Damir Milinović (52) igrač je s najviše nastupa za Rijeku u povijesti. Konkurent mu je kolega iz malonogometne momčadi RiDent Kristijan Čaval, s kojim je osvojio svojevremeno dvije Kutije Šibica. Malonogometaš u duši ostavio je velik trag na velikom terenu.
Bio je dugogodišnji kapetan Rijeke, s kojom je došao na korak do prvog naslova prvaka 1999. godine. No nije ga osvojio zbog sudačke pogreške na utakmici protiv Osijeka, koja je traumatizirala njegovu generaciju. Naslov prvaka osvojio je zato sa Zagrebom 2002. godine. Igrao je i za hrvatsku reprezentaciju, no zbog teške ozljede nije mogao na Svjetsko prvenstvo 1998.
Bio je igrač kakvi su danas iznimno cijenjeni. Ljevonogi stoper koji se ne boji igre s loptom, koji voli doći naprijed i jak je u skoku. Danas je ušao već u 18. godinu trenerskog staža. Vodi Radnik iz Križevaca, momčad iz SuperSport Druge nogometne lige.
U intervjuu za portal Index, objasnio je izmđu ostalog, i okolnosti u kojima dvaput iz rijeke odlazio u Dinamo.
Prvi put sam u Croatiju otišao 1997. godine. Tad je sve bilo kako treba, čak mi je i publika na Kantridi pljeskala kad sam istrčao u dresu Croatije. Transferom sam pomogao tad Rijeci. Drugi put sam 2004. otišao u Dinamo jer sam ostavljen na milost i nemilost bivšeg predsjednika Rijeke, koji me uvjetovao da moram biti na probi šest mjeseci i igrati bez plaće.
Rekao mi je da ću dobiti ugovor ako zadovoljim. Nisam ni u snu htio pristati na to jer sam bio tolike godine kapetan Rijeke. Nisam zaslužio takav odnos. No predsjednik je htio da budem u nemilosti. Imao sam tad razne ponude, no odlučio sam ostati u Rijeci.
Krenuo sam na pripreme i onda nakon tjedan dana dobio takvu ponudu. Nisam pristao i prešao sam u Dinamo pa onda nakon toga u austrijski Salzburg. A samo sam htio ostati doma i odigrati još koju sezonu u Rijeci. No taj poziv i ponuda ostavili su me u nevjerici. Doveden sam pred zid. Nisam mogao pristati na ucjenu. Imao sam i ponudu Hajduka, a bilo je i ponuda iz inozemstva.
