Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel danas je reagirao na nevjerojatne izjave na “Hodu za život” održanom u Rijeci.
‘Najpametnije bi bilo da „životni hodovi“ prestanu hodati jer svake godine poruke su im sve gore, manipulacija javnošću sve snažnija, a zagađenje koje prosipaju u području ljudskih i građanskih prava – sve je veće.
Najnovije izjave sa Hoda za život u Rijeci o silovanim ženama – ubojicama, toliko su grozomorne da meni nije jasno kako se ne pokrene preispitivanje zdravog razuma dotične i sljedbenika joj, po nekoj službenoj dužnosti po kojoj se pokreću razna preispitivanja društvenih pojava.
Inače, jučer se, kako čitam, Hod za život ogradio od riječkog Hoda za život i naveo da ni udruga Malaika ni Barbara Brezec Benigar nisu dio nacionalne inicijative Hod za život te da su toj „divnoj dami“ poslali zahtjev da prestane neovlašteno koristiti zaštićeni logo i vizualni identitet Hoda za život
Posebno mi je to zanimljivo nakon što ta ista žena već tri godine organizira riječki Hod za život i nakon što Željka Markić, nimalo se ne ograđujući od nje, prije tjedan dana najavljuje riječki Hod za život i iznosi „tešku muku po životima“ jer joj u dva grada gdje su SDP-ovi gradonačelnici na vlasti, u Rijeci i Sisku, baš ti gradonačelnici aktivno otežavaju da se hoda kroz centar grada.
Pa šta to „otežavanje“ smeta Željku Markić kad ionako riječki Hod nije u njenoj organizaciji? Naravno, smeta je – jer jest. Itekako je u organizaciji Željke Markić, ali i ne samo nje nego i čitave hrpe povezanih udruga, političara, stranaka, zastrašujućih pojedinaca koji nam od države rade zatucani srednjevjekovni kavez.
U riječkom Hodu za život proteklih se godina šetalo pola aktualne Mostove izborne liste, među njima primjerice, i Marin Miletić.
A na „životnom hodanju“ diljem Hrvatske zajedno bi se našli mnogi otvoreni desničari koji se sada tobože međusobno razilaze na putu prema skupljanju glasova birača. Vuk dlaku mijenja ali ne mijenja ćud.
Samo po sebi, hodanje nije neki ultimativni problem. Važno je razumjeti da se čitav set radikalnih konzervativnih želja i ideja krije iza manipulacije riječima „život, obitelj i domovina“. A kada takvi ljudi dođu u poziciju da kroje zakone i pravila u državi, i kada im birači naivno dopuste da sjednu u zastupničke klupe, mali je korak do strahovlade i mnogih nesloboda kojima nam prijete.
Jedni bi silovane žene proglašavali ubojicama, drugi bi im zabranjivali pobačaje, treći bi ih slali na konzultacije s obitelji, ili pak tukli ljude po prstima, a i usput bi malo zabranjivali ankete…
A kada se pred njih same stave riječi koje su izgovorili i kada nas šokiraju užasom koji su spremni sijati, onda slijedi njihovo oblačenje janjeće kože, ograđivanje, pravdanje…
Međutim, dio ovih ljudi dolazi u mogućnosti da sjedne u saborske klupe ili u Vladu, a tad će njihove ideje biti pretočene u zakone i pravila po kojima će građani morati plesati svoje živote.
U povijesti su već viđene takve strahovlade. Idu izbori, ovim se zastrašujućim licima treba glasno suprotstaviti, nema smisla šutjeti ili birati život pun straha i zabrana’, poručio je Obersnel.
