Tek sada, s odmakom od gotovo 12 godina, vidi se što je Hajduk propustio kada se olako odrekao ovog iznimnog nogometaša ili, kako mu tepaju, ‘Maradone iz Kaštela’, u kojima je krenuo na svoj nogometni put, piše Tportal.
‘Da, još s četiri godine krenuo sam igrati u GOŠK-u Adriachem iz Kaštel Gomilice, a s devet ili deset godina preselio sam se u Omladinac iz Vranjica. To je već bio korak bliže Splitu i Hajduku’, našalio se sjajno raspoloženi 28-godišnji Marko Livaja, nogometaš koji je početkom tjedna dobio veliko priznanje kapetana hrvatskih prvoligaša, odnosno suparnika na terenu, jer upravo su ga oni izabrali najboljim igračem Hrvatski Telekom Prve lige za 2021. godinu.
No taj put do Hajduka tada je skoro prekinut. Jer Livajin talent prepoznali su i u Zagrebu. Točnije, uočio ga je legendarni hrvatski trener Mirko Jozić i preporučio ga braći Mamić. Iako su se pričale svakakve priče o tome kako je i zašto Livaja otišao s Modrima na jedan ljetni turnir u Sloveniji, sada je prvi put otkrio zašto je uopće došao u situaciju da ode u Dinamo.
‘U to vrijeme bio sam član mladih reprezentacija, pa čak i kapetan u svom uzrastu. Međutim rečeno mi je bilo da moram promijeniti klub, u stilu ‘ne možeš biti kapetan u reprezentaciji, a igrati za klub iz pete lige’, to jest da moram otići u neki od prvoligaških klubova. Sve se to dogodilo u kratkom periodu, trener je, koliko se sjećam, bio pokojni Krasnodar Rora, a od igrača oni iz generacije 1993. godine ili malo mlađi, pa tako i Mateo Kovačić’, prisjetio se tih dana Livaja.
Ipak, nakon smjene u omladinskom pogonu Modrih zaljubljenost je splasnula, a u Hajduku su ipak shvatili o kakvom se igraču radi, pod hitno su reagirali te uspjeli dovesti Livaju na Poljud. Istina, nije im bilo teško, jer njegova je jedina želja bila igrati za Hajduk.
I tako je, mjesec po mjesec, Livaja rastao u nogometnom smislu i sa 16 godina, dok je momčad vodio Edoardo Reja, stigao pred ‘vrata raja’. Iako još nije bio ni junior, dobio je poziv za odlazak na pripreme sa seniorima. Ali snovi su se brzo raspršili.
U Hajduku je u to vrijeme bila posve drugačija situacija. Puno se toga događalo. Trener Reja pozvao me na zimske pripreme, ali vrlo brzo je smijenjen, a mene su opet zaboravili. Uz sve to, istjecao mi je stipendijski ugovor, a već je bio travanj. Ali na Poljudu u to vrijeme uopće nisu računali na mene, jer ako računaju na tebe, onda sigurno ne bi čekali kraj sezone da ponude novi ugovor. Tada su me pozvali iz Intera i pitali želim li igrati u Primaveri (op.a., ligi za mlade), ja sam rekao da želim i tako sam prihvatio taj poziv.
Otići u inozemstvo sa 16 godina nije mala stvar. Biti stranac, daleko od obitelji, prijatelja. A i mnogi su se igrači odlazeći tako mladi jednostavno izgubili. Je li vam, iz današnje perspektive, to bio korak unazad?
Iskreno, mislim da je bio. Jer prvu godinu uopće nisam smio igrati, pravila su bila drugačija nego što je to sada. Tek sam trenirao s Luganom, kamo su me poslali na posudbu. I definitivno, odlazak sa 16 godina nije pametna stvar. Ali meni se tako poklopilo. Nisam imao nikakvog drugog izbora. Lakše je kad si kod kuće, kada je obitelj uz tebe, ali nekad u životu ne možeš birati.
S druge strane vas je taj odlazak natjerao da ranije odrastete, očvrsnete, naučite se na taj surovi profesionalizam.
Definitivno. Drugačiji je to mentalitet, kao i obaveze, pritisak, sve to donosi onu potrebnu dozu ozbiljnosti, profesionalizma. Sve to natjera te da što prije odrasteš, a znate mene, ja sam ipak malo kasnije odrastao, ha, ha…
U tom periodu, pogotovo kada ste otišli u Atalantu, pisalo se i govorilo o vašim potezima koji nisu spadali u nogometnu domenu. To jest o svađi, suspenziji, navodno i tučnjavi.
Bilo je tu i moje krivice, ali i ne samo moje. No ja nikad nisam želio ulaziti u rasprave s novinarima, odnosno demantirati mnoge stvari koje su bile napisane o meni, često prenapuhane ili čak izmišljene. Jednostavno, zato što ja znam istinu. A onda uvjeravati nekoga u suprotno… S time da je u ono vrijeme bilo u dosta drukčije u Italiji nego što je sada, odnosno da neki momak od 18 godina može dobiti priliku. Iskreno, nisam ni ja bio strpljiv, a to ne znaš kao mlad čovjek.
Cijeli intervju pročitajte na linku.
