Home Kolumne Mojmir Križan: O pravnim i kriminalnim državama

Mojmir Križan: O pravnim i kriminalnim državama

676
6

Nakon propasti “revolucionarnih” komunističkih poredaka prije dvadesetak godina, nove države nastale na njihovom tlu se vrlo rado hvale da su “pravne države”. No istovremeno u većini tih država kriminal i korupcija cvatu kako nisu cvali niti prije, niti za komunizma, u čemu vrlo često glavnu ulogu igraju upravo državni organi. Jasno je da države, u kojima su državni organi često upleteni u kriminal i korupciju, nije moguće smatrati pravnim državama – ali ih je zato opravdano smatrati kriminalnim državama.

No, osumnjičiti ili okriviti neku osobu, instituciju ili čak samu državu za kriminal svakako nije “mačji kašalj”. Stoga je poželjno što je moguće preciznije odrediti značenje izraza “pravna država”, “kriminal” i “korupcija”.

Da bi se neku državu moglo smatrati “pravnom državom” u suvremenom smislu, potrebno je da u njoj ne samo postoje zakoni i da se ti zakoni u pravilu poštuju, već da su zakonski regulirani struktura i ovlasti državnih organa, da su kršenja te zakonske regulative rijetka, da se takva kršenja u pravilu otkrivaju i kažnjavaju, te da su zaposlenici u organima države (funkcioneri, dužnosnici) pred zakonom u teoriji i praksi jednaki svim ostalim građanima.

Riječ “kriminal” označava protuzakonito djelovanje, pomaganje djelovanja, odnosno izbjegavanje djelovanja. Neki tu riječ koriste i za djelovanje koje nije protuzakonito, ali je nespojivo sa u nekom društvu široko prihvaćenim moralnim normama. Primjerice, danas je fizičko zlostavljanje djece zakonski definirano kao kriminal, ali je u moralnom smislu kriminalnim moguće proglasiti i roditelje koji nisu spremni pomoći svojoj već odrasloj djeci kada se ova nađu u velikim teškoćama, iako formalno-pravno na to nisu obavezni.

Značenje riječi “korupcija” je manje razgovjetno. Općenito se njome označava podrivanje i rastakanje zakonitosti, moralnih normi, vrlina, učinkovitosti institucija, racionalnosti i solidarnosti u društvenim odnosima itd., primjerice davanjem prednosti posebnim interesima pred općim dobrom, prihvaćanjem nepisanih pravila “snađi se” i “ruka ruku mije” umjesto poštovanja zakona i moralnih normi, podmićivanjem itd. Korupcija je često povezana s kršenjem zakona, ali je ona moguća i u okviru zakona, u obliku kršenja priznatih moralnih normi.

Pogleda li se djelovanje država iz ove perspektive, nije teško vidjeti da je ono često kriminalno. Najupadljiviji primjer je ovdje vođenje ratova. U prošlosti, kada je suverenitet pojedinih država važio kao jedna od najviših političkih vrijednosti, ratovanje je smatrano legitimnim izrazom suvereniteta, tj. države su imale pravo da po svojem nahođenju objavljuju ratove drugim državama. Tokom 20. stoljeća su međutim uspostavljene naddržavne (neki bi rekli: međunarodne) institucije i pravila igre, kojima je to stanje korijenito promijenjeno: Osnovana je Organizacija Ujedinjenih Nacija (OUN) kao globalna organizacija, kojoj je pristupila velika većina postojećih država, u čijoj se Povelji (članak 2/4) državama zabranjuje međusobno ratovanje, s izuzetkom ratovanja u samoobrani i ratovanja koje je, u cilju očuvanja mira i sigurnosti, odobrilo Vijeće sigurnosti (poglavlje VII, posebno članci 42 i 51). Povrh toga su u okviru OUN prihvaćene brojne povelje o ljudskim pravima, od kojih je najvažnija ona od 10. decembra 1948. godine, čiji članak 3 postulira pravo svih ljudi na život, sigurnost i slobodu. A člancima 92-96 Povelje je ustanovljen Međunarodni sud pravde, nadležan za rješavanje pravnih sporova među državama-članicama OUN u skladu s Poveljom OUN.

