brigadir zrakoplovstva u mirovini
Ovih je dana kao bomba odjeknula vijest da piloti akro grupe “Krila Oluje” kolektivno napuštaju HRZ i PZO i odlaze u neku stranu, pretpostavlja se, arapsku kompaniju. Prema navodima nekih javnih glasila piloti su svoj odlazak obznanili nadređenima tek kad su obavili sve potrebne pripreme, potpisali ugovore i čak obavili zahtjevne specijalističke lječničke preglede. Reakcija ministra obrane Ante Kotromanovića na ovu vijest bila je gotovo tragikomična: “Njihov odlazak neće utjecati na borbenu spremnost OSRH…”.
Oružane snage Republike Hrvatske su od svog nastanka u Domovinskom ratu, u relativno kratkom periodu, prošle put od respektabilne pobjedničke vojske do sadašnjeg, nimalo zavidnog stanja. Sve što se dešavalo u hrvatskom društvu odražavalo se, naravno, i na vojsku da bi se ona na kraju, namjerno ili slučajno, pretvorila u trošak i opterećenje domaćem posrnulom gospodarstvu. Propuštene su mnoge prilike da se ogromno ratno iskustvo /koje drugi plaćaju radije zlatom nego ljudskim životima/, znanje, vještine i sposobnosti te značajna infrastruktura naslijeđena od bivše države, iskoristi i pretvori u dobitak.
U međuvremenu su OS sudjelovale u mnogim međunarodnim misijama, posebno se istakle svojim sudjelovanjem u misiji ISAF u Afganistanu, ušli smo u NATO itd. Nažalost, nikad od toga nismo ništa kapitalizirali – nismo imali ideja ni kvalitetnih ljudi da iskoristimo vrata koja su naše OS otvorile. Gospodarstvo “Velikih igrača” uzima veliki dio kolača ulaskom vlastite tehnologije u zemlju u koju je ušla njegova vojska, a naše malo gospodarstvo je trebalo uzeti svoj malli dio /recimo u Afganistanu/. Nažalost i tu priliku, kao i mnoge druge do sada, smo propustili, neprestano i dalje rasprodajući u bescjenje “obiteljsko srebro”.
Takozvano “obiteljsko srebro” nije samo opipljivo materijalno bogatstvo nego i /još gore od toga/ bogatstvo koje iz zemlje izlazi u dugačkoj koloni pametnih i sposobnih. Bogatstvo koje se nekome servira gotovo, kao dobitak na lutriji.
I akro grupa je dio tog basnoslovnog bogatstva jer je ona PR oružanih snaga zemlje iz koje dolazi.
Akro grupa je prezentacija vještine, discipline, timskog rada i najvišeg stupnja obučenosti kako pilota tako i pratećeg osoblja. Dakle prezentacija sposobnosti jedne vojske. Suprotno uobičajenom mišljenju, biti pilot akro grupe ne znači samo “joy riding”. Oni su krema, vrh piramide i elita jedne struke a do toga su došli stjecanjem iskustva kroz borbene i neborbene zadaće i obučavanjem generacija mladih pilota. Oni koji uđu u akro grupu su vrsta za sebe među elitom iako su to uobičajeno vrlo mirne i staložene osobe. Akrobacije se izvode na dozvučnim brzinama, sa ogromnim opterećenjima a donja visina leta je pedesetak metara. Izuzetna koordinacija u izvođenju akrobacija ovisi isključivo u oslanjanju pilota na vlastitu procjenu položaja i udaljenosti od vodećeg aviona na osnovu kojih moraju upravljati svojom letjelicom tako da osiguraju minimalna odstupanja od zadane pozicije u odnosu na ostale. Avioni na kojima lete akro grupe su obično standardni zrakoplovi u upotrebu u zrakoplovstvu matične zemlje, osim što su radi vizualnog doživljaja obojeni posebno.
Psihofizički napori ali i činjenica da se radi o “muškom poslu” uzrok su da u akro grupama ima neobično malo žena pilota. Naša je specifičnost bila što je satnica Diana Doboš koja je u “Krilima Oluje” letjela od 2005. do 2007. bila tek treća žena u povijesti koja je letjela u vojnoj akro grupi.
Danas u svijetu postoji nekih četrdesetak akro grupa /Flight Demonstration Teams / ratnih zrakoplovstava matičnih zemalja. Prvu su osnovali Francuzi daleke 1931 /Patrouille de France/ a danas je imaju čak i Ukajinci dok SAD imaju čak tri, jedna od njih su i čuveni Blue Angelsi koji pripadaju mornaričkom zrakoplovstvu.
HV u svojem sastavu ima i drugih itekako kvalitetnih postrojbi. U misiji ISAF u Afganistanu na najvišoj razini ocjenjeni su obavještajni timovi, obučni timovi te vojna policija RH. Nažalost zbog prirode posla najveći dio zadaća koje su ovi sastavi obavljali ostat će zauvijek pokriveni vojnom tajnom za širu javnost.
Vrhunski piloti nisu jedina struktura u koju smo uložili tako mnogo a jednostavno smo ih prisilili da odu. Olako smo raspustili i vojnu medicinu, liječnici sa ratnim iskustvom /nezamisliva vrijednost i znanje koje se moglo itekako “prodati” kroz transfer znanja i iskustva/ jednostavno su nestali sa scene. I mnogi drugi.
Iznenadni odlazak pilota akro grupe je skandal prvog reda i zbog svih činjenica kako se odigrao predstavlja prvorazredno pitanje nacionalne sigurnosti. Dakle, grupa vojnih osoba, čija je specijalnost od kritične važnosti za oružane snage, dugo vremena pregovara o izlasku iz oružanih snaga, obavlja specijalističke preglede, potpisuje ugovor sa kompanijom iz strane zemlje, a da Načelnik GS OS RH, a time dalje i Predsjednik države i Vrhovni zapovjednik OS o tome doznaju iz dnevnih novina.
Je li sve to moguće? Pa moguće je ako se uzme u obzir da nam je strateški cilj ulazak u NATO i EU a Kosovo je još uvijek autonomna pokrajina u Srbiji /prema važećoj Strategiji nacionalne sigurnosti – novu, već duže vrijeme bezuspješno piše Ministarstvo vanjskih poslova/.
