Nakon tužbi za klevetu Radović tužio Čermaka za ratno profiterstvo

Saša Radović je uputio medijima otvoreno pismo s pozivom predstavnicima hrvatske vlasti i građanima da kao javnost budu nazočni glavnoj raspravi povodom tužbe Ivana Čermaka za klevetu, 30. lipnja 2011. u 13 sati u Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu, Ilica 207. soba 112/l.

Zbog približavanja EU, nezastarijevanja ratnog i pretvorbenog kriminala, te zbog novog trenda procesuiranja nedodirljivih – važnost ovog suđenja daleko nadilazi optužbu za klevetu, te smatram da je prisutnost medija i javnosti neophodno i od velike važnosti za budućnost RH, piše Saša Radović.

Ivan Čermak podnio je četiri tužbe za klevetu protiv Radovića. Traži 70.000 kuna za pretrpljene duševne boli. Dvije tužbe su na Općinskom građanskom sudu, a dvije na Općinskom kaznenom sudu.

– Optužen sam zbog izjave u emisiji HTV-a Dosier.hr i objave u svojoj knjizi ‘Tko je jamio, jamio!’ da se je Ivan Čermak, glavni logističar HV, obogatio na prodaji hrvatske nafte koja je pokretala srpske tenkove. Ti tenkovi ubijali su moje suborce. Napomenuo sam da je njegov glamurozni dvorac Klokovec, vrijedan milijune eura – poprskan krvlju naših branitelja, piše Radović.

Kaže kako je bio iznenađen tužbama jer je Čermakovo ratno profiterstvo, odnosno prodaja nafte za srpske tenkove, notorna činjenica odavno obznanjena nizom članaka u tisku i na portalima po različitim autorima. – Uložio sam protutužbu kojom tražim da se Ivan Čermak kazni zbog podrivanja vojne i obrambene moći Republike Hrvatske, članak 150. KZ-a (kazna najmanje pet godina zatvora). Svojom pomoći SAO Krajini, nedvojbeno je Čermak prouzrokovao smrt i ranjavanja naših branitelja. Osim toga tražim da mu se, ratnim profiterstvom stečena milijunska imovina oduzme i vrati Republici Hrvatskoj. Obaviješten sam da je predmet upućen Županijskom državnom odvjetništvu, navodi Radović.

– Slijedom okolnosti imao sam pristup mnogim dokumentima iz vremena stvaranja naše države. Pronašao sam podatke o spomenutom, povijesno najgorem i moralno najprljavijem segmentu našeg Domovinskog rata, sramotnom snabdijevanju naftom SAO Krajine – ne samo u medijima nego i u službenim aktima. Trgovina svim i svačim, a posebice s hrvatskom naftom, odvijala se putem osuđenog ratnog zločinca, Fikreta Abdića i stizala do naših neprijatelja. Po Čermakovim riječima (stenogram sjednice VONS-a od 19. rujna 1993.): „došli smo do zaključaka, da po pojedinim strukturama robe, ako u Cazinskoj krajini ima 250 tisuća stanovnika, u ovih šest mjeseci robe po pojedinim je poslano, kao da ima za pet, šest milijuna“,… „Znam ja da on prodaje, znam, i ide na drugu stranu itd“… jasno je da ta enormno velika količina robe (nafte!) „ide na drugu stranu“ (srpsku). Čermak nije rekao ali je vrlo dobro znao da su to srpski tenkovi.

Najodgovornija osoba na tom krvavom poslu bio je Ivan Čermak, na dužnosti glavnog logističara HV. Taj general, po stručnosti vodoinstalater, takoreći preko noći, postao je naftni magnat, milijunaš i najbogatiji profiter Domovinskog rata.

Moj program oduzimanja nezakonito stečene imovine i vraćanja opljačkanog državi Hrvatskoj vremenski se poklopio s izmjenom i dopunom Ustava RH o nezastarijevanju ratnog i pretvorbenog profiterstva, te Zakona o oduzimanju nezakonito stečene imovine. Objavio sam trilogiju; knjige („Tko je jamio, jamio!, „Vratite opljačkano bando lopovska“ i „Histria terra nigra“) u kojima inzistiram da se imovina i bankovni računi ratnih profitera, pretvorbenih profitera i ostalih lopova – vrate hrvatskom narodu.

Inzistiram na jednostavnom modelu razvijenih zemalja gdje je za oduzimanje vlasništva nadležno Ministarstvo financija, odnosno njegova porezna uprava, odnosno porezni činovnik, a nikakav USKOK, DORH, niti sudovi. Onaj ili ona kome/kojoj je oduzeta imovina (jer nema dokaza kako je stekao/stekla imovinu i novac i nije platio/platila državi porez) ima samo jedno, jedino pravo, i to pravo na tužbu ili žalbu nadležnom sudu. No, to u razvijenom svijetu u principu ne rade – jer ne mogu dokazati zakonitost stečenog (Eliot Ness je bio samo porezni činovnik).

Kao najvećem i najbogatijem ratnom profiteru Domovinskog rata, Ivanu Čermaku, posvetio sam najviše pozornosti u sveopćoj pljački Hrvatske. Tražim da se ustanovi njegova kaznena odgovornost za podrivanje vojne i obrambene moći Republike Hrvatske. To je i moja dužnost, jer neprijavljivanje takvog počinjenog kaznenog djela kažnjivo je po članku 300. KZ.

Tražim i to, da Porezna uprava Čermaku postavi sljedeća pitanja: „Odakle vam to?“ i „Jeste li platili porez na to?“ Ukoliko nema relevantne dokumentacije za porijeklo enormne imovine i milijuna eura na računima – treba sve oduzeti i vratiti državi Hrvatskoj.

Na eventualni i očekivani odgovor „nekih institucija“ da ja kao pojedinac, hrvatski građanin, nemam pravo inzistirati na oduzimanju opljačkanoga od zločinaca, ratnih i pretvorbenih profitera, odgovaram pitanjem: „A, tko to ima pravo, ako ja, dragovoljac HV – nemam pravo?“ Mi, dragovoljci i branitelji stvorili smo ovu zemlju.

Otvorenim pismom hrvatskoj vlasti, DORH-u, medijima i javnosti želim započeti akciju da sramotno ratno profiterstvo dijela hrvatske političke elite – ne ostane samo na procesima Čermakovih tužbi za klevetu – nego i da bude javno osuđeno.

Usrdno se nadam da će DORH, koji godinama ima relevantne dokaze po spomenutom predmetu – konačno otvoriti procese ratnih zločina profiterstva u odnosima Hrvatske, samozvane SAO Krajine i Karadžićeve VRS, piše Saša Radović. (Ipress)