Time je stvorena zakonska i institucijska mogućnost da neki oblici državnog nasilja budu osuđeni kao kriminalni i, u okviru praktičnih mogućnosti, spriječeni ili kažnjeni. Međunarodni sud pravde je, primjerice, 26. februara 2007. presudio da Srbija tokom ratova koji su pratili raspad Jugoslavije u Bosni i Hercegovini nije počinila genocid, niti je u njemu sudjelovala, ali ga nije niti spriječila. Nije teško pogoditi da je i napad USA i njihovih saveznika na Irak 2003. godine bio u suprotnosti s Poveljom OUN, dakle kriminalan, što su potvrdile brojne organizacije pravnih stručnjaka, pa i sam tadašnji generalni sekretar OUN Kofi Annan.

Povrh OUN, postoji i čitav niz drugih međudržavnih i naddržavnih organizacija i pravnih akata, čijih su se zahtjeva u njih uključene države dužne pridržavati, koji dakle dopuštaju da se kršenje tih zahtjeva nazove kriminalnim. Odatle slijedi da je i svako kršenje važećeg međudržavnog ugovora od države koja je taj ugovor sklopila kriminalni čin.

Države međutim ne trebaju vanjskopolitičku pozornicu da bi postale kriminalne: To im u pravilu s lakoćom uspijeva i na unutarnjepolitičkoj razini. Dovoljno je da organi države krše zakone koji definiraju njihove dužnosti i prava. Dovoljno je, primjerice, da ti organi, zakonom zaduženi da štedljivo troše novac poreznih obveznika, između ostaloga da za poslove na ostvarenju krupnijih projekata raspisuju javne natječaje i dodjeljuju ih najpovoljnijem ponuđaču, to ne čine, pa da se takve njihove postupke s pravom može nazvati kriminalnim. Kada, primjerice, neki politički moćnik naloži nekom državnom službeniku da na opisani način prekrši zakon, onda i jedan i drugi, kao i državni organ u igri, stupaju na teren kriminala. Pravno i moralno su takvi postupci još gori ako iza njih stoji očekivanje da skuplji ponuđač dio svog dodatnog profita “donira” stranci zahvaljujući čijem je utjecaju na državni organ u pitanju preplaćeni posao dobio.

U Republici Hrvatskoj je, nakon abdikacije premijera Ive Sanadera, kriminal ove vrste postao predmet javne diskusije o “korupciji”: Pod nazivom “korupcija” na vidjelo izlaze čisto kriminalne djelatnosti, što potvrđuje činjenica da se slučajevima u pitanju u pravilu bave policija i sudovi. Stoga se može reći da je za ovakav kriminal riječ “korupcija” eufemistički naziv, budući da je korupcija moguća i u okviru zakona, a nekada joj zakoni čak idu na ruku.

Za razliku od ovakve “korupcije” u Hrvatskoj, na Zapadu, dakle u državama koje su bliže “pravnim državama” od Hrvatske, barem na unutarnjepolitičkoj razini dominira korupcija koja nije u suprotnosti sa zakonom. Tamo ciklus korupcije ne počinje kršenjem zakona na štetu države, da bi netko stekao privatni profit, čiji dio završava u džepovima stranke koja to kršenje zakona omogući, već najprije stranka, posve legalno, dobiva privatnu donaciju, a ako i kada, između ostaloga zahvaljujući toj donaciji, pobijedi na izborima, ona donosi zakone koji idu na ruku ostvarenju posebnih interesa, primjerice povećanju profita donatora. Materijalni efekti u obadva slučaja mogu biti slični, no u drugom slučaju zakonitost nije dovedena u pitanje, tj. državu nije moguće proglasiti kriminalnom i involvirane političare kriminalcima, iako ih je sa stanovišta morala opravdano smatrati koruptnim. Primjerice, u USA je, u ime slobode, u januaru 2010. Vrhovni sud (Supreme Court) odlučio da su privatne donacije političarima i političkim strankama dopuštene u neograničenim iznosima, i time uklonio postojeće barijere širenju zakonite korupcije opisane vrste.

