Kek je sigurno trener pod kojim je Rijeka doživjela svoje najblistavije trenutke, pod njegovim vodstvom dvaput su se igrale skupine Europske lige, on je vodio Bijele u legendarnom prolazu Stuttgarta, utakmici koja je bila zamašnjak svih idućih uspjeha kluba s tadašnje Kantride. Dočekao je Kek preseljenje i na novi stadion na Rujevici na kojem je prije pet godina došao i taj toliko željeni naslov prvaka, pobjedom nad Cibalijom u pretposljednjem kolu Rijeka je stigla do povijesnog prvenstva. Uzeo je Kek sve što je mogao sa svojom Rijekom, dodao je naslovu prvaka i dva Kupa te Superkup, uz neke velike pobjede nad znatno bogatijim momčadima u Europi, pišu Sportske novosti.
Za početak se osvrnuo na netom završenu sezonu kluba koji je obilježio njegovu klupsku karijeru.
“Teško mi je dati neku konkretnu ocjenu, više to sve pratim nekako sa strane, ali ako je cilj svake godine doći do Europe, taj osnovni cilj je onda ispunjen. Mislim da je fantastična jesen podigla puno toga u očekivanjima i željama, ali ne treba zaboraviti da su s time rasli i drugi klubovi, koji su puno toga uložili u momčad. S druge strane, Rijeka je htjela ponoviti svoju odličnu jesen, no kada se dogode onakvi porazi kakve je Rijeka imala na proljeće, onda bez kontinuiteta ne možeš računati na uspjeh. To četvrto mjesto možda i je najlošiji rezultat posljednjih godina, ali ako je cilj Europa koju si osigurao, onda je gotovo i svejedno koji si. Dinamo je na kraju zasluženo osvojio naslov prvaka, jedino ostaje to nedavno finale. Finale se igra da se pobijedi, to je jasno, a moje mišljenje jest da je ova sezona najviše gorčine izazvala kod navijača baš zbog tog finala. Očekivanja su bila velika, Rijeka je uvijek dobro prolazila na Poljudu, ovog puta to se nije dogodilo. Pokazalo se da samo na tradiciju i boju dresa u kojem igraš na nekom stadionu ne možeš očekivati da uvijek sve bude po tvom. Na kraju, mislim da je rezultat realan, da je u puno utakmica Rijeka pokazala da može odigrati na vrlo kvalitetom nivou, ali za 36 kola ti moraš imati kontinuitet, što momčad ove sezone nije imala. Uzroke moraju tražiti ljudi u klubu. Što se, pak, samog Kupa tiče, mislim da je veliki uspjeh doći do finala preko Dinama i Osijeka, da je to bio top rezultat, a još se finale igralo na Poljudu. Ostaje žal za tom utakmicom u kojoj je Hajduk zasluženo pobijedio.”
Goran Tomić prošlost je Rijeke, pred klubom je veliki zadatak u odabiru njegovog nasljednika. Poznajete jako dobro i klub i grad, kakvog čelnog čovjeka struke treba Rijeka?
“To pitanje možda nije za mene, možda nije najbolje adresirano, ali mogu samo reći da su sva trojica trenera koja su sjela na klupu iza mene ostavili neki svoj trag, svoj rukopis, iako se ne slažem s određenim zaključcima da je Tomić sada ispao nekakav “luzer”. Meni je to pretenciozno, pa čak i nekorektno. Svi oni su napravili svoje rezultate, baš kao i Tomić, koji je možda i najviše napravio od svih po planu igre, a što je najteže. Ja uvijek kažem da je puno lakše složiti obranu, defenzivu, nego onakav stil prema naprijed kakav je imao Tomić. No, danas za top rezultat u Hrvatskoj, kada su narasli i drugi klubovi, moraš imati i jedno i drugo, to je logika. Sigurno sve interesira u kojem će smjeru i kako sada Rijeka nastaviti dalje, ipak je u vrhu hrvatskog nogometa već godinama i osvojila je brojne trofeje kojima su se neki silno veselili poslije devet godina. Ne treba to zaboraviti, to treba poštivati. Ja se ne bojim za Rijeku, ljudi koji su odgovorni za to s predsjednikom na čelu znaju koje su njihove mogućnosti i u kojem smjeru trebaju ići. Normalno da u kontinuitetu dobrih rezultata bude i godina koja možda nije tako blistava, ali tu nema straha. Svi mi treneri koji smo vodili Rijeku posljednjih deset godina smo bili različiti, svi smo dali neki svoj obol uz pomoć svih tih ljudi, teško je išta napraviti sam. A ono što uvijek tvrdim, to ću i ponoviti, bez velikog zajedništva, zapravo bez jednog fanatičnog zajedništva, bez jedne simbioze svih klupskih struktura, a naročito onog s navijačima, Rijeka teško može trajati ili igrati na najvišem mogućem nivou. Budimo realni, mi smo napravili najveći uspjeh u povijesti kluba kada smo imali fantastičnu suradnju, funkcionirali smo sjajno zajedno. Od toga treba krenuti, možda se treba vratiti temeljima odakle je sve skupa počelo, no, ponavljam, ja za Rijeku ne brinem”, objasnio je Kek.
Cijeli članak pročitajte na linku.
