Ljeto 1939. godine označava početak stvaranja legendarnog Grande Torina, kada je industrijalac Ferruccio Novo preuzeo mjesto predsjednika AC Torina, naslijedivši inženjera Giovannija Battistu Cunibertija. Za Nova, to je bio povratak u prošlost, budući da je kao mladić igrao za Torino 1913. godine, iako nikada nije uspio dospjeti do prve momčadi. Novo se okružio se sposobnim suradnicima, uključujući bivše igrače poput Antonija Jannija, Maria Speronea (prvaci Italije 1928. godine) i Giacinta Ellene. Rinaldo Agnisetta, tadašnji direktor jedne transportne tvrtke, postao je izvršni direktor, dok je Roberto Copernico imenovan savjetnikom. Leslie Lievesley, Englez, preuzeo je ulogu trenera mladih momčadi. Tehničko vodstvo je preuzeo Ernesto (Ernő) Egri Erbstein, koji je morao raditi pod pseudonimom zbog tada važećih rasnih zakona.
Osvojio pet uzastopnih naslova
Ernö Egri Erbstein ime je koje možda nije široko poznato, ali ovaj mađarski trener bio je arhitekt jednog od najvećih poslijeratnih nogometnih timova. Il Grande Torino (Veliki Torino) osvojio je pet uzastopnih talijanskih naslova nakon Drugog svjetskog rata, no cijela momčad, zajedno s Erbsteinom, stradala je u prvoj velikoj nogometnoj zrakoplovnoj nesreći na Supergi (torinska bazilika) 1949. godine.
Priča o Erbsteinu, mađarskom Židovu koji je uspio dovesti niz malih timova do promocije u Italiji unatoč rastućem antisemitizmu i preživjeti holokaust, bila je zaboravljena desetljećima. Sve do sada.
Prvi nogometni koraci
Rođen 1898. godin u Mađarskoj, Erbstein je odrastao tijekom Prvog svjetskog rata i služio kao časnik u mađarskoj vojsci. Nakon završetka neprijateljstava, započeo je život profesionalnog nogometaša, pretežno u Budapesti Atlétikai Klubu (BAK). Međutim, tek nakon završetka igračke karijere počeo je ostavljati trajan dojam na nogomet.
Riječka Olympia je prepoznala njegov nogometni talent
Nakon završetka srednje škole, započinje raditi kao burzovni posrednik, iako nogomet postaje manje važan, nastavlja igrati za BAK. Ipak, 1924. godine riječki klub Olympia, kasnije preimenovan u Fiumana (današnja Rijeka), uočava njegov talent i nudi mu angažman. U dresu riječkog kluba Erbstein odigrava 18 utakmica i postiže 5 golova. Sljedeće godine prelazi u Calcio Vicenza (još uvijek nepoznat kao L.R. Vicenza), tadašnju drugu ligu, današnju Serie B (koja je tada bila više nalik današnjoj Lega Pro), gdje odigrava 28 utakmica i postiže 2 pogotka. Tijekom boravka u Vicenzi, 1926. godine oženio se Jolandom Hunterer, koju je upoznao u Mađarskoj; 18. veljače iste godine, u Budimpešti, rodila im se prva kći, Susanna, koja će kasnije postati poznata balerina, koreografkinja i učiteljica klasičnog baleta.
Kratki povratak u Mađarsku
Po povratku u Mađarsku, Erbstein se posvetio proučavanju nogometa, istražujući taktike igre i fizičku pripremu sportaša, dok je redovito pratio novitete iz Engleske, koja je u to vrijeme bila nogometni uzor.
U Italiji je njegova reputacija trenera bila dobro poznata. Prvo trenersko iskustvo stekao je u U.S.F. De Pinedo iz Andrije, a zatim je 1928. godine prešao u Bari, gdje je završio sezonu na trinaestom mjestu u Diviziji Nazionale. Sljedeće godine vodi Nocerinu do petog mjesta u finalnoj južnoj skupini Prve divizije, što mu je donijelo priznanje i ulicu po njegovom imenu u Lucchi.
Prvo iskustvo u Serie A
Sezone 1930./31., Erbstein se priključuje Cagliariju u Prvoj diviziji i uspješno vodi momčad do promaknuća u Serie B, gdje su sljedeće godine završili na trinaestom mjestu. U isto vrijeme, 1931. godine, u Budimpešti mu se rađa druga kći, Marta.
