Johnny Weissmuller (1904–1984) bio je poznati američki plivač i glumac. Najpoznatiji je po tome što je igrao ulogu Tarzana u seriji filmova snimljenih od 1930-ih do 1950-ih. Kao plivač, Weissmuller je bio izuzetno uspješan, osvojivši pet zlatnih olimpijskih medalja i postavivši brojne svjetske rekorde.
Srbi tvrde da je rođen u Vojvodini
Weissmuller je rođen u Freidorfu (danas Rumunjska) i emigrirao je s obitelji u Sjedinjene Američke Države kad je bio dijete. Postoji dvojba oko mjesta njegova rođenja – je li rođen u Freidorfu ili u Međi (Srbija). Službeni izvori navode Freidorf, iako su u u Međi godinama namjeravali podignuti spomenik. Njegovi roditelji, Elisabeth Kersch i Petrus, bili su banatski Nijemci. Kada je János imao sedam mjeseci, obitelj se preselila u Sjedinjene Američke Države. Putovali su 12 dana brodom iz Nizozemske do otoka Ellis, te su se naselili u Windberu, Pennsylvanija, gdje su 1905. dobili drugog sina Petera. Američka imena su im postala Elizabeth, Peter, i Johnny, te su se 1908. preselili u Chicago.
Plivačka karijera
Plivati je naučio u mladosti i ubrzo je postao jedan od najboljih plivača svog vremena. Osvojio je zlatne medalje na Olimpijskim igrama 1924. i 1928. godine, dominirajući u disciplinama slobodnog stila. Također je postavio više od 50 svjetskih rekorda tijekom svoje plivačke karijere.
Živio u našem gradu, Rijeka to potpuno ignorira
Poznato je da je Weissmuller na kratko vrijeme (prije odlaska u Ameriku) živio u Rijeci (njegov otac je bio satnik austrijske domobranske vojske, dok je majka radila u tvornici duhana). Za razliku od Rumunja ili Srba, Rijeka nije nikada obilježila ili valorizirala činjenicu da je poznati holivudski glumac i olimpijski plivač živio u našem gradu. Nema ni jedne spomen ploče ili spomenika koji bi strancu mogao dati do znanja da je Johnny Weissmuller (barem na kratko) bio naš sugrađanin. Ervin Dubrović (dugogodišnji ravnatelj Muzeja grada Rijeke) je 2008. godine uvrstio Weissmullera na popisu emigrantskih priča u svojoj publikaciji From Central Europe to America 1880-1914 koja se bavi tematikom hrvatske i europske emigracije.
Rijeka je početkom 20. stoljeća bila emigrantska luka, nema spomenik ili muzej o emigraciji
Primjer Weissmullera nije izoliran, niz znamenitih ličnosti (o čemu je pisao Dubrović) su isplovili iz riječke luke u Novi svijet. Rijeka je početkom 20. stoljeća bila jedna od vodećih europskih luka. U to vrijeme postojala je brodska linija Rijeka-New York. Gradonačelnik New Yorka Fiorello La Guardia (koji je od 1904. do 1906. bio američki veleposlanik u Rijeci) je osobno provjeravao emigrante prije odlaska u Ameriku. Sve ove povijesne crtice bi bile dovoljne da se izgradi turistička priča o našem gradu. Umjesto toga, Grad je odlučio sve svoje adute uložiti Titov Galeb, što samo po sebi ne mora biti problem, problem je što Galeb – nije uopće u funkciji.
