Da li se braniteljima manje vjeruje nego omraženim političarima?

‘Da li se braniteljima manje vjeruje nego omraženim političarima?’

Razina ‘digniteta’ branitelja u Hrvatskoj je mjerljiva, a time i dokaziva tvrdi u svom reagiranju Stipe Stjepan Radilović hrvatski branitelj, dragovoljac, otac dragovoljca, ratni pomoćnik zapovjednika 102. brigade i jedan od utemeljitelja najbrojnije braniteljske udruge
Kako? Postotkom dobivenih glasova braniteljskih lista na dosadašnjim parlamentarnim i lokalnim izborima. Koliko mi je poznato nijedna braniteljskih lista nije prešla skromnih 3 % glasova (prosjek manje od 2,5 %), što je za mene kao branitelja poraznoi gorko poput pelina.

Iz ovoga proizlazi da je povjerenje ljudi u branitelje manje nego u omražene političare, tj. njihove stranke za zaprepašćujućih 40-tak puta.

Kada sam krajem studenog ’91. odlazio na sisačko ratište sa svojom 102. brigadom (nakon višemjesečnog sudjelovanju u njenom formiranju):
• Želio sam da sudjelovanje mene i moga sina u DR (kao i ostalih hrvatskih branitelja) bude ponos i dika u našem porodičnom stablu i obiteljskim albumima;
• Želio sam da DR u hrvatskoj povijesti bude ispisan zlatnim slovima na čistim stranicama;
• Želio sam da DR u svjetskoj povijesti bude tretiran pozitivno, jer je bio obrambeni a ne osvajački.

Dok budem živ neću zaboraviti kako su me tada prijatelji, rodbina, susjedi, znanci, prolaznici gledali u odori HV-a kada bi za koji dan s ratišta došao doma na odmor s poštovanjem, gotovo s divljenjem.

Međutim, moje želje, kao i divljenje i poštovanje ljudi počelo je kopniti kao snijeg na sunčevim zrakama već sredinom ’92.

Neophodno je istaći da je svaki rat ZLO, ali obrambeni rat je nužno zlo. Biblija kazuje: ‘Oslobodi nas Bože kuge, glada i rata’ kao naj opakijih zala po ljude.

Svaki rat osvajački i obrambeni je svojevrsna sablast u kojem se dešavaju raznolike nevolje i zločini – s obje strane. Naš Domovinski rat nije iznimka. S tom povijesnom činjenicom moramo se suočiti, kao što se moramo suočiti sa činjenicom da su trule jabuke moguće i u našoj košari, (a ne samo u tuđoj).
To nije ugodno, poput primjerice pijenja gorkog ili bljutavog lijeka, može biti čak i bolno, poput vađenje trulog zuba. Ali, ljekovito je, i jedno i drugo.

Neki ljudi imaju neobjašnjivu sklonost da ne mogu ni čuti a kamoli priznati da je netko i s njegove strane napravio zločin, a ako to ne može nikako skriti olako prelazi preko toga kao da se ništa ružnog nije ni desilo.

U rat su preko noći išli mahom mladi ljudi, kojima je prije rata bilo nezamislivo ubiti pticu a kamoli čovjeka.
Ali, u ratu se i to dešava – ubija se. U takvim situacijama nesnalaženje, strah, panika bile su sastavni dio ratne svakodnevnice. Stoga iskazivanje senzibiliteta i strpljenja, prema onima koji su prošli ratišta, a time i preživjeli raznorazne strahove, iskušenja i strahoteviše je nego preporučljivo, da ne kažem obvezno.

Zašto su moje naprijed navedene želje pukle kao napuhani balon? Zašto je poštovanje i divljenje prijatelja, rodbine, susjeda, znanaca kopnilo?

Zato, jer su na površinu počele izranjati razne sumnjive, problematične, prljave i nedopustive stvari koje su se dešavale pod kišobranom i u ime DR.

Prve prljavštine počele su se dešavati već na samom početku agresije odlascima ‘vikend ratnika’ prema ratištima
– ne da ratuju, već da pljačkaju tuđu imovinu. Nehrvati (naročito Srbi) počeli su se istjerivati iz svojih domova.

Neki to pravdaju da je ljudskih ništarija, probisvijeta, patoloških likova i nitkova uvijek bilo i bit će ih, što je točno. Ali, takve postupke odgovorne vlasti kažnjavaju, a ne toleriraju, a koliko ih je netko poticao nikada se neće saznati. O istjerivanju ljudi iz njihovih stanova mediji su pisali, vodili su se beskrajno dugi sudski sporovi, pa ovaj užas i sramotu ne treba dalje elaborirati.

Zašto se ovakve svinjarije nisu spriječavale? Zato jer se to očito uklapalo u nekakav scenarij o kojem tada nisam pojma imao – kao ni 99,999 % ljudi.

