Home Kolumne O riječkom distriktu u 16. stoljeću (1.dio)

O riječkom distriktu u 16. stoljeću (1.dio)

1172
0

Obalni dio Podbrega, od Preluka prema gradu, zvao se B(e)rgud(i) (od latinskog virgultum – šikara) i bio je vrlo šumovit. I Kastavci su tu imali vinograde, oranice i maslinike, ali im je sječa drva bila zabranjena. Riječani su pak mogli sjeći drva, bilo da su ondje posjedovali zemlju li ne.
Nakon brgudske šume, dolazimo do brijega zvanog Rečice ili Sveti Mikula – San Nicolo’, čiji je blagi obronak, prema zapisima kancelara, sav pokriven šumicama, maslinicima, vinogradima i vrtovima. Prevladavaju ipak maslinici, gotovo isključivo u vlasništvu augustinskog samostana Sv. Jeronima. Imali su maslinike uz more i Toma Veslarić, Antonio Toporisić i Ivan Knežić. Ostali vlasnici vinograda i čistina razbacanih među maslinicima bili su bratovština sv. Sebastijana, Ottaviano i Virginia, djeca pokojnog Vincenzo del Paduano, Toma i Jakov Milčić, Mihael Lenić i župnik Koščić. Kapela sv. Nikole pripadala je samostanu te je do 1689. bila sjedište bratovštine mornara i kalafata. Zatim je napuštena i srušena 1788. godine.
Nastavljajući plažom, javna je cesta prolazila kroz maslinike i rijetke vinograde mjesta zvanog Ponsal (u spisima također Ponxala i Pomosala, vjerojatno romanskog porijekla). I ovdje je samostan sv. Jeronima bio najveći vlasnik, posebno maslinika, koji su ili kupljeni ili oporučno ostavljeni samostanu. Privatni vlasnici bijahu: Bernardin Tertan, Marko Perdevačić, Sicilijanac (ali i riječki građanin) Vincenzo Lanfusa, Petar Biletić, Giuseppe de Turri, Antonio Rudac, Pietro Antonio Spadaro, Ivan Labochar, obitelj Parchlin itd.
Slijedi lokalitet zvan contrada Santa Cecilia/ Cecilinovo/ Valle cecilina, gdje se nalazila crkvica sv. Cecilije, i koji se prostirao od morske obale do današnje Vukovarske ulice. Znamo vrlo malo o ovdašnjim zemljištima.
Raznovrsno kultiviran bio je lokalitet koji sa sjevera “grli” Ponsal i Cecilinovo, a to su Plase ili “contrada delle plasse” (plasa = iskrčeno zemljište; čistina u šumi; ravnica). U notarskim se spisima može izbrojiti 33 vinograda, 11 oranica te nešto malo vrtova, maslinika i šumica. Nalazimo i nešto kućica te kapelu sv. Martina. Bogati zemljoposjednici bile su obitelji: Biletić, Škampić i Kurilčić.
Lokalitet koji slijedi je Brajda (latinski germanizam “braida” znači “prigradsko polje”), gdje je većina zemljišta intenzivno obrađena sve do plaže. U ovom se predgrađu seoske kuće izmjenjuju s mlinovima porazbacanima među maslinicima, njivama i vinogradima, a između kojih teku bistri potoci. Tu su imali posjede riječki kaptol, vrlo imućni trgovac Luka Spicijarić i Nicolò Pasquino.
Slijedi potom lokalitet Andreščića ili contrada Sant’Andrea, koji se prostirao skoro pa do gradskih zidina. Tu imamo brojne kuće, njive i vinograde, a 1582. spominje se i špital sv. Andrije. Prostrana su zemljišta ovdje posjedovali Nicolò Ferducio iz Ancone, Jakov Raunichar i Luka de Funcha zvan Glad ili Želadija.
(To be continued…)

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here