Godine 1932. preuzima Bari u Serie A, no sezona je počela loše, što dovodi do njegove smjene nakon sedam utakmica i ispadanja kluba iz lige. Sljedeće godine postaje trener Lucchesea, gdje osvajaju prvo mjesto u skupini F i finalnoj skupini C, čime se kvalificiraju za Serie B. U sezoni 1934./35. završavaju na sedmom mjestu, a sljedeće godine vode prvenstvo i ulaze u Serie A. U svojoj prvoj sezoni u najvišem rangu, Lucchese postiže sedmo mjesto. Tijekom posljednje sezone 1937./38., zbog zdravstvenih problema, Erbsteinu pomaže Umberto Caligaris, s kojim uspijevaju osigurati opstanak kluba, završivši četrnaesti.
Fašistički rasni zakoni utječu na njegovu karijeru
U Lucchi, Erbstein je bio iznimno cijenjen i vjerojatno bi ostao da nije bilo fašističkih rasnih zakona koje je Italija uvela 1938. godine. Ti zakoni ozbiljno su utjecali na njegov život, osobito zbog zabrane upisa njegove djece u javne škole. Kako bi zaštitio svoju obitelj i omogućio kćerima nastavak školovanja, Erbstein prihvaća ponudu Torina i preseljava se u Italiju. Sa sobom dovodi Alda Olivierija, svjetskog prvaka, i omogućuje mladom Rafu Valloneu da debituje u prvoj momčadi, dok Bruno Neri, bivši igrač Lucchesea, također dolazi u Torino.
Sezona 1938./39. počinje obećavajuće za Torino, koji pobjeđuje Lucchese s 5-1 i Bolognu s 3-0. Međutim, momčad se suočava s problemima, gubi bodove protiv Lazija i Rome, ali se ponovno vraća na čelo prvenstva 18. prosinca 1938. pobjedom protiv Ambrosiane. Nažalost, istog dana, zbog svojih židovskih korijena, Erbstein je pozvan od strane policije i prisiljen je napustiti Italiju, čime gubi posao, a njegove kćeri, iako krštene, ne mogu nastaviti školu.
Erbsteinova posljednja utakmica bila je 29. siječnja 1939. protiv Triestine, koju Torino gubi 3-1. Nakon toga, Ignác Molnár preuzima njegovu poziciju, dok Mario Sperone ostaje trener. Bez Erbsteinove prisutnosti, Torino završava sezonu kao drugoplasirani zbog poraza od Genoe i drugih slabijih rezultata.
Radni logor i pomoć švedskog diplomata
Nakon napuštanja Italije, Erbstein se suočava s velikim poteškoćama. Putuje u Budimpeštu, gdje se ponovno okuplja sa svojom obitelji. Njihova situacija postaje kritična kada njemačke trupe 18. ožujka 1944. godine ulaze u Mađarsku. Erbstein je interniran u radni logor, ali uspijeva preživjeti prve deportacije. Njegova kći Susanna nalazi privremeno sklonište u katoličkom internatu u Budimpešti, ali nakon napada njemačkih trupa, ona i majka moraju pobjeći, koristeći lažne dokumente koje im je osigurala sestra Jolande.
U ovoj teškoj situaciji, Raoul Wallenberg, švedski diplomat i humanitarac, igra ključnu ulogu u spašavanju Erbsteinove obitelji. Wallenberg, imenovan od strane War Refugee Board (institucije koju je osnovao američki predsjednik Roosevelt), organizirao je akcije spašavanja za židove u Mađarskoj, čime je uspio spasiti desetke tisuća života. On je izdao “Schutzpass” (zaštitne dokumente) koji su omogućili mnogim Židovima da izbjegnu deportaciju. Nažalost, Wallenberg je 17. siječnja 1945. godine uhvaćen i kasnije vjerojatno preminuo u zatvoru Lubjanka u Moskvi, 17. srpnja 1947. godine. Posthumno je priznat kao “Pravednik među narodima” zbog svojih hrabrih napora u spašavanju života.
Erbstein je zahvaljujući Wallenbergovoj pomoći uspio ponovno se ujediniti s obitelji i nakon rata se vraća u Italiju. Tamo se skriva kod Ferruccia Nova sve do kraja rata, zahvaljujući kojem je ponovno uspostavio kontakte s nogometnim svijetom.
