Najlošiji ministar unutarnjih poslova od 2001. godine po statistikama o radu policije u samom MUP-u je Ranko Ostojić. Upravo on je najvjerojatniji budući potpredsjednik hrvatske Vlade. Sve po izboru premijera Zorana Milanovića.
Ranko Ostojić je od 2008. godine član Predsjedništva Socijaldemokratske partije. Za očekivati je da će upravo on postati desna ruka premijera nakon odlaska dosadašnjeg potpredsjednika Nevena Mimice na rad u Bruxelles. Za očekivati je još više da to neće biti zbog partijskih “zasluga”.
Kritičari rada Ranka Ostojića podsjećaju da ga policijski sindikati prozivaju za najveću čistku u Policiji nakon 1990. godine jer je za 2.439 popunjenih rukovodećih mjesta raspisao natječaje za nove ljude. Taj Ostojićev potez je okarakteriziran “dehadezeizacijom Policije”.
Pored posla ministra unutarnjih poslova Ranko Ostojić je i predsjednik Savjeta za koordinaciju sigurnosno-obajveštajnih službi. Pristojnosti radi neću uporabiti izraz ministra Slavka Linića za Ostojićevog prethodnika Tomislava Karamarka, ali za neupućene navodim da ga je nazvao “špijunčinom”. Stoga se već na osnovi tih dviju Ostojićevih funkcija, a nekmoli još i one potpredsjednika Vlade otvara pitanje prevelike koncentracije moći u rukama jednog čovjeka, kao i latentna mogućnost “miješanja” policijskog i civilnog sektora.
Hrvatska, srećom, nije policijska država. Štoviše i Policija i sigurnosno-obavještajne službe trebaju raditi što bolje svoj posao u interesu svih građana Hrvatske. Zato su ključni kriteriji stručnost i profesionalnost uz uvijek aktualnu depolitizaciju. A sad slobodno ponovno pročitajte prvu rečenicu teksta…(Giancarlo KRAVAR)
