Napustimo metropolu! Da odmah pojasnim, ne znači napustiti Zagreb, također ne znači napustiti Hrvatsku. Napustiti metropolu znači: imati volje i snage i odlučnosti napustiti taj štetni i bezumni centralizam.
Taj pomamni centralizam koji nastoji uniformirati naše akcije i naš život, unificirati razmišljanje i osjećaje, sputavati ljude i ideje unutar svoje ograničenosti i sistematske jalovosti.
Treba napustiti sve što je društveno neprirodno i nazadno, sve što nam uskraćuje nadu, dignitet i pravo na osmišljeno življenje. Zašto, i u ime čega se u trećem mileniju odricati prava i htijenja koja su srž našeg ljudskog dostojanstva. Tko u ovoj ludoj igri na granici more “miješa karte i određuje pravila igre” ?
Ovaj poziv da napustimo metropolu naročito je značajan danas.
Istra i Rijeka su granične teritorijalne jedinice koje postoje mnogo vremena prije osnutka RH praktično oduvijek u cijeloj svojoj povijesti. Providnost ili zla kob postavile su nas na prostoru sudara triju najvećih etničkih mastodonata Europe i svaki od njih je brusio svoje kljove na ovim prostorima.
I sada nova metropola postavlja htijenja koja su često besmislena jalova i štetna. Metropola vidi, osjeća i zna samo za svoje probleme i poteškoće. Nju ne zanimaju naši prohtjevi, naše vizije i naša budućnost.
U vrijeme predizborne kampanje naučit će nešto o našoj zajednici i to papagajski ponavljati. Nju zanimaju samo vlastiti problemi, a za periferiju mari jedino kada nešto treba i kada treba naš izborni glas. Ona nam danas nudi samo jalovi spektakl koji dnevno gledamo. Spektakl, koji je degutantan i koji nam se gadi.
Gdje ima više političke prostitucije i kriminala nego u metropoli u kojoj je uništeno sve što je bilo lijepo (sport … ). Gdje se uništavaju institucije pravne države više nego u metropoli?
Povijest europskih prilika nas upućuje, da ljudi i narodi koji žive na granicama, ako su autonomni u svom djelovanju, mogu pospješiti razumijevanje i mir između naroda. To je jedan od razloga, ne jedini, zašto granične regije trebaju imati višu autonomiju. To je prvi razlog koji nas upućuje i opravdava traženje visoke autonomije i nesputane samouprave. Ako toga nema, ti narodi i ti ljudi od posljedica izolacije, polako prigušeni centralizmom gube identitet, a njihova samosvojnost nestaje i odumire. To si svaki centralizam želi i na tome djeluje.
Rijeka i Istra su uvijek imali društveno i privredno stanje ispred “matičnih” država ma koje one bile. Samo da podsjetimo, prije drugog svjetskog rata su u sezoni u Istru dolazile velike skupine “bracciante” (najamnika) da rade na poljima. Danas je Istra poljoprivredno i industrijski zanemarena. Forsira se samo turizam i graditeljstvo što je veoma upitno i veoma riskantno (slučaj Španjolske).
Industrijska popunjenost i razvijenost je u Rijeci bila ispred mnogih gradova i iznad mnogih krajeva Europe. Rijeka je sa svojom industrijom i naprednim radništvom, i jasno stanovništvom, bila iznad cijele Hrvatske, ispred bilo kojeg njenog dijela.
Sada u drugoj državi, kao matičnoj(?), poslije smišljenog pomora privrede, Istra i Kvarner imaju najveću i najbolju turističku ponudu u ovoj državi. No, to za metropolu ništa ne znači, metropolu vuče samo vlastiti profit, ona periferiju tretira kao kravu muzaru.
Očito je da nisam zaljubljenik centralizma i centralističkih režima. To više ako su ti centralizmi nasilni, nesposobni, nemoralni i nazadni.
Lijepo kaže moj prijatelj preko mosta: da nije Zagreba imali bi i kolodvor i knjižnicu i jeftino grijanje i jeftin gradski prijevoz i slobodan parking vikendom jahte vezane na obali i na desetke kruzera i rivu za šetnju i sve firme u blagostanju i vrhunske sportske klubove i hrpu parkova, trgova i dječjih igrališta umjesto nakaradnih građevina… jedino smo se, hvala Bogu, izborili da imamo svoga intendanta u HNK.” I novu ekipu vlastohlepnih političara odanih regionu, dodajem.
svašta !