Ugroženo zdravlje ljudi te zagađeno more i pitka voda, opasnosti su koje prijete iz bivšeg odlagališta opasnog otpada i crne ekološke točke Kvarnera, na što već godinama upozorava ekološka udruga “Smokvarijska lista”. Sanacija se obećava – i uzalud čeka – već 24 godine.
Od početka srpnja uzalud čekaju na odgovor Ministarstva zaštite okoliša i prirode od kojeg su zatražili informaciju o stanju priprema za sanaciju jame. Iz Ministarstva ne odgovaraju ni medijima, pa smokvarijanci strahuju da je davno najavljena sanacije zapala u, kako kažu, teškoće hrvatskih administrativnih bespuća i osobnih interesa.
Iz Smokvarijske liste tvrde da razina opasnog tekućeg otpada u jami Sovjak godišnje varira otprilike za jedan metar – u zimskom razdoblju raste, a ljeti opada – što znači da svake godine oko pet tisuća prostornih metara zauljenih voda zagađuje podzemlje.
Odlagalište Sovjak na Viškovu zatvoreno je još 1989. godine. Riječka Čistoća je nakon toga, prema riječima glasnogovornice Marine Babić, napravila projekte i pribavila dozvole za tzv. predkorektivnu akciju. Time se trebalo stabilizirati stanje u odlagalištu, ali to se nikad nije napravilo jer je 2004. godine tu obvezu preuzela država, kaže Babić.
Ljeti, po vrućinama, pojača se vonj iz jame, koji ove godine nije “maskiran” smradom komunalnog otpada s obližnjeg odlagališta komunalnog otpada na Viševcu, kao što je bilo lani. Ljetna isparavanja i karakterističan miris ugljikovodika osjeti se u krugu od 300 metara, ovisno o zračnim strujanjima, a najviše su ugroženi stanovnici kuća izgrađenih blizu ruba jame Sovjak.
Marina Babić kaže da u tom smradu nema ničeg opasnog jer je davno ishlapilo sve što je bilo opasno, no još se osjeti miris ugljikovodika.(radio rijeka)