Kako je već spomenuto, nekada se riječi “kriminal” pridaje i značenje koje je šire od pravnoga, tj. govori se o kriminalu i kod kršenja ne samo zakonskih, već i moralnih normi. Pod tom se pretpostavkom kriminalnom u moralnom smislu može proglasiti i spomenuta odluka Vrhovnog suda USA, budući da ide na ruku legalnoj korupciji političara u korist privatnih interesa, a na štetu demokracije. No bez obzira kako se riječ “kriminal” definira, jasno je da zalaganje za pravnu državu zahtijeva zalaganje kako za spriječavanje državnog kriminala u smislu kršenja važećih zakona, tako i za djelovanje države koje je u skladu sa općeprihvaćenim zahtjevima morala, tj. u cilju izbjegavanja i “zakonite” korupcije. Ostvarenju tog cilja svakako ide na ruku mogućnost da se spomenuti zahtjevi morala pretoče u važeće zakone. (mojmir križan)

6 COMMENTS

  1. Milivoj Antolović
    Brajšina 20, 51000 Rijeka
    mob:095/8232602

    USKOK
    Državno odvjetništvo RH
    Državno odvjetništvo u Rijeci
    Nacionalno vijeće za suzbijenje korupcije

    PRIJAVA
    Prijavljujem zbog osnovane sumnje u kriminal i korupciju i iznudu oko milijardu eura,
    gradonačelnika Grada Rijeke Vojka Obersnela,
    župana PGŽ Zlatka Komadinu,
    bivšeg pročelnika urbanizma Grada Rijeke Milorada MIloševića, sadašnjeg pročelnika urbanizma Grada Rijeke, Srđana Škuncu, bivšeg člana poglavarstva Grada Rijeke za urbanizam Ivicu Plišića
    ravnatelja županijskog zavoda za prostorno uređenje Mladena Črnjara

    Osnovano sumnjam da se radi o obliku kriminala i korupcije gdje se putem prostornih planova unaprijed namjerno odredi da se neki objekt, projekt ili sadržaj, mora graditi na određenoj lokaciji na kojoj taj sadržaj iziskuje ulaganja neizmjerno veća od neke druge lokacije, koja je usto i bolja i po svemu primjerenija, ili se sadržaji nepotrebo, dupliciraju. Radi se vrlo perfidnom obliku kriminala gdje se nesavijesnim, nemarnom, nestručnim i krajnje neracionalnim planiranjem, doslovce iz proračuna iznudi odvajanje daleko više sredstava nego potrebno da se isti sadržaj ostvari , još kvalitetnije, i funkcionalnije na drugoj lokaciji ili po drugom konceptu. A da je posrijedi težak kriminal u smislu namjere da se iz proračuna nepotrebo izmuze što više novca, navodi me i to, što nitko normalan ne bi te stvari tako isplanirao, a kamoli stručna osoba zadužena za savijesno i cjelovito planiranje, još kad se gore spomenutim osobama s raznih strana argumentirano i ukazivalo a neodrživost i neracionalnoast njihova planiranja na što su se oglušili.
    Po mojim saznanjima, oko milijardu eura je tako nepotrebno iznudom “ucjenjen” proračun Grada Rijeke, PGŽ i RH, tj određeno da se za projekte ima dati oko milijarda eura više, od onog što bi bilo potrebno po drugom pristupu, a da se dobije isto a usto i stručno kvalitetnije i u bržem vremenskom roku.