Veliki Torino i dominacija u Serie A
Nakon rata, Erbstein je prešao iz uloge savjetnika u ulogu tehničkog direktora. Ovaj period označava uspješno razdoblje poznato kao “Veliki Torino” (Grande Torino). U prvoj sezoni nakon povratka, klub osvaja naslov prvaka, pobijedivši Livorno rezultatom 9-1 u posljednjoj utakmici sezone.
Tijekom sljedeće četiri godine, Torino pod Erbsteinovim vodstvom osvajao je naslov prvaka svake sezone. Posebno se ističe sezona 1947./48., kada su “Granata” (nadimak za Torino op.a.) završili sezonu sa 125 postignutih golova, uključujući nevjerojatnih 10-0 protiv Alessandrije 2. svibnja 1948. Nakon te utakmice, Alessandria je zatražila posudbu Erbsteina kako bi pomogao u borbi za opstanak u ligi. Erbstein je prihvatio izazov. Vodio je Alessandriju u završnom dijelu sezone, nadgledao rad drugih trenera, uključujući Lajosa Kovácsa, ali unatoč njegovim naporima, Alessandria nije uspjela izbjeći ispadanje. Erbstein se nakon toga vratio u Torino.
Taktika “WM”
Pod njegovim vodstvom, Torino je igrao iznimno napadački nogomet koristeći poznatu taktiku “WM” koju je uveo Herbert Chapman. Erbsteinova detaljna priprema i analiza kretanja igrača na terenu bili su ključni za uspjeh tima. Osim toga, timska kohezija, kako na terenu, tako i izvan njega, bila je ključna za uspjehe “Velikog Torina”. Mnogi od tadašnjih reprezentativaca Italije igrali su za Torino, koji je često smatran najjačom momčadi u Europi.
Torino na riječki pogon
Pod njegovim vodstvom, Torino je igrao iznimno napadački nogomet koristeći poznatu taktiku “WM” koju je uveo Herbert Chapman. Erbsteinova detaljna priprema i analiza kretanja igrača na terenu bili su ključni za uspjeh tima. Također, Erbstein je bio ključan u dovođenju nekoliko vrhunskih igrača u Torino, među kojima je bio jedan Riječanin – Ezio Loik. Ovaj talentirani veznjak, postao je jedan od ključnih igrača “Velikog Torina” i značajno je doprinio uspjesima kluba. Loik je rođen u skromnoj, siromašnoj obitelji u jednoj od kuća između Torrette (Turnića) i Pioppi (Pod jelšun). Njegov otac, Robert Loik, radio je u tvornici torpeda “Il silurificio Whitehead“, prvoj tvornici torpeda na svijetu, dok je majka Ida Zappa bila domaćica. Nogomet najčešće igrao na Školjiću i starom igralištu na Pioppima, gdje su djeca iz Školjića često išla na kupanje i nogomet, te na Campo Ballila (danas Omladinsko igralište).
Timska kohezija, kako na terenu, tako i izvan njega, bila je ključna za uspjehe “Velikog Torina”. Mnogi od tadašnjih reprezentativaca Italije igrali su za Torino, koji je često smatran najjačom momčadi u Europi.
Tragedija na vrhuncu karijere
Nažalost, 4. svibnja 1949. godine, Erbstein i cijeli tim “Velikog Torina” poginuli su u tragičnom incidentu poznatom kao nesreća u Supergi. Toga dana, ekipa je putovala natrag u Torino nakon prijateljske utakmice u Lisabonu. Utakmica je bila prijateljska i trebala je biti priprema za novu sezonu. Zrakoplov koji je prevozio tim naletio je na teške vremenske uvjete dok se približavao Torinu. Iako su piloti pokušali zaobići nevrijeme, avion se srušio na brdo pored bazilike Superga.
Svi putnici na letu, uključujući i Erbstein, poginuli su u nesreći. Katastrofa je ostavila neizbrisiv trag u povijesti talijanskog nogometa. Samo devet dana prije svog 51. rođendana, Erbstein je poginuo zajedno sa svojim igračima. Nesrećom u Supergi je tragično okončana era “Velikog Torina”. Ova tragedija ostala je duboko ukorijenjena u sjećanjima svih ljubitelja nogometa, posebice navijača Torina. Bio je to gubitak nevjerojatnog talenta i jedinstvene momčadi koja je bila sinonim za uspjeh i jedinstvo u sportu. (LD)
