. Bilo mi je jako drago što su uhvatili ritam i nakon mojeg odlaska te što su pobjeđivati. Sad su stali, to mi je strašno krivo jer cijenim igrače i trenera, znamo kako rade. Na zimskim pripremama smo baš žestoko trenirali, teško je bilo, zaslužili su naslov prvaka zbog truda koji su uložili. Žao mi je što su ušli u negativan niz, nadam se da će se brzo oporaviti i već od utakmice s Goricom početi pobjeđivati te to održati do kraja. Prošle godine je bilo također jako teško, pamtim utakmice s Dinamom, sve nam se slomilo. Nadam se da ovaj put neće biti tako, želim svojoj ekipi, jer i dalje je tako doživljavam, najveći uspjeh ove sezone. Sve da osvoje.
Rijeka ovisi o sebi, ako sve pobijedi prvak je i pobjednik Kupa.
– Tako je, i to je najbolje.
Čujete se s bivšim suigračima?
– Najviše s Franjom Ivanovićem, iako nije više u Rijeci. Lijepo smo vrijeme proveli zajedno, čestitam mu što su prvi u Belgiji. Dominik Dogan je iz Vinkovaca, s njima sam stalno u kontaktu. Ne igra puno, ali radi i trudi se. Osim njih s Gabrijelom Rukavinom, također i s Tonijem Frukom. Čestitamo jedan drugome na golovima i asistencijama, međutim nisam htio dečke zamarati. Znam da su pod pritiskom, ne želim ih zvati non-stop. Tako je bilo i lani kad smo imali pritisak pred kraj sezone.
Javno se uvijek komunicira da Rijeka nema pritisak, predsjednik Damir Mišković ne stavlja pred igrače i trenere imperativ da moraju nešto osvojiti, ali kažete da ipak itekako osjećaju opterećenje. Čim se za nešto borite to je pritisak.
– Sa strane kluba nije bilo pritiska i vjerujem da ga niti sada nema, ali… Pa svi mi želimo biti prvaci, svi želimo Kup, želimo dvostruku krunu. Kad si na dohvat toga raste i motiv, ali i odgovornost, tako osjećaš i veći teret. Navijači to očekuju, klub nije bio prvak od 2017. godine, a više je puta stigao blizu. Kao igrač osjetiš to od ljudi i ne možeš reći da ti je svejedno kako će završiti. Za svakoga bi to bio uteg koji nosi na leđima. Lani nismo uspjeli, sad Rijeka ima veliku šansu. Mi smo prošle godine i sami sebi stvarali pritisak, a pred kraj smo, nažalost, posustali. Mogu pretpostaviti da je i sada tako. Veliki bi kamen sa srca pao svima kad bi Rijeka osvojila prvenstvo.
U subotu je derbi Hajduk – Dinamo.
– Rijeci bi odgovaralo neodlučeno. Hajduk je izgubio dvije zaredom, teško im je, oni nose mlinski kamen na leđima, Dinamo je također imao kikseve… SHNL je zanimljiv kao nikad. Ako me pitate za prognozu, neka pobijedi bolji. Obje momčadi imaju ogromnu kvalitetu. Sjedit ću pred televizorom.
Navijate li za Hajduk ili Dinamo? Onako iz djetinjstva…
– Ne. Ne navijam.
Hoćete li hrabro reći tko će biti prvak?
– Ne znam. Stvarno. Radovao bih se ako bi to bila Rijeka, zbog mojih dečki, rada, truda i prošle godine.
Za Uskrs su Marcu Pašaliću u Orlandu u posjet došli roditelji i brat.
– Oba brata sad žive u Zadru. Stariji Andreas se bavi IT osiguranjem, a drugi Christian, kod kojeg sam i ja svojedobno radio, i dalje je u građevini.
Pa što kaže, nedostaje li mu dobar radnik na baušteli?
– Ha, ha, naravno da mu fali dobar radnik, mislim da mu je i atmosfera bila još bolja kad je imao mene u ekipi. Ali, dobro je. Prije dva mjeseca se preselio u Zadar, a stariji već tamo živi tri godine. Roditelji će uskoro u Vinkovce, u rodni kraj, pa onda obitelji Pašalić više neće biti u Njemačkoj.
Cijeli članak pročitajte na linku.