Hrvatske branitelje kategoriziram u pet sljedećih kategorija:
1. NORMALNI branitelji – dragovoljci,
koji su svojevoljno stupili u obranu Domovine,
čime su se iskazali kao narodni dobročinitelji i domovinski junaci;
2. NORMALNI branitelji – koji su se u obranu Domovine
uključili mobilizacijskim pozivom i časno su odrađivali
dobivene zadaće, na ponos sebe i Domovine;
3. LAŽNI branitelji – čije je sudjelovanje u DR falsificirano;
4. VIRTUALNI branitelj – koje su maloumni vladari
i njihovi izvršitelji ozakonili kao ”neborbeni sektor”,
jer su obavljali administrativne i slične poslove
u Ministarstvu obrane i drugdje, na sigurnom i udobnom,
kao što su to radili stotine tisuća zaposlenika
u drugim ustanovama i poduzećima diljem Hrvatske.
5. LAŽNI vojni INVALIDI.

Proizvodnjom zadnjih triju kategorija ‘branitelja’ stvorene su žive hodajuće kompromitirajuće reklame
i Domovinskog rata i nas branitelja. Gdje god sam u zadnjih 20-tak godina u užem krugu rodbine, prijatelja, znanaca bio prisutan razgovoru o DR nisam sreo čovjeka koji nije spomenuo neku osobu iz zadnje tri kategorije. S ljutnjom i prezirom.

Ako hoćeš UNIŠTITI osobu oslobodi ga rada i odgovornosti, a upravo se je to provodilo ‘pretvorbom’ mladih ljudi u invalide s izmišljenom, malom ili neznatnom umanjenom radnom sposobnošću, čime su ih pretvarali u trutove i paraziteštetne po svoje obitelji, štetne po društvo.

Danas s vremenskom odmakom i naravno s neusporedivo više informacija i saznanja prljanje DR vršilo se je po oprobanom modelu, i prilagođeno ovdašnjim okolnostima. Dakle, prljanje DR a time neizostavno i nas branitelja provodilo se je na više načine, od čega navodim sljedeće:

1. Dovođenjem u HV problematičnih tipova, od danguba i nitkova do psihopata, iz zemlje i inozemstva, računajući i tzv. ”pse rata”. Takvih brojčano nije bilo mnogo, ali dovoljno da ZLO čine i zarazu ZLA šire, o što se danas često spotičemo;
2. Dodjelom časničkih činova ”šakom i kapom”, i osobama koji po kriteriju zdrave pameti nisu trebali dobiti nikakav a kamoli visoki vojni čin, kao što su:
Političari koji nisu ratovali, bavili su civilnim poslovima;
Tajnice utjecajnijih šefova i ostalo administrativno osoblje,
kao napr. pravnici koji su u udobnoj kancelariji
sudjelovali u pisanju Zakona o obrani;
Rodijaci, prijatelji;
Nogometni treneri, pjevači, sportaši, novinari, urednici, …… itd.;
Sponzori ručkova, večera, banketa;
Busači u ‘velika’ hrvatska prsa, ustvari podmukli nitkovi.
Broj dodijeljenih generalskih činova izišao je iz kategorije
s ovu stranu pameti.
Ako časnika čin časnikom čini, jao ti se činu na takvome ramenu.
3. Unapređivanjem (čak i olujnim) poslušnih i nekompetentnih,
a blokadom unapređivanja kompetentnih;
4. Toleriranjem dezertera (to su bili uglavnom oni koji su imali stranačku zaštitu);
5. Ozakonjivanjem statusa branitelja tzv. neborbenog sektora;
6. Proizvodnjom lažnih branitelja;
7. Proizvodnjom lažnih vojnih invalida;
8. Pretvaranjem domoljublja u zanimanje;
9. Dodjelom Spomenica Domovinskog rada ”šakom i kapom”,
do karikaturnih razmjera;
10. Suludim odugovlačenjem izrade Registra branitelja,
očito s ciljem da se u njega uguraju lažni i virtualni branitelji,
a potom i grčevito osporavanje objavljivanja Registra.
Zašto ponos skrivat?;
11. Proizvodnjom suludih pola milijuna branitelja;
12. Izbjegavanjem stvaranja heroja DR, kojih je nesumnjivo bilo;
13. Uvlačenjem vodstva nekih braniteljskih udruga
pod kontrolu jedne političke opcije (”desne”),
te njihovo instrumentaliziranje protiv drugačije opcije (”lijeve”).
Neki su ovim manipulacijama gradili svoje statuse i karijere,
skupljajući profit na nesrećama branitelja;
14. Toleriranjem raznoraznih nevaljalosti pojedinaca
i skupina pripadnika HV-a, uključujući i notorne ZLOčine,
primjerice likvidiranje civila (uključujući starce i djecu),
organiziranom krađom vozila po Zagrebu i drugim gradovima
i njihova transportiranje i preprodaja izvan Hrvatske,
toleriranje krađa i razaranja tuđe imovine,
stjecanje diploma čak i doktorata za vrijeme rata itd. itd.