    Primjeri:
    PGŽ i Grad Rijeka, u prostorni plan unjeli su gradnju novog velikog kontejnerskog terminala na “zagrebačkoj obali i Rijeci, koji će ukupno u više faza s pristupnom tunelskom cestom D-403 koštati oko 300 miliona eura. Gradnja još nije ni počela a već PGŽ iGrad Rijeka planiraju preseljenje luke i terminala iz Rijeke na Krk (Omišalj), gdje je inače još 70 tih godina prošlog stoljeća planiran novi veliki kontejnerski terminal i luka. Nevjerovatno da prozvani, na osnovu svojih prostronim planova traže kredite za termional na zagrebačkoj obali a znaju da im je cilj i namjera preseliti ga na Krk, te da su sva sredstva usmjerili tamo sad bi ga već imali na Krku a ne nepotrebno dva terminala što pored troška gradnje kasnije izskuje i dvostruki trošak, mehanizacije, policije, špedicije, carine,….Ovakav pristup planiranju je potopuno nestručan, nelogičan, necjelovit, i nevjerovatno neracionalan.
    Znači još se termonal na zagrbačkopj obali nije ni počeo graditi za oko 300 miliona eura a već je prošlost i biti će napušten.

    Drugo: Grad Rijka nije postavio državi zahtijev da se u projekt izgradnje južnog traka riječke obilaznice uvrsti i gradnja dvaju, po Rijeku od izuzetnog interesa čvorova ( Kozala i Lenci), koje je i Grad Rijeka predvidio prostornim planom, te je tako i propuštena prilika da GRad Rijeka dobije te čvorove bez svog financijskog ušešća. sada će Grad Rijeka morati sam ih financirati, te je tako sam sebe oštetio za oko 20 miliona eura. Nije za vjerovati da se takav nevjerovatni propust može napraviti slučajno, te postoji indicija da je namjerno to tako izvedeno kako bi Grad rijeka bio nosioc natječaja, i odabira izvođača i svega što to sa sobom nosi.

    Treće: Grad Rijeka je izgradio sportsku dvoranu na Zametu s cca 2000 mjesta koja će nakon otplate kredita koštati 50 miliona eura, mada dvorane takve veličine se grade za 10 miliona eura. Grad Rijeka u tu cijenu uračunava još i novu malu poštu i mjesnu biblioteku, koju je pak mogao po drugom konceptu dobiti isto daleko jeftinije a ništa manje kvalitetnije.

    Četvrto: Grad Rijeka odabire za lokaciju novog bazena onu lokaciju koja da bi bazen bio u takmičarskoj funkciji, iziskuje još dodatna znanta ulaganja tako da je za oko 55 miliona eura dobiven samo jedan pedesetmetarski bazen i dva mala ne spomena vrijedna, mada se takv bazen na drugoj lokaciji mogao izgraditi za 15 miliona eura.

    Peto: PGŽ i Grad Rijeka su odredili trasu ceste D-4040 i D-8 po trasi koja je u startu bila za 150 miliona eura skuplja od druge varijante koja je po svemu bolja, te ne bi prolazila prvom zonom vodozaštite, kao izgrađena, što je i zabranjeno županijskim pravilnikom o izvorištima pitke vode, kojeg je županija samo zbog prolaska ove trase, promijenila dozvolivši u prvoj zoni gradnju samo najnužnijih objekata vodoopskrbe ali i dodano te četverotračne ceste.

    Šesto: Grad Rijeka je na osnovi jednog drukčijeg urbanističkog pristupa s kojim je isto upoznat odavno, mogao uštedjeti oko 70 miliona eura, da je zgradu nove knjižnice i muzeja moderne umjetnosti uselio u napuštena željeznička skladišta, koja je kupio za 5 miliona eura, a ne graditi muzej moderne u za to neprimjerenoj zgradi koja je jako teška i skupa za adaptaciju u taj muzej.

    Sedmo: Grad Rijeka gradi novi autobusni kolodvor i garažu od cca 1000 parkirnih mjesta za 40 miliona eura, mada je upoznat as konceptim gdje isto može dobiti na istoj lokaciji za samo 15 miliona eura, a usto po svim pravilima struke (konzervatorske, arhitektonske, ,..) bolje, funkcionalnije i ljepše.

    Osmo: Grad Rijeka je u svoj prostroni plan unio obvezu gradnje novog stadiona na Rujevici za, ovisno o kapacitetu od 60 -100 miliona eura, mada se stadion Kantrida uz daleko manja ulaganja može osposobiti da odgovara svim međunarodnim kriterijima, a ovo govore i neki od najpoznatijih svjetskih urbanista.

