Plaćati stanarinu ili kupiti stan? Dilema je to s kojom će se svi prije ili kasnije morati suočiti. Ali od danas postoji još jedna stavka na popisu ‘prednosti’ vlasnika, a za unajmljivače još jedna stavka na listi mana. Riječ znanstvenika. Prema studiji objavljenoj u ‘Journal of Epidemiology & Community Health’ (BMJ group), oni koji žive u podstanarstvu doživljavaju brže ‘biološko starenje’.
Utjecaj i pritisak koji prouzročuje određeni termin za plaćanje stanarine je značajan. Studiju su potpisali istraživači sa Sveučilišta u Adelaideu, Australija, i Sveučilišta Essex u Colchesteru (UK). “Srećom, ti su učinci reverzibilni”, uvjeravaju autori, ističući tako važnost stambenih politika za poboljšanje zdravlja.
U praksi, oslobađanje od neizbježnog troška koji stanjuje bankovni račun i opterećuje svakodnevne misli, poklonilo bi godine života. Brojni aspekti koji se odnose na stambenu izgradnju povezani su s fizičkim i mentalnim zdravljem zainteresiranog stanovništva.
Stručnjaci su krenuli od podataka društvenih istraživanja: izvukli su informacije o materijalnim elementima Longitudinalne studije kućanstava Ujedinjenog Kraljevstva (Ukhls) i prikupili druge informacije o zdravlju i povijesnim okolnostima stanovanja za 1420 ispitanika Britanskog panela kućanstava. Anketa (Bhps). Zatim su uzeti uzorci krvi za analizu DNK metilacije. Analizirajući sve podatke, autori su uzeli u obzir i potencijalno utjecajne čimbenike (spol, nacionalnost, razinu obrazovanja, socioekonomski status, način prehrane, stres, financijske poteškoće itd.). Nadalje su dokazali da je život u unajmljenom stanu povezan s bržim biološkim starenjem.
Nadalje, učinak unajmljivanja u odnosu na potpuno vlasništvo (bez hipoteke) bio je gotovo dvostruko veći od utjecaja nezaposlenosti u odnosu na zaposlenost. Težina je također bila 50% veća nego kod bivšeg pušača u usporedbi s nekim tko nikada nije pušio. Mješavina drugih elemenata povezanih sa stanovanjem – kao što su opetovana neplaćanja, izloženost zagađenju, ekološki problemi – bila je povezana s bržim biološkim starenjem. No, ističu stručnjaci, život u socijalnim stanovima, s nižim troškovima i većom sigurnošću, nije se razlikovao od vlasništva nad stanom u smislu povezanosti s biološkim starenjem.
Istraživači ističu da je ovo tzv. promatračka studija i kao takva ne može utvrditi uzrok. I, iako priznaju ograničenja svojih nalaza, zaključuju: “Naši nalazi sugeriraju da teške okolnosti stanovanja negativno utječu na zdravlje kroz brže biološko starenje. Biti podstanar nije uklesano u kamen, već ovisi o političkim odlukama, koje su do danas davale prednost stanodavcima i investitorima nad unajmljivačima. Politike za smanjenje stresa i neizvjesnost povezane s privatnim unajmljivanjem, kao što su ograničavanje deložacija i povećanja mjesečne stanarine te poboljšanje nekih uvjeta, mogle bi donekle smanjiti negativne učinke privatnog najma.”