Svaki ovakav pojedinačni postupak umnožavao je nove nevolje i probleme, te je bilo ”uspješno” prljanje DR, a time i nas ”normalnih” branitelja. Da nije bilo ovoga, a bilo je, nedobronamjerni u osporavanju DR bili bi učinkoviti koliko i dodirivanje nosa laktom.

Uvjeren sam da je ovakvo diskreditiranje DR glavni uzrok brojnih samoubojstva branitelja. Odlučili su skončati svoj život nakon spoznaje da su iskorišteni, prevareni i zaboravljeni, dok se falsifikatima dozvoljavalo da rade štošta nevaljalo.

Ne smije se zaboraviti da ljudi uz Domovinski rat povezuju i brojne druge civilne i mirnodopske nepravde i zločine, od pretvorbe i privatizacije, ratnog profiterstva, pretvaranje pravosuđa u karikaturu od pravde, prešućivanje, zataškavanje i neprocesuiranje ovih i naprijed navedenih djela, nedjela i zločina itd.

Ovome treba dodati i mirnodopsko profiterstvo koje se provodilo kroz poslovne transakcije i mućke kojima je bogaćenje podobnih utemeljeno na obmanama, prevarama, kriminalu, korupciji, ali i na pripremi štetočinske rasprodaje nacionalnog bogatstva (s kojim idu i astronomske provizije).

Dakle, u procese diskreditiranja Domovinskog rata uvučene su brojne institucije, kojima su upravljale osobe s imenom i prezimenom, sve redom sa stranačkim iskaznicama.

Najtragičnije je što su u procese blaćenja DR i nas branitelja uvučene i neke braniteljske udruge, mada ogromna većina branitelja toga ne da nije svjesna, nego će i boga za bradu uhvatiti ako mu se to kaže.
Aktualni braniteljski prosvjed u Savskoj najsvježiji je primjer samo diskreditiranja i branitelja i DR, što je vrlo, vrlo lucidna podvala, kojom se izaziva gnjev i prezir normalnog svijeta prema SVIM braniteljima, što je nepravda do neba. Ovaj prosvjed dio je društvenih i braniteljskih problema a ne dio rješenje tih problema. Uvući nekoga da razara sam sebe vrlo je, vrlo lukava podvala.

Tvrdnja da su branitelji STVORILI Hrvatsku je naprosto neozbiljna. Tko tako misli neka zatraži da se u zakone unese termin STVORITELJI umjesto BRANITELJI.

Zašto se nakon objave Registra branitelja nije pojavila poplava prijava o lažnim braniteljima i lažnim invalidima? Zato jer se ljudi plaše OSVETE, jer nisu zaboravili razinu drskosti i nemilosrdnosti nekih branitelja
(s nepoznatom količinom ilegalnog oružja).

Manjak znanja, kompetencija i pronicljivosti, a višak samodopadnosti (uzduž i poprijeko) umnogome je olakšao provođenje navedenog.

Sve navedeno su kockice jedinstvenog mozaika koji je prethodno planiran, što se može prepoznati i po činjenici
da se vodi prepoznatljiva politika da u ratu neće biti ni Pobjednika ni Poraženih, pa je često pojavljivanje ‘izjednačavanja žrtve i agresora’ tek puka posljedica navedenog.

Danas sam posve siguran da je RAT na ovim prostorima PLANIRAN izvana prvo poticanjem netrepeljivosti, a potom poticanjem sukoba, i na koncu rata koji je služio kao dimna zavjesa za pljačku nacionalnih dobara (u korist ”200-tinjak obitelji”).

Osim ishoda rata planiran je njegovo prljanje. Da bi se to moglo provoditi u temelje DR ugrađivani su i ugrađuju se diskreditirajući materijali – vrlo, vrlo perfidno i naravno prikriveno(što je naprijed već navedeno).

Nijedan rat nije moguć bez unutrašnjih ”trojanskih konja” pa ni naš – u liku i djelu brojnih Likova Nitkova.

Ovo i štošta drugo nije moguće shvatiti ako se ne spoznaju prikriveni ciljevi ‘Novog svjetskog poretka’ kao i metode i sredstva njegovog provođenja, čega u ljudskoj povijest nije bilo.

Je li ovo o čem pišem teorija zavjere? Ne, već je ovo činjenična i svakodnevna 100 %-na provedba zavjere,
zavjere protiv čovjeka i čovječanstva, i to gotovo svakodnevno – ispred naših očiju.

(Piše: Stipe Stjepan Radilović
hrvatski branitelj, dragovoljac
otac dragovoljca
ratni pomoćnik zapovjednika 102. brigade,
jedan od utemeljitelja najbrojnije braniteljske udruge)