Ne vjeruj političarima ni kad darove nose

Tako je u dimu i vatri, u jednoj jedinoj noći, prije više od tri tisuće godina, nestao slavni Prijamov grad – Troja. Legenda kaže da se to dogodilo 24. travnja 1184. god. prije Krista. Veliki drveni konj izgrađen je na prijedlog lukavog itačkog kralja Odiseja i ostavljen kao znak grčke predaje i povlačenja. Neki Trojanci bili su sumnjičavi, nisu vjerovali da su Grci odustali. Najglasniji među njima bio je Apolonov svećenik Laokont s riječima: “Ne vjeruj Danajcima ni kad darove nose!” Ipak, Trojanci su srušili zidine i ugurali konja u grad, označivši tako svoj kraj.

Za razliku od Troje koja je nestala u jednoj noći, Hrvatska sa svojim “trojancem” životari već dobrih 25 godina. I da toga sami nismo bili svjesni, preko noći, kroz spontani rodoljubni duh “Bojovnika iz Čavoglava”, nastao je negdje u pozadini tih ratnih zbivanja hrvatski politički “turbofolk”. Sada, da li se on sponatano dogodio ili je sve to bilo pomno smišljeno, o tome ćemo više znati kada se znanstvenici ozbiljnije pozabave tim vremenom.

Kako su na kraju priče ostale samo mrvice na stolu, počele su padati maske i postali smo svjedoci jada i bijede hrvatskog političkog “turbofolka”. Upravo prije izbora Milanovićeva vlada svoju (ne)sposobnost želi podijeliti s lokalnom zajednicom. Tih par kuna više koje žele podijeliti građanima je cijena koju treba platiti za njihov novi mandat. Ministri kojima ministar Lalovac želi nametniti superviziju struke u trošenju proračunskog novca, zbog nadolazećih izbora počeli su se ponašati kao onaj odmentnuti junak iz Sherwoodske šume koji otima novac Sheriffa od Nottinghama.

U obranu siromašnih i potlačenih građana odmah je stao i naš lokalni samuraj Obi-san. Otkad su prihodi grada pali ispod 700 milijuna HRK, a dugovi pritišću sa svih strana, s tih 50 milijuna kuna manjih primanja teško da će namaknuti novac da održi ta visoka socijalna davanja. Cijenu socijalne solidarnosti ovaj put platit će zaposlenici uprave. Dosadašnju cijenu socijalne solidarnosti platili su obrtnici i mali privatnici koji su u znak solidarnosti solidarno zatvorili svoje radnje i firme. Prije njih tu su socijalnu solidarnost platile malo veće riječke firme.

Nakon “nove pravednosti” sadašnji predsjednik Josipović dolazi sa novim borbenim pokličem “nova republika”. Izgleda da je shvatio da sa ovakvim predsjednikom Vlade i njegovom strankom ne može doći de te “pravednosti”. Na brzinu je skupio ustavne stručnjake kako bi slozili novi Ustav. S tim novim Ustavom želi stvoriti “novu republiku”, a preko nje će onda doći do te pravednosti koju je obećao u ovom mandatu. Kako predsjednik nije mogao doći do pravednosti zbog “stare republike” koju vodi Milanovic, a ovaj mu nosi potpise!? Ovdje stvarno nesto ne štima!!

Prijašnja ženska kandidatkinja za predsjednicu “stare” Republike iskočila je iz paštete, a ova sadašnja izgleda iskočila je iz Barbie kutije. Bila su ono druga vremena. Bivši predsjednik HDZ i Vlade “Don” Ivo volio je konkretne stvari za doručak. Sadašnji predsjednik HDZ, kao bivši “špijunčina”, više voli gadgete s kojim može upravljati iz daljine. Da se ne bi desila tvornička greška, postoji tu i Vasin rezervni daljinski upravljač. Prema tome, preko daljinskog do Pantovčaka.

I dok naša Hollyca darka po cirkularnoj ekonomiji te cirkularnom pilom reže debeo sloj naoblake kako bi svjetlost pala na kineske foto-panele , istovremeno prof. Gabrić vjeruje kako je ovog puta ipak našao način kako hrvatsko društvo izliječiti od “političkog turbofolka”. Nakon što mu je familija Kosor napokon otvorila oči, zuštro se vratio doktorskom radu i ovog put traži lijek za hrvatsku sljepoću. A dok prof.dr. Gabric ne nađe lijek, držite se one Apolonovog svećenika Laokonta: “Ne vjeruj Danajcima ni kad darove nose!” (boris bradarić)