    Deveto: Grad Rijeka je odredio gradnju studentskog kampusa i sveučilišta što iziskuje gradnju novih zgrada, u vrijednosti višoj od 100 miliona eura, mada je znao da se velike zgrade riječke bolnice, idealne za fakultet, napuštaju, te su se neki studiji bez problema mogli useliti u te uskoro napuštene zgrade, a mnogi fakulteti su mogli ostati gdje i sad bez selidbe. tako je grad Rijeka iznudio državi, više od 100 miliona eura, mada to za razvoj sveučilišta uopće nije bilo potrebno toliko, već niti desetina toga, radi adaptacije zgrada u riječkoj bolnici.

    Još je takvih primjera, vođenih po istoj matrici, krajnje neracionalnost u skupoći, koncepciji i nepotrebnosti baš na toj lokaciji.

    Molim da izvršite uvid i ispitate sve ovo,u tu svrhu angažirate urbanističke vještake, a i mene pitate o detaljima i drugim primjerima, koji su poznati i drugim osobama, te da mi date povratnu informaciju o učinjenom.
    Milivoj Antolović

  2. Milivoje, kako te nije sramota predložiti takve gluposti? Zar su studenti osobe niže vrste da ćemo ih useljavati u trošne zgrade? Jesi ti bio unutra, u tim zgradama, duže od 1 sata? Kako te nije sramota predložiti da se studenti, kao budućnost ove države iz trošnoga sele u još trošnije?
    I gdje su ti dokazi za sve ovo? Optužbe temeljiš na nekim svojim pretpostavkama, procjenama, iznosima… Imaš li barem jedan, bilo kakav neovisni dokaz koji bi mogao potvrditi tu tezu? Osim, samo tebi logičnim, analizama, ocjenama i pretpostavkama.
    Hm, nemaš, jer to što si napisao je hrpa rekla – kazala gluposti. Da tebe riječka javnost doživljava, sada bi bio s “time” u Gradskom vijeću jer bi tako odlučili građani na izborima. Zamisli, građani na izborima, koji su ispred tebe odabrali i HDZ, i SDP, i PGS, i Listu za Rijeku i Akciju madih i HSU. Di si ti u toj priči? Koliko tebe ljudi podržava? 1, 2 ili 10 osoba?
    Nijedna vlast nije savršena, ne tvrdim to. Ali tvrdim da ovi koji sada vode grad (i vlast i oporba) su na daleko većoj razini od tebe. I to je za tebe gorka istina. Zato ti je vrhunac života pisanje na nekom portalu u komentarima koje rijetki čitaju.

  3. @dalabu – “trošne zgrade” o kojima pričaš su biseri riječke arhitekture, koji bi bili u boljem stanju da su redovito održavani, a ne da se novac iz spomeničke rente umjesto za održavanje riječkih pročelja daje za obnovu Galeba. BTW, jesi bio kad u novoj zgradi Akademije u kampusu? Napravljena je od jeftinih materijala, iako je potpuno nova komadi zidova otpadaju, kad pada kiša prokišnjava, ljeti je nesnosno vruće … a vjerujem da su velike pare dane za taj fuš.

    I da. Ne poznaješ osnove demokratskog procesa. To otkriva tvoja rečenica: “Da tebe riječka javnost doživljava, sada bi bio s “time” u Gradskom vijeću jer bi tako odlučili građani na izborima”. KOliko znam, Mićo se dosad nije kandidirao na izborima pa ga “riječka javnost” nije ni mogla izabrati u gradsko vijeće.

  4. Dalabu komunjaro samo ti štiti svoje. SDP je uništio ovaj grad ! Linič ,Obersnel i ekipa. Pogledajte nam sport , kulturu, zabavne sadržaje za mlade sve je to dno dna, koliko možete nabrojati dizalica u našem gradu , nema razvoja, nema perspektive … luka nam je isto otišla kvragu sta je svijetlo u ovom gradu ?

  5. Ako ovaj portal nije čitan, što onda ti radiš na njemu?
    ( …samo bi se trebale izgraditi jedinice studentskog smješata moguće na Školjiću, a sve ostalo bilo je nepotrebno)